Islamske teme

Veliki grijesi: Davanje i uzimanje mita

Mito je imetak i njemu slično koji se daje sa ciljem potplaćivanja kako bi se zaobišla istina i pravda a dala se prednost neistini i nepravdi. Najčešće se dešava pri suđenju u raznim vrstama sporova, mada se de­šava i mimo toga.

Uzimati mito, davati ga ili pri tome posredovati je jedan od velikih grijeha, našto ukazuju slijedeći kur’ansko-hadiski tekstovi:

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na griješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” [1]

Kurtubi kaže: Ovaj ajet između ostalog znači i ovo: Nemojte ići su­dijama sa svojim imetkom da ih time podmitite i potplatite da bi oni donijeli osudu u vašu korist.[2]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga koji uzima i koji daje mito pri suđenju.” [3]

Abdullah ibn Amr, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prokleo i onoga ko uzima i onoga ko daje mito.” [4]

Od Abdullaha ibn Amra, r.a., se takođe prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “I onaj koji uzima i onaj koji daje mito će u Džehennem.” [5]

Sevban, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prokleo onoga koji uzima mito, onoga koji ga prima i onoga koji u tom poslu posreduje.” [6]

Pomenuta kazna stiže onoga koji uzima ili daje mito zato što on tim djelom nanosi štetu drugom muslimanu ili time uzima ono što mu ne pripada. Međutim, jedan broj učenjaka smatra kada bi čovjek dao mito da dobije svoje pravo i ono što mu uistinu pripada ili da bi se zaštitio od nepravde i zuluma koji mu se sprema, onda to nije zabranjeno.

Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re­kao: “Ko bude odgovoran za deset osoba pa bude među njima sudio -bili oni zadovoljni tom osudom ili ne- doći će na Sudnjem danu vezanih ruku. Ako bude od onih koji su bili pravedni i ne bude uzimao mito Allah će ga osloboditi. A ako bude nepravedno sudio i uzimao mito ruke će mu biti još jače svezane i biće bačen u Džehennem čija je dubina petsto godina.” [7]


[1]    SuraEl-Bekare,188

[2]    Kurtubijev tefsir, 2/338

[3]     Hadis je sahih, a bilježe ga Tirmizi i Ahmed

[4]     El-Kebair,131

[5]     Hadis je hasen, a bilježi ga Taberani

[6]     Hadis bilježi Ahmed

[7]     Hadis bilježi Hakim

Odlomak iz knjige “Veliki grijesi”

Autor: Dr. Fuad Sedić

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button