Transformacija Vedrana Rodića
„Želio sam promjenu u životu. Osoba sam koja ima probleme sa venskim sistemom i pretjerana težina mi nije nikako odgovarala. Jedva sam se kretao, a i kada sam se kretao bilo je ciljano. Ustajao sam jedva sa svojih 157 kilograma, sve što sam radio bilo je teško i veliki napor za mene“, počinje svoju priču o razlozima bavljenja trčanjem četrdesetčetverogodišnji Vedran Rodić.
On se već četiri godine bavi trčanjem. Govori kako u mladosti nije bio aktivan, kratko je trenirao košarku i karate. Na atletiku ili atletske discipline nije ni pomišljao dok je bio mlađi. Kaže da je njegov život izgledao izuzetno loše kada je u pitanju fizička aktivnost.
„Posao koji je sjedeći i do 12 sati svaki dan, nakon kojeg se samo po povratku kući zavalim i zaspim i tako iz dana u dan. Za vrijeme vikenda bih spavao, jer sam previše iscrpljen da bih radio bilo šta drugo. Ta aktivnost uključuje i velike količine brze i nezdrave hrane koja je bila lako dostupna, kao i velikih količina alkohola koji mi je bio jedini način da se malo opustim nakon napornog dana“, prisjeća se Vedran.
Težak početak
Kaže da se trčanjem počeo baviti na nagovor prijatelja. Nije bilo nekog posebnog razloga, pozvan je na trčanje i tako je sve počelo. Vedran se prisjeća i reakcija njegovih poznanika.
„Znajući moj život u godinama prije te odluke, bila je doza nevjerice u smislu da nisu mogli da vjeruju da ću konačno početi raditi nešto za sebe i uvesti bilo kakvu promjenu (ta nevjerica je krenula od mene, jer sam i sam mislio da ću vrlo brzo odustati). Međutim, nakon nekog vremena, nevjerica je nestala, jer je moja neposredna okolina shvatila da nemam namjeru da odustanem od promjena koje mi utiču na život u najboljem mogućem smislu“, govori Vedran.
Na samom početku bavljenja trčanjem najveća prepreka i smetnja mu je bila pretjerana težina. Na prvom trčanju, govori, jedva sam uspio da sastavim 850 metara prije nego sam stao i nisam mogao dalje. Međutim, bio je veoma odlučan da ne odustane i polako je kroz vrijeme i upornost postigao rezultat. Trčanjem se može baviti svako i nisu potrebna naročito velika ulaganja.
„Ukoliko želite da se trčanjem bavite posve rekreativno, to jest samo da bi bili i ostali aktivni, nisu potrebna neka posebna materijalna ulaganja. Jedan par patika za trčanje, trenerka/tajice i active majica je sve što vam je potrebno da bi mogli da trčite/trenirate bez problema. Ukoliko imate cilj da trčite na nekim trkama, da pomjerate vlastite granice ili da se takmičite, tu već ulaganja idu prema gore. Tu je već potreban par nekih kvalitetnijih patika, odjeća koju nosite na duge staze, sat koji prati vaše aktivnosti. Ukoliko želite da se okušate i u triatlonu, potreban vam je bicikl i oprema za isti, kao i oprema za plivanje. Ulaganja nisu velika ukoliko vam ambicije nisu velike“, kaže Vedran.
Otkrio brojne ljepote
Mentalna i fizička sprema izuzetno je važna, te Vedran svaki dan radi na time. S obzirom da je trenutno nezaposlen, nema neke posebne dnevne aktivnosti.
„Pošto imam viška vremena obično istražujem nove aktivnosti, tražim posao i idem na trening. Ukoliko je dan u kojem nemam zakazanog treninga onda idem u šetnju ili se družim sa ekipom“, ističe Vedran.
U svom bavljenju trčanjem otkrio je brojne ljepote Bosne i Hercegovine za koje do tada nije znao. I to je jedan od benefita trčanja.
„Ljepote naših planina su bez premca, posebno kada se posjete u zimskim uvjetima. Uz to i ljepote naših gradova koji se na trčanju upoznaju. Da se nisam počeo baviti ovim, nikad ne bih saznao koliko lijepih mjesta u Bosni i Hercegovini ima i kakve se ljepote kriju u njima“, kaže na kraju Vedran.
Piše: Alem Dedić
Ovaj medijski sadržaj je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost autora i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.
Akos.ba
