Tišina je osnova

Osnova vjernika je da ne priča mnogo, naročito ukoliko u onome što će reći nema koristi ili ima štete.

Primijetite! Ne samo da odustajemo reći nešto što je štetno, nego izbjegavamo trošiti riječi i na ono u čemu nema koristi za nas, za našu vjeru ili za onoga kome upućujemo riječi. Ebu Hurejra, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)

Piše: Hanka Vlahovljak

Današnji vjernik, a veoma često je tome sklonija žena vjernica, zaboravi da je šutnja svojstvo i ukras jednog vjernika, kao i odraz da je ispravno shvatio vrijednost istančanog govora, ali i opasnost u koju ga jezik može dovesti.

Prilikom susreta sa različitim ljudima, primijetit ćemo da su najljepši oni ljudi koji imaju kontrolu nad svojim jezikom, isti oni koji su odgojili svoj jezik i odredili mu granice kako će raspolagati riječima. To su ljudi koji najljepše slušaju sagovornika, oni koji i u nesuglasicama najbolje zauzmu stav i na pravedan način riješe situaciju, jer im nije najbitnije da nadglasaju neistomišljenika i da njihovih riječi bude u izobilju; to su osobe koje, ukoliko ih Allah nije fizički učinio privlačnima, plijene čistoćom svog govora, samim tim i ljepotom ponašanja i spadaju u najljepša stvorenja ovog svijeta. Iako škrti na riječima, velikodušni su u empatiji, razumijevanju, blagosti, smirenosti i strpljivosti. Sve ove osobine su lijepe kad se nađu kod vjernika, ali su naročito lijepe i privlačne kad se nađu kod žene muslimanke. Uzorita vjernica i beskrajna priča su dvije nespojive slike.

Ovo je dovoljan motiv ženi muslimanki da već danas otvori štedni račun svojih riječi, koje će spriječiti da se rasipaju na svakom koraku i prilikom svakog povoda, jer žena muslimanka zna da sve što izgovori, biva zabilježeno bez izostavljenog jednog jedinog slova.

akos.ba