U Fokusu

Prkosna od sna

„Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.”

U ovim rimama odjekuje imenica Bosna, ne samo njen zvuk nego i njen smisao, Bosna se rimuje sa samom sobom, što govori o njenoj zagonetnosti, neuhvatljivosti njene tajne koja se daje samo onima unutar rimama naznačenoga čarobnog kruga, govori da Bosna nije uporediva ni sa čim izvan sebe, i da je možeš definisati jedino njom samom. Bosna, posna i bosa i prkosna od sna. Burna historija Bosne i Hercegovine je u isto vrijeme mirna i životna, jer njene najljepše stranice pisali su ljudi od pera, baš kao što je bio i Mehmedalija Mak Dizdar. Pisali su o zemlji prkosnoj, o zemlji Bosni, što od nas čini stablo koje je pustilo korijene u bistrim rijekama njenim, Neretvi, Drini, Savi, Uni, u prostranim šumama i planinama, Bjelašnici, Magliću, Vlašiću, jer i planine imaju dušu, a lišće Kozare, Vranice, Majevice, vjetar sa Veleža pričaju zbog nas, Bosanaca. I voda je prožeta ljubavlju, ali i bosanskim inatom, bistra kao srca i dobre duše bosanske, biserne kapljice vode koje istovremeno gase žeđ i bude nutranju toplinu, koje su izvor života zambaku, zumbulu, hadžibegu, ruži i kadifici u bosanskoj avliji. I zato: Izuj obuću kad prelazis Koranu, Glinu, Savu i Drinu. Operi noge u rijekama, Bosna je ćilimom zastrta.”

I sve dok one protiči, ima te, i bit će te Bosno:“Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako bolan nema Bosne, a Sana ide. Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj, ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica… Svi oni i one idu.“

Pisali su o našem duhu i povijesnom iskustvu što ga čine naši stari gradovi, džamije, hamami, turbeta, stećci, sakralni spomenici, naše stare knjige, rukom prepisivani Kur’ani, vez, dimije i šamije koje nose mudrost. Kroz stihove se upitaše, koliko li nas je samo puta snijeg Bosne zameo, sunce Hercegovine ogrijalo, koliko li nas je samo puta duh Bosne i Hercegovine osnažio i dao nam nadu za bolje sutra. I zbog toga kažimo:“Kroz mene teče bosansko srebro i zlato,njene soli i njen ugalj, njeno željezo,i nebrojene druge rude u mom su biću osnova. Moja jedina domovina je Bosna i drugačije nemore bit! Kroz mene teče bosanski potok, bunar, vodica,sve bosanske šume i nebo bosansko. U mome biću osnova je i drugačije nemore bit!”

Prkosna od sna si od pamtivijeka i ostala do dana današnjeg i takva ćeš ostati vijekovima, moja Bosno.   “Bosna si bila. Bosna ćeš biti. Bosna bosanska sva.”

 

Za Akos.ba: Rabija Arifović

 

Povezani članci

Back to top button