Islamske teme

Odgoji sebe – odgojit ćeš ummet: Ljudska duša i njen odgoj

„A TI, O DUŠO SMIRENA, VRATI SE GOSPODARU SVOME ZADOVOLJNA, A I ON S TOBOM ZADOVOLJAN, PA UĐI MEĐU ROBOVE MOJE, I UĐI U DŽENNET MOJ.“ (El-Fedžr: 27-30)

 

Prvo što treba da znamo jeste da ljudska duša u sebi ima osjećaj za dobro, kao što ima osjećaj za zlo i ovisno koja strana nadvlada, taj osjećaj će ovladati čovjekom. U toj borbi između dobra i zla u našim dušama samokontrola treba da odigra odlučujuću ulogu i da putem samokontrole čovjek, vjernik ukroti svoju dušu i spriječi je da razmišlja o zlu i da ga radi.

Iz slijedećeg kur’anskog ajeta možemo razumjeti da onaj ko uspješno ukroti svoju dušu može se nadati džennetu, dok onaj ko je pusti da uživa u prohtjevima za njega je džehennem određen kao prebivalište. Allah dž.š. kaže: „ONDA ĆE ONOME KOJI JE OBIJESTAN BIO I ŽIVOT NA OVOM SVIJETU VIŠE VOLIO DŽEHENNEM PREBIVALIŠTE POSTATI SIGURNO, A ONOME KOJI JE PRED DOSTOJANSTVOM GOSPODARA SVOGA STREPIO I DUŠU OD PROHTIJEVA UZDRŽAO DŽENNET ĆE BORAVIŠTE BITI SIGURNO.“ (En-Naziat: 37-41)

Vjernik treba imati na umu da ga njegova duša često može pozivati ka činjenju lošeg djela, kao i to da zna da ga Njegov Gospodar poziva onome što je dobro za njega. Ukoliko je svijest o te dvije činjenice dovoljno razvijena vjernik će usmjeriti svoje srce da zavoli dobra djela i obuzdaće svoju dušu i spriječiti je da se bez kontrole oda prohtjevima i dunjalučkim nasladama.

Koja su svojstva duše?

Prvo svojstvo je smirenost. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „A TI, O DUŠO SMIRENA, VRATI SE GOSPODARU SVOME ZADOVOLJNA, A I ON S TOBOM ZADOVOLJAN, PA UĐI MEĐU ROBOVE MOJE, I UĐI U DŽENNET MOJ.“ (El-Fedžr: 27-30)

Smirena duša je ona duša koja je našla svoj smiraj u ljubavi prema Allahu dž.š., u pokornosti Njemu, koja osjeća Njegovu bliskost i s nestrpljenjem očekuje susret s Njim. Ta smirenost je rezultat iskrene vjere u Allaha dž.š., rezultat spoznaje Njegovih lijepih imena i svojstava i znanja da je istina ono što nas je Allah dž.š. obavjestio u Kur ani Kerimu i preko svog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Smirena duša vjeruje u Kijametski dan, proživljenje nakon smrti, polaganje računa, džennet i džehennem, tako čvrstom vjerom kao da to upravo gleda pred sobom. Ona vjeruje u Allahovo dž.š. određenje znajući da se ništa ne može dogoditi bez Allahove dž.š. volje, a ono što nam je Allah dž.š. dao ona zna da mu na tome mora biti zahvalna.

U Kur’anu stoji: „NIKAKVA NEVOLJA SE BEZ ALLAHOVE VOLJE NE DOGODI , A ON ĆE ONOGA KOJI U ALLAHA VJERUJE UPUTITI –ALLAH SVE DOBRO ZNA.“ (Et-Tegabun: 11)

Vjerujući u istinitost ovog kur’anskog ajeta vjernikovu dušu ne mogu uzdrmati bilo kakvi događaji. Ukoliko dušu zadesi nešto što voli ona je zahvalna Allahu dž.š , a ukoliko je zadesi nešto što ne voli ona je strpljiva, te opet zahvalna svom Gospodaru.

Vlasnik smirene duše je okićen ihsanom, jer on vjeruje u Allaha dž.š. kao da Ga vidi, pa iako Ga ne vidi svjestan je da On s.w.t. njega sigurno vidi. Zbog toga vlasnik smirene duše uvijek daje prednost onome što je od Allaha dž.š., bilo da se radi o naredbi ili zabrani, i uvijek se kloni sumnjivih poslova.
Ovakva spoznaja čini vlasnika smirene duše da izuzetno cijeni vrijeme, jer zna da je život kratak, te ulaže maksimalan trud da svaki trenutak svog života utroši u nešto čime je Allah dž.š. zadovoljan.

Drugo svojstvo je samoukoravanje.  „I KUNEM SE DUŠOM KOJA SEBE KORI.“ (El-Kijame:5) To označava vjernikovu dušu koja sama sebe stalno ukorava što nije bolje uradila posao koji je uradila i koja uvijek uočava manjkavost i nedostatke u svom radu. To je, dakle, plemenita duša koja sebe ukorava zbog toga što nije još više i bolje iskazala svoju pokornost Allahu dž.š.

Treće svojstvo duše je sklonost zlu.Ovo svojstvo je urođeno svojstvo svakog čovjeka čijeg zla se on može sačuvati samo uz Allahovu dž.š. pomoć i milost. Ovo značenje potvrđuje i Kur’an riječima: „A DA NIJE ALLAHOVE DOBROTE PREMA VAMA I MILOSTI NJEGOVE, NI JEDAN SE OD VAS NE BI NIKAD OD GRIJEHA OČISTIO; ALI ALLAH ČISTI ONOGA KOGA ON HOĆE. ALLAH SVE ČUJE I SVE ZNA.“ (En-Nur:21)

Zlo, znači, postoji u čovjekovoj duši i ona ga podstiče na loša djela. Ukoliko se čovjek prepusti tom utjecaju on će se odati svojim prohtjevima i biće daleko od Allahove milosti. Međutim, ukoliko se suprotstavi lošem nagonu, on ga uz Allahovu pomoć i milost može savladati i dovesti svoju dušu u stanje smirenost.
Smirena duša je bliska svome Stvoritelju i ona čovjeka podstiče svakom dobru, dok je duša sklona zlu bliska šejtanu, njemu je odana i pokorna u svemu što joj on došaptava. Zato svoju dušu vjernik kroti znanjem (spoznajom), samokontrolom i osloncem u svog Gospodara Allaha dž.š tražeći od Njega pomoć i zaštitu.

Pravi, istinski vjernik koji je spoznao suštinu i bit šehadeta vodi o sebi računa izgrađujući svoj fizički i intelektualni svijet u skladu sa normama koje mu šehadet nalaže. Uz to, zna da nije stvoren samo od tijela i razuma, već zna da ima i srce koje treperi i dušu koja osjeća i teži svom Stvoritelju. Stoga je dužnost svakog muslimana, vjernika, da obrati pažnju da odgoji svoju dušu onako kako će Uzvišeni Allah, subhanehu ve teala, najbolje biti zadovoljan s njom.
Kako vjernik odgaja svoju dušu ? Čime je hrani i čini je jačom? Šta je to što duša ne voli, šta je uznemirava? Čemu je duša sklona? Šta je to što je najviše čini sretnom? To su pitanja na koje čovjek samostalno, bez znanja, ne može sebi dati odgovor. S obzirom da je duša „gajb“ tj. nešto što mi ljudi ne možemo vidjeti i što, prema tome, možemo spoznati samo kroz Objavu, mi ćemo se ograničiti na taj izvor kada govorimo o duši.

***

Molim Allaha dž.š. za Uputu, ljubav prema Njemu s.w.t. i ono čime ćemo osigurati sebi mjesto u džennetu,da nam današnji dan bude bolji od jučerašnjeg, a sutrašnji bolji od današnjeg. Pripremimo se za Dan susreta s našim Gospodarem s.w.t. u kojem će nas dočekati njegova milost i oprost, jer smo joj čeznuli iz ljubavi i želje za Njegovim zadovoljstvom.

              Wesallallahu ala nebijjina Muhammed,we lillahil hamd.

Za Akos.ba piše: Bedrija Ramić

Povezani članci

Back to top button