Svako razočarenje je jedan kraj, ali i jedan novi početak!

Povrede su svakodnevne, manje ili veće, dublje ili pliće.

Ali postoje one povrede nakon kojih se sve mijenja. Te povrede zovu se razočarenja. Nema čovjeka koji nije doživio neko razočarenje, bilo od nekoga svoga bližega ili daljega člana porodice, prijatelja ili poznanika. Gledajući tako u druge rušimo svoje iluzije i počinjemo svijet i drugoga promatrati drugim očima, počinjemo se buditi iz magle različitih očekivanja i shvaćati da su ljudi takvi kakvi jesu i da je riječ dobar ili loš samo etiketa koju pridajemo drugima.

Svako razočarenje je jedan kraj, ali i jedan novi početak, početak našeg novog odnosa prema drugima u kojima ćemo sada igrati drugačiju, mudriju i oprezniju ulogu, početak shvaćanja da se do kraja ne treba davati onima koji nisu otvorili niti komadić svoga srca prema nama, početak razmišljanja da svijet nije uvijek onakav kakav se čini i da su naša očekivanja ponekad tako veliki problem kojega sami trebamo riješiti sa sobom.

Svako razočarenje je jedan kraj, ali i jedan novi početak, početak novog osjećaja sigurnosti kojega više nećemo temeljiti na drugome već na samome sebi. Razočarenje donosi shvaćanje da se odnosi ne mogu kupiti i da je bolje ne spuštati svoju letvicu tolerancije ljudima koji je ne zaslužuju. Svako razočarenje nam također govori da pustimo stvari koje više ne možemo promijeniti i okrenemo se budućnosti i onome što tamo može biti.

Svako razočarenje je i jedan kraj, kraj u kojem ponekad trebamo shvatiti da nije uvijek dobro napuštati sigurnu luku već se ponekad dobro zatvoriti u svoj mali svijet i živjeti u njemu. Bilo – kako bilo svako razočarenje nam govori da strgnemo sa srca lanac kojim smo vezani za tu drugu osobu, zbacimo ga, okrenemo se sebi i započnemo ispočetka živjeti svoj život shvaćajući da je pred nama još čitav niz nezaboravnih iskustava dobrih, ali i loših.

Samo podigni glavu i kreni naprijed!

Piše: Mario Žuvela

 savjetnikuspjeha.com