Vrlo vješt stolar je ostario i bio spreman za penziju. Rekao je poslodavcu svoj plan da napusti građevinsku firmu i proživi ostatak života provodeći više vremena sa svojom porodicom. Nedostajaće mu plate, ali mu je bilo potrebno da se povuče.

Poslodavcu je bilo žao vidjeti kako mu odlazi dobar radnik i upitao da li bi mogao izgraditi samo još jednu kuću, kao ličnu uslugu za poslodavca. Stolar se složio sa ovim prijedlogom, ali je bio siguran da će ovo biti njegov posljednji projekat. Budući da je razmišljao o penziji, stolar nije obraćao mnogo pozornosti na izgradnju ove kuće. Njegovo srce nije bilo u njegovom radu. Koristio je slabe radnike i slabiji materijal. Bio je to nesretan način završetka njegove karijere.

Kada je posao bio završen, stolar je nazvao svog poslodavca i pokazao mu kuću. Poslodavac mu je predao neke papire i ključ od ulaznih vrata i rekao: “Ovo je sada tvoja kuća, moj poklon tebi.”

Stolar je bio u šoku! Kakva sramota! Da je samo znao da ustvari gradi svoju kuću, on bi je napravio boljom od bilo koje druge kuće koja je ikada izgrađena!

Naša situacija se može usporediti sa ovim stolarom. Allah nas je poslao na ovaj svijet da gradimo naše domove u džennetu, slušajući Njegove naredbe. Sada, moramo odlučiti kako želimo graditi svoje kuće, jer ćemo u njima zauvijek živjeti.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić