Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Šta trebamo znati o Ibrahimu, a.s.?

Šta trebamo znati o Ibrahimu, a.s.?

Ibrahim, a.s., (po Bibliji Abraham/Abram) je poznat kao otac monoteizma (tevhida). Potomak je Nuhovog sina Sama. Od njega vode porijeklo današnji Arapi i Jevreji. Znan je i kao Otac vjerovjesnika (Ebu-l-Enbija’), pošto su skoro svi kasniji poznati vjerovjesnici njegovi potomci. U Kur'anu je nazvan, između ostalog, Halilullah – Allahov prijatelj. Spomenut je u Kur'anu 69 puta. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u suri Ibrahim koja je nazvana po njemu, te u surama: El-Bekare, El-En'am, Hud, El-Hidžr, Merjem, El-Enbija, Eš-Šuara, El-Ankebut, Es-Saffat. Imao je ženu h. Saru, te kasnije i h. Hadžeru.

Prema povijesnim zapisima, Ibrahim, a.s., je rođen u Babilonu (cen. Irak, kod današnjeg grada Hille, 100 km južno od Bagdada), Uru (juž. Irak, kod grada Nasirijje, 370 km jug. ist. od Bagdada) ili nekom drugom gradu Mezopotamije (Iraka). Njegov otac Azer je bio kipar i zarađivao je praveći idole božanstava. Ibrahim, a.s., je od djetinjstva smatrao čudnim da ljudi štuju kipove. Kao mladić odlazi u planine, tražeći pravog Boga. Posmatrao je zvijezde, Mjesec i Sunce, nebeska tijela koja je obožavao njegov narod. Zaključio je da su oni  promjenljivi i prolazni, a da Stvoritelj nebesa i Zemlje mora biti neko ko je Neprolazan, Vječan. Tada ga je Allah, dž.š., učinio poslanikom.

Ibrahim, a.s., je u islam prvo pozvao svoga oca, ali je on odbio. Onda je pozvao svoje sugrađane, ali su i oni negirali poruku. Potom je došao na ideju. Kada je na blagdan hram bio prazan radi proslave, on je ušao u njega i porazbijao sve idole, osim najvećeg. Njemu je okačio sjekiru. Sugrađani su bili šokirani. Pošto su svi bili na proslavi, optužba je pala na Ibrahima, a.s. Ibrahim, a.s., je optužio najvećeg idola za taj čin, ali ni to nije pomoglo da se njegov narod dozove pameti. Tako su oni osudili Ibrahima, a.s., na spaljivanje na lomači. Napravljena je ogromna lomača u koju je Ibrahim, a.s., ubačen katapultom. Međutim, Allahovom voljom vatra je bila hladna i spasonosna za njega.

Nimrud (Numrud/Nimrod/Nemrud), tiranski vladar Babilona, koji je sebe smatrao božanstvom, čuo je za događaj sa vatrom. Stoga je zatražio da Ibrahima, a.s., dovedu na dvor. Među njima je započela rasprava o pravom Bogu. Ibrahim, a.s., je naveo primjer Allahovog davanja života i smrti. Nimrud je htio da pokaže da i on daje život i smrt, te je zatražio da mu dovedu dva osuđenika. Jednog je pomilovao, a drugog pogubio. Onda je Ibrahim, a.s., odlučio da Nimruda spusti na zemlju: Spomenuo je kako Allah čini da Sunce izađe sa istoka, te ga je izazvao da učini da Sunce izađe sa zapada. Nemogavši naći odgovor Nimrud je ostao zbunjen i posramljen. No, i pored toga, on nije htio priznati da nema božanstva pored Allaha.

Ibrahimov narod nije povjerovao u Allaha, dž.š., čak ni nakon čudesnog Ibrahimovog spasenja od vatre. Stoga je Uzvišeni naredio Ibrahimu, a.s., da se, zajedno sa svojim malobrojnim sljedbenicima, preseli u Palestinu. Naselio se u okolini Hebrona (Halil, 30 km južno od Jerusalima), gdje se bavio stočarstvom. Nekada u to vrijeme, njegov amidžić Lut, a.s., se odvojio i otišao u Sodomu i Gomoru (na području današnjeg Mrtvog mora), gdje je djelovao kao poslanik.

Ibrahim, a.s., je jedno vrijeme boravio sa ženom h. Sarom u Egiptu. Onovremenom faraonu je zapela za oko Sarina izuzetna ljepota. Tako je naredio vojnicima da je dovedu na silu. No, Uzvišeni je dao da, kad god bi faraon htio da joj priđe, ukočili bi mu se udovi i mišići i počeo bi se grčiti i gušiti. Na njezine dove, faraon bi bio oslobođen takvog stanja, ali kad god bi ponovo htio da krene da je obeščasti, nanovo bi bio stavljen na te muke. Na kraju je faraon pustio Saru, uz bogate darove. Među darovima je bila i robinja Hadžera (Hagara). Historičari navode da je h. Hadžera bila kći nekog egipatskog dostojanstvenika kojeg je faraon porazio u građanskom ratu, a nju porobio.

Ibrahim, a.s., je dugo bio bez djece. Molio je Allaha, dž.š., da mu podari potomstvo. Uzvišeni mu je poručio da će njegovih potomaka biti koliko je zvijezda na nebu.

Tako se prenosi da je Ismaila dobio u 86 godini sa h. Hadžerom, a Ishaka u 100 godini sa h. Sarom. Tada je h. Sara imala 90 godina.

Odmah po rođenju Ismaila, Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu, a.s., da nastani h. Hadžeru i Ismaila u dolini Mekke. Tako je Ismail, a.s., odrastao u Mekki. Ibrahim, a.s., ih je redovito posjećivao i boravio dio godine kod njih. Kada je Ismail, a.s., stasao, Allah, dž.š., ih je iskušao: naredio je Ibrahimu, a.s., da zakolje Ismaila. Otac i sin se povinovaše Božijoj naredbi. Međutim, u trenutku kada je Ibrahim, a.s., krenuo da prereže Ismailov vrat, Allah, dž.š., je poslao velikog ovna kao kurban (žrtvu) u zamjenu za sina.

Ibrahim, a.s., je ustanovio današnje obrede kurbana i hadždža. Obnovio je i proširio Kabu, najstariju džamiju na svijetu, te Aksu (Bejtu-l-Makdis), drugu najstariju džamiju.

Prema predanjima, Ibrahim, a.s., je živio 200 godina, odnosno 175 godina. Ukopan je u Palestini, u Hebronu, u današnjoj Ibrahimovoj džamiji.

Izvor: Džepni priručnik o islamskom vjerovanju

Autor: Jusuf Džafić

Za Akos.ba priredila: Selmedina M.

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top