Srebrenički juli

Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someonePrint this page

Mjesec je to sedmi po redu,
vedar i sunčan, obično bude.
Ko djetetu juli je miris'o po medu,
a danas gorčina i misli lude.

Kad juli dođe čuje se jecaj,
srebreničkih majki i naših sestara.
Tupi odjekuje muškaraca vapaj,
četnička ruka mladiće udara.

Krivi smo bili što nismo ko oni,
što islam srca ispuni naša.
Ispolji se tuga u cijeloj vasioni,
o gluhi svijete krivica je i vaša!

Poteče krv bosanskom zemljom,
uzalud kiša sapira trag.
Miriše trava bolom i tugom,
podlim osmijehom sve to gleda vrag.

Zaboravit nikada Bošnjak neće,
zulum i zlo nanijeto njemu.
Strpljivo čeka svoje parče sreće,
kad katila ugleda u Džehennemu.

Ne brini majko i mila sestro,
račune će svesti pravedni Bog.
Doći će dan kad nebo bude vedro,
teško se dušmanu kad Israfil puhne u rog!

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza