Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Roditelji, naučite djecu da samostalno donose odluke

Roditelji, naučite djecu da samostalno donose odluke

Donošenje odluka vrlo je važna životna vještina. Tokom čitavog života čovjek donosi odluke i snosi njihove posljedice. Djeca se u svom svakodnevnom životu susreću sa situacijama koje zahtijevaju rješavanje problema i donošenje odluka. 

„Šta učiniti kad ih druga djeca zadirkuju? Prihvatiti ili ne izazov drugog djeteta? Što učiniti kad ih druga djeca isključe iz igre?“ Takve situacije nisu rijetke, ali mnoga djeca nisu naučila kako s njima izaći na kraj. 

Kako im roditelji mogu u tome pomoći?

Čim dijete počne izražavati neke sklonosti, možete mu dati mogućnost izbora. Djeca vole kad mogu odlučivati i imati neku kontrolu nad onim što im se događa. Stoga ponudite djetetu više alternativa. Tako dijete može odabrati što će obući, šta bi željelo za ručak ili koju priču ćete mu čitati prije spavanja. Kad donese odluku ne dopustite mu da je svaki čas mijenja.

Unaprijed odlučite što ćete mu ponuditi tako da sve što mu ponudite bude i vama prihvatljivo.  Nemojte djetetu davati slobodne izbore. (Šta ćeš popiti?) Uvijek navedite šta dolazi u obzir. (Sok ili Coca Colu?)  Vrlo je loše ako dijete nešto izabere, a vi to onda morate odbiti (primjerice, dijete se odluči za kafu!). Ograničite se na dva ili tri izbora, inače će dijete postati zbunjeno.

Poštujte djetetovu odluku čak i ako vidite da je odlučilo loše (naravno, ako to nije preopasno). Neka samo shvati posljedice svojih odluka. Metoda vlastite kože je skupa, ali vrlo djelotvorna.

Neki roditelji skloni su sve odluke koje se tiču djece sami donositi, a djeci ostavljaju vrlo malo slobode. Ova djeca hendikepirana su kad je u pitanju proces donošenja odluka iz jednostavnog razloga što to nisu imala prilike vježbati i naučiti. Roditeljima koji sve odlučuju umjesto djece i njih ništa ne pitaju vjerojatno je trenutno lakše izaći s djecom na kraj. No, pokazalo se da su takva djeca nesposobna donijeti svoje odluke i ne znaju što činiti ako njihovih roditelja nema u blizini. Naravno da postoje stvari koje roditelj treba sam odlučiti – nećete pitati dijete hoće li ići liječniku ako je bolesno. Niti ćete dopustiti djetetu da obuče haljinu kratkih rukava ako vani pada snijeg. Roditelji trebaju postaviti granice, ali unutar tih granica dijete može imati slobodu.

Podstičite djetetovu samostalnost

Djeca se mijenjaju gotovo iz dana u dan. To od roditelja zahtijeva stalno prilagođavanje njihovih odgojnih postupaka i zahtjeva. Kako su, međutim, roditelji već uglavnom završili sa svojim ličnim intenzivnim mijenama i pomalo se konzervirali (odavde i pojam “konzerva” što ga adolescenti često pridružuju opisu svojih roditelja) teško im je slijediti promjene vlastite djece. Naime, istraživanja su pokazala kako slika djeteta u roditeljevoj glavi uvijek vremenski zaostaje za stvarnom dobi. Dakle, roditelji se ponašaju kao da je dijete mlađe nego što jest. Na taj način potcjenjuju mogućnosti djeteta i priječe razvoj samopouzdanja. 

Najteži dio odgoja je usklađivanje djetetove potrebe za samostalnosti i roditeljske potrebe da djetetu pruže sigurnost. Stvar dobro djeluje sve dok je dijete roditelju “na oku”. Već polaskom (djeteta) u školu, roditelji se počinju polako tresti, da bi u adolescentno doba (svoje djece) dobijali prave napade kad njihova djeca krenu u grad.

Kada djeca narastu, malo toga mogu roditelji učiniti. Jedino vam ostaje uzdati se u svoj dotadašnji odgojni rad i osposobljavanje djece za napuštanje roditeljskog gnijezda i samostalan let. Djeca koja odlaze u drugi grad na školovanje (već i srednjoškolsko) ranije su nego njihovi vršnjaci koji žive u mjestu školovanja prisiljeni raspoređivati vlastiti budžet, održavati odjeću, pripremati si hranu… znajući pritom da se mogu pouzdati samo u sebe. Puno će se bolje osjećati ne budu li uz mnoštvo nepredvidivih problema morali trošiti energiju i na rješavanje problema koje su trebali savladati još u porodici, dakle, prije nego ih život na to prisili.

Podstičite dijete da samo rješava probleme

Kad dijete priča o svojim problemima, teško je suzdržati se od davanja savjeta, prijedloga, preporuka i gotovih rješenja, čak. No, upravo to treba činiti. Suzdržati se! Prisjetite se samo koliko vas nervira kad pričate nekome o situaciji koja vas je uzbudila, zapjenjeni ste, a ta(j) vas stalno prekida, kaže vam da se uopće ne biste trebali uzrujavati, da su se njemu ili njoj dogodile daleko gore stvari itd. Naravno da kao roditelj želite sve najbolje svom djetetu, naravno da često imate dojam kako je njegov problem bezazlen i kako rješenje samo što ne vrišti, ali – suzdržite se.

Dijete s vama priča o problemu više zato da podijeli iskustva, a manje zato jer želi savjet. Presiječete li ga sa svojim rješenjem, oduzimate mu mogućnost da samo razmisli što može učiniti. A razmislit će onda kad se ohladi. Treba mu, dakle, dati priliku da se ispuše, da se oslobodi emocija, da se izventilira, kako se to lijepo kaže, i onda s distance pogleda svoj problem. Tek tada može vaša pomoć biti dobrodošla: uputite ga da problem razmotri s raznih strana, da razmisli o mogućim ishodima svakog rješenja i onda donese odluku. Osjećaj da je samo riješilo problem, pa makar i pogriješilo, više će pridonijeti samopouzdanju nego ako je postupilo po uputi odozgo. Jako je važno, dakle, da dijete shvati kako smije pogriješiti.

Aktivno uključite dijete u život porodice

Sigurno vam se ponekad čini kako su djeca i preaktivni članovi porodice. Ovdje, međutim, nije riječ o takvoj vrsti aktivnosti već o uključivanju djece u rješavanje problema koji se tiču njih samih.

Šta je to što vam zadaje najviše muke? Ako je dijete mlađe, onda su to vjerojatno odlasci na spavanje i hranjenje, a ako je starije: izlasci i školske ocjene. I beskrajno dugo telefoniranje. I ko će promijeniti mački pijesak i ribama vodu.

Ne znate više šta činiti? Pitajte dijete. Možda će vas iznenaditi ozbiljnost i kreativnost njegova odgovora. A možda mu i sama uključenost u rješavanje pomogne da problem pogleda iz nove perspektive i više se zainteresira za rješavanje.

Izvor: knjige „Bolje biti vjetar nego list“, autorica Dubravke Miljković i Majde Rijavec

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top