Socijalni mediji i istraživanje: Šveđani se bore protiv policijskog rasizma
„Družite se sa svojim prijateljima u centru grada, a policija vas navečer zaustavi nekoliko puta. Možete tako stojati i boriti se protiv zida i da to svi vide. Nastavite hodati prema školi – opet vas zaustave i osjećate se kao da vas prate.“
„Taman sam stigla na festival, a osoba me s leđa zgrabila, kad te neko zgrabi reaguješ, policija je mislila da se odupirem. Jedan me je oborio me je na tlo, stavio koljeno na leđa i vrištao. Zvao me je imenom koje počinje sa N (niger/crnčuga), to je ono što me najviše boli. „
„Frustracija, mržnja, iritacija, poniženje i ugnjetavanje. Bili smo izloženi diskriminaciji: Tako se osjećamo svaki put kad me zaustave. Čak i ako ste nedužni i niste učinili ništa, uplašite se i doživite stres.“
„Bilo je to obično veče, ništa posebno. Odjednom se ispred nas zaustavio policijski automobil i oni su iskočili, te nas, bez ikakvog razloga, gurnuli prema automobilu. Niko od nas nije na sebi imao bilo šta čudno. Nikad nisam imala nikakvog posla sa policijom niti su me kad evidentirali za nešto. To se dogodilo samo zbog načina na koji smo gledali i što smo crni. Vidjeli smo još jednu grupu momaka ispred nas, svi bijelci, nisu ih zaustavili.„
Ovo su samo neka od svjedočenja Afro-Šveđana, muslimana i Roma iz marginalizovanih područja, koja su prikupljena u okviru studije o švedskoj policiji od strane kriminologa Leandra Schclareka Mulinarija koje je sprovodio za Civil Rights Defenders.
„Biti zaustavljen i kontrolisan od strane policije, svakodnevno je iskustvo kroz koje prolazi velik broj ljudi koji ne pripadaju bijeloj rasi.“, kaže Mulinari za Al Jazeeru, dodajući da cilj studije koja je objavljena u decembru nije bio da policiju označi kao rasiste.
„Postoje problemi sa strukturalnim rasizmom unutar policije, a ova studija je imala za cilj da produbi razgovor o rasnom profiliranju – što je fenomen o kojem se ne govori u švedskom kontekstu“.
Prije studije u novembru se pojavio Instagram račun pod nazivom “Polis Brutaliteten i Orten” ili Brutalnost policije u predgrađu.
U roku od dvije sedmice stranica je dobila više od 10.000 sljedbenika i postala preplavljena ličnim pričama o patnjama od verbalnog i fizičkog zlostavljanja, rasnim uvredama, zaustavljanju i pretresima od strane policije koji nisu izgledali kao slučajnost.
Hossein Khodr je u decembru objavio kako je, naizgled jednostavna diskusija sa policijom na parkingu, eskalirala do te mjere da su ga ispitivali u vezi prodaje droge.
Još jedan korisnik u decembru je ustvrdio da mu je policija rekla kako njegov automobil “izgleda suviše skupo za njega”.
Bilo je još sličnih postova na društvenimm mrežama u vezi sa zastrašivanjem policije i stalnim zaustavljanjem i pretraživanjem.
‘Vojna intervencija u predgrađu’
Fatimah Al Sharkawi (22) jedan od osnivača ovog projekta kazala je da je račun napravljen nakon uznemiravajućih rasprava na političkom nivou kako bi se poboljšala sigurnost u predgrađu.
„Mi smatramo da je otvaranje ovog računa urađeno pravovremeno”, izjavila je ona za Al Jazeeru, “naročito u vrijeme kada političari raspravljaju o važnosti dovođenja vojske u predgrađe u ispomoć policiji u borbi protiv kriminala i povećanog nadzor nad CCTV kamerama.“
Tokom prvih parlamentarnih debata 2018. godine, Jimmie Akesson, lider ekstremno desničarskih demokrata Švedske, predložio je da vojska bude podrška policiji u borbi protiv zločina povezanih sa bandama.
Premijer Stefan Lofven je kasnije izjavio da korištenje vojnih resursa nije bio njegov omiljeni metod i da je u potpunosti isključio tu mogućnost.
Aktivista socijalne pravde Aftab Soltani, koja pomaže u upravljanju ovim Instagramovim računom, kaže da je hrani “objavljivanje uznemiravajućih istina”.
„Švedska policija ima lijep imidž i ne bi trebalo da budu poput američke policije“, rekla je ona. „Ali to su efekti i rezultati strukturalnog rasizma, i naravno da se to manifestuje na ovaj ili onaj način.“
„Mulinarijev Izveštaj je potvrdio naša iskustva, to nije samo lično mišljenje, to su kolektivna iskustva i stvarnost koja se mnogima desila. To su svjedočenja sa područja cijele Švedske o kojima treba diskutovati, a račun (na instagramu) i izveštaj odražavaju sliku društva i svijeta u kojem mi živimo.“
Mulinari je za razliku od Velike Britanije i SAD-a rekao da je teško naći podatke u Švedskoj.
Dalje istraživanje, dodao je on, „menja tok diskusije i razgovora na ovu temu“.
Ispitanik policije je upitan
Policija je odgovorila na svjedočenja koja su navedena u okviru ove studije, tvrdeći da su to bili izolovani slučajevi lošeg rada policije.
Ova reakcija podsjetila je Mulinarija na tajnu romsku evidenciju, bazu podataka koju je policija 2013. godine formirala, koja sadrži oko 4.000 uglavnom romski imena.
To je suprotno švedskom zakonu za sastavljanje adresara zasnovanih na etničkoj pripadnosti.
„Na primjer, kada je otkriven registar romskih imena – koji sadrži ljude romske nacionalnosti u Švedskoj koji su, prije svega bili premladi i kao drugo nezakonito stavljeni u policijski registar – umjesto da na to gledaju kao institucionalni rasizam, oni su ga odbacili kao rezultat loše presude pojedinih policajac, a ne kao grešku policijskih snaga., rekao je on.
„Moramo da vidimo koliki je opseg (rasnog profiliranja) rada policije i koje posljedice on ima po građane“.
‘Ono što su mi uradili je nezakonito i pogrešno’
Rania (ovo nije njeno pravo ime) je 16-godišnja državljanka Švedske koja nije bijele puti.
Ispričala je Al Džaziri svoje iskustva sa policijom.
Ovo je njena priča:
Dok su prisustvovali festivalu u Stokholmu, jedna prijateljica iz njihove grupe se napila. Bio je to ivent bez alkohola. Policija je htjela da ga odvede u pritvor dok se ne otrijezni.
„Rekli smo im da mi možemo paziti na nju, ali na kraju smo prihvatili ono što je policija rekla”, kaže Rania. ‘S obzirom da je počelo pristizati još policijaca, atmosfera je vrlo brzo postala neprijateljska.’ “
Rania tvrdi da je policija grubo nastupila u ovom slučaju, stavili su joj lisice na ruke i odveli je u policijski kombi. U kombiju je vidjela drugog prijateljicu iz grupe.
Nakon nekoliko minuta vožnje, policija je pustila njenu prijateljicu iz vozila.
Ona je ostala sama sa tri policajca – dva muškarca i jedna žena.
Jedan od policajaca joj je rekao: „Sada ćemo nakratko otputovati u šumu.“
Rania se uspaničila.
„Policajci su me odvukli u neki industrijski prostor u šumi.“
„Dok smo koračali policajac mi je rekao: ‘Niko te neće pronaći ovjde, zažalit ćete što ste imali takav odnos prema nama!’“
„Dok je to govorio, gurnuo je hladni i tvrdi predmet na moj vrat, a kasnije kada me je gurnuo na koljena, vidjela sam da je to pištolj.“
„Mislila sam da će me ubiti. Ponovo me je upitao: ‘Da li ćete ponovo iskazati takav stav prema policiji?’ A ja sam mu ponavljajući odgovorila da me mogu prebiti ako žele. Policajac je odgovorio: Ti ne zaslužuješ da budeš pretučena, ti zaslužuješ da umreš.’“
Rania tvrdi da su je policajci odveli duboko u šumu i ostavili je s njenom torbicom u mraku.
Nije imala mobilni telefon, ali je na kraju uspjela pronaći izlaz.
Vidjela je svjetlo pored puta i osiguranje (security). Odvezli su je do najbliže podzemne stanice. Bili su udaljeni oko 25 minuta od grada.
Rania je incident prijavila policiji a čovjek iz osiguranja (security) je svjedočio da je prije toga vidio policijski kombi kako odlazi u šumu.
Slučaj je zatvoren nakon nekoliko mjeseci, jer nije bilo dovoljno dokaza kako bi se zločin dokazao.
„Nikada nisam imala nikakve veze sa policijom prije ovog incidenta“, kaže Rania. „Nisam imala negativnih osjećaja prema njima, ali kada se to desilo, kod mene je izazvalo mržnju prema njima.“
„Čak i da sam imala stav prema policiji, to ne opravdava način na koji su se oni odnosili prema meni. Ono što su mi uradili je ilegalno i pogrešno. Prije toga sam čula o policijskoj brutalnosti i rasnom profiliranju, ali nisam vjerovala da je to tačno. Policija treba da nas zaštiti, a ne da nas napada.“
Do trenutka objavljivanja ovog teksta policija nije odgovorila na Al Jazeerin zahtjev da daju svoj komentar u vezi ovog.
Izvor: www.aljazeera.com
Autor: Fatma Naib
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
