Snagom vjere do savršenstva duše: Lijepa riječ, lijep postupak

Allahova, dž.š., riječ je: „Ti sa svakim lijepo…“ (Kur’an,7/199)

Islam nosi poruku mira, spasa, ljubavi, svim ljudima dobre volje sa toliko karakterističnim pozdravom: Mir! Spas! Selam! Takav je islamski nauk. Islamsko srce je ogromno i ono obuhvata čitav svemir. U tom duhu je i pristup dobrom čovjeku, bratu po rodu od zajedničkog praoca Adema, alejhisselam, i pramajke hazreti Have.

Jedan ashab, jednom prilikom, zatraži od Muhammeda,a.s., da prokune mušrike. “Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam došao da pozivam“, odgovori mu Resulullah,a.s. Istinski mu’min neće proklinjati. On će prilaziti svakom čovjeku koji pokaže i najmanju trun dobre volje sa puno pažnje i široko otvorenim srcem.Poštivat će čovjeka, njegovo ljudsko dostojanstvo i njegovu ličnost, jer čovjek je veličanstveno Allahovo djelo i teško onome ko oskrnavi čast i dostojanstvo Allahova djela.

Bratu, dobrom čovjeku treba prilaziti s ljubavlju. U ljudske odnose treba unositi puninu i ljepotu plemenitog islamskog srca. Čovjek mu’min treba prilaziti lijepo. U postupku mu’minskom ne smije biti grubosti i surovosti. Divna je drevna istina: “Lijepa riječ osvaja svijet!“

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer:                                                                   

„Lijepa riječ kao lijepo drvo: korjen mu je čvrsto u zemlji,a grane prema nebu,ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili; a ružna riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu sa površine zemlje nema opstanka.“ (Kur’an,14/24-26)

„Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (Kur’an,17/53)

Hazreti Aiša veli da je Resulullah,a.s., rekao: “Zaista je Allah blag i ljubazan i On voli ljubaznost i blagost. Sa ljubaznošću se dobiva ono što se ne dobiva grubošću.“ (Muslim)

Mudraci su davno rekli: “A lijepa riječ i čelična vrata otvara.“

Blagost ruši sve prepreke i uvijek pobjeđuje.

Brahma je upitao snagu: “Ko je od tebe jači?“ Snaga je odgovorila: “Blagost.“

Mudrost je izbjegavati kritikovanje bližnjih, sve dok je to moguće. Ljudske duše su osjetljive i zato treba prema ljudima biti jako pažljiv. Radije iskrene pohvale, nego ukori, ako je to ikako moguće. Radije pouka i blaga uputa, nego osuda.

U čovjeku se na prijekor bune unutarnji porivi, koji pozivaju na otpor. I za to kritika ako je nužno, neka bude blaga, suosjećajna, sa puno razumijevanja.

„Ne sudi da i tebi ne sude.“ (Konfučije)

„Suzdržan u zamjerkama, darežljiv iskrenom hvalom.“ (Schvab)

Iskreno upozorenje na greške islamsko je djelo. Treba pomoći bližnjem da otkloni hrđu i zlo u svome srcu. Čovjeka treba podsticati na dobro. Treba ga hrabriti na podvige za plemenite ciljeve. Blagim podstrekom otkrivaju se dragocjenosti koje se nalaze u dubini čovječije duše.

Vrlo je važan prijatan pristup čovjeku. Pozdrav od srca, iskren i čvrst stisak ruke iskazuju poštovanje i želju za međusobnim prijateljstvom zasnovanim na čovječnosti.

Allah dž.š., rekao je:“Kada pozdravom pozdravljeni budete,ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer Allah će za sve obračun tražiti.“ (Kur’an,4/86)

Osmijeh je ukras čovjekovom licu. Kroz iskren osmijeh dopire i zrači odsjaj čestite plemenite duše.On ništa ne košta, a donosi mnogo radosti i približava ljudska srca. Pregršt najdivnijih poruka on u sebi nosi. I zato pravim mu’min ne štedi na iskrenom osmijehu.To je dar Allaha dž.š.,i velika je šteta ne služiti se njime na putu za dobro u nama, oko nas i u srcima naših bližnjih.

Muhammed a.s., je rekao: „Vesela lica dočekati svoga brata i pozvati ga u kuću, znak je dobrog djela.“

I glas kojim se čovjek obraća čovjeku neka bude veseo i srdačan. Takav glas je kao i snažan stisak ruke.

Kada vidim čovjeka koji zapovjednički i osorno nešto traži od svojih bližnjih misli mu idu na surovu dušu koja ne zna šta je to čovjek. Zašto lijepo ne zamoliti, lijepo se obratiti, ljubazno pitati?

Jedan psiholog tačno kaže da su magične reči:“Budite dobri…“,“ako vam nije teško…“, “molim vas, ako to za vas ne predstavlja naročit napor…“ Sve je to lijepo ponašanje, a ono je odlika odgojenih, dobrih i duhom velikih ljudi.Zašto oštre prepirke, zašto gnjev i srdžba, kada se mirom i ljubavlju može više postići? Tim putem se prije dolazi do istine, a na nju treba pozivati.

Čovjek s čovjekom treba razgovarati, a treba ga i podsticati da iskaže svoje osjećaje, misli i stanovišta. Pri tome treba poštivati sagovornika i njegove želje. Treba biti širokogrudan. Tako postupaju pametni i dobri ljudi snažnog duha i plemenitih namjera. Oni nikada ne upadaju drugome u riječ, nikada ne prekidaju sugovornika i žele čuti i drugačija mišljenja, nego što je njihovo. Znaju da je raznovrsnot mišljenja blago iz kojeg treba zajednički crpiti pravu istinu. Nažalost, ljudi često u diskusijama padaju u afekt. Bijesne u pjeni jedne na druge, uporno braneći čak nekada i krivo stanovište.To je samoljublje koje nosi u sebi pečat šejtanskog duha. Iz takvih razgovora gdje „ja“ sebičnih dominira, a ne želja za istinom, nema riješenja niti rezultata. Čak i ako sugovornik griješi ne treba biti grub sa njim. Istinu pažljivo i blago treba iznijeti.Tada ona postaje trajno vlasništvo onih koji je slušaju.

Davno je Sokrat spoznao narav ljudske duše, kako je ona osjećajna i od svog postanka blaga i plemenita.Spoznao je kako treba biti pažljiv sa sugovornicima. Poznat je njegov metod djelovanja u dijalogu, kada je, postavljajući pitanja, izvlačio zaključke istine zajedno sa svojim sugovornikom.

Međutim, nekada je bolje uopće ne diskutovati, kada spoznamo da ta diskusija neće imati ploda tada je pametnije zašutjeti. Mudro je rekao Konfuči: “Ako se može razgovarati sa nekim čovjekom, a mi ipak ne razgovaramo, onda smo izgubili jednog čovjeka. Ako pak s nekim ne treba  razgovarati, a mi to ipak činimo, onda smo uzalud trošili svoje riječi.“

Allah,dž.š., je rekao:“Reci:O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: Da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! – pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani.“ (Kur’an, 3/64)

Islamski princip je pozivati na dobro i dobro činiti ljudima i svim živim bićima, pomagati i usrećivati druge, pružati nadu, – tako mu’min postupa. Ako se i na odbojnost naiđe ne treba klonuti.

„Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Kur’an,41/34)

Vjernik mora slušati Allahovu, dž.š., riječ i postupati onako kako On traži.

Jedno od devedesetdevet imena Allaha dž.š., jeste i Onaj koji voli. Islam za to uz mir svim ljudima dobre volje i dobrih namjera navještava i ljubav, nesebičnu, potpunu, čistu.

Allah će, sigurno, uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima ste u zavađi; Allah je svemoćan. Allah mnogo prašta i On je samilostan.“ (Kur’an, 60/7)

Ljubav je riječ između ostalih blagoslovljenih koja je ispisana na zastavi islama.Njome se istinita riječ probija do ljudskih srca i otvara uvijek nova saznanja i ljepote življenja na ovoj zemlji.I dobri ljudi, mu’minskog srca, uvijek će po Allahovoj, dž.š., naredbi svakom čovjeku prilazite lijepo i s ljubavlju. Svakom čovjeku će upućivati dobru, radosnu i istinitu riječ.

Iz knjige ”Snagom vjere do savršenstva duše”

Autor: Munir Gavrankapetanović

Za Akos.ba priredio: Admir Iković