Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Nauka i tehnologija > Rusoovo razumijevanje prirode čovjeka

Rusoovo razumijevanje prirode čovjeka

Temeljna svrha je odgoj slobodnog čovjeka
koji više od svega cijeni slobodu.
A ko je dobro odgojen za ljudski poziv,
dobro će biti odgojen i za svaki drugi.
 (Ž.Ž.Ruso)                                                                                          
Polazna pretpostavka Rusoovog pogleda na odgoj jeste da je čovjek po prirodi dobar. Time se izražava njegova duboka vjera u čovjeka kao ljudsko biće. Budući da je čovjek po prirodi dobar potrebno ga je odgajati u skladu s njegovom ljudskom prirodom. Ruso smatra da se prirodni darovi mogu razvijati i to najbolje u samoj prirodi. Prirodno odgajanje mora odgovarati samoj prirodi djeteta.
Upravo zbog toga u svome djelu Emil ili o odgoju opisuje prirodni odgoj Emila. Jedan od osnovnih ciljeva jeste stvaranje što prirodnijih uvjeta. Ruso želi odgojiti moralnog čovjeka, zato više teži ka prirodi kako bi izdvojio Emila od društva koje ne vodi računa o moralnom odgoju.
Na osnovu njegove misli da je čovjek po prirodi dobar Ruso zastupa načelo poštovanja dječje ličnosti i teži za odgojem koji će ispoljiti i razviti dječje prirodne snage i sposobnosti. On naglašava da dijete nije odrastao čovjek u malom, jer gleda, misli i osjeća na svoj način.
Njegova poznata rečenica glasi: „Priroda želi da djeca budu djeca prije nego što postanu odrasli.“ Zbog tih razloga potrebno je poštovati prirodu djeteta i uzimati u obzir dječje osobine i dob. U procesu odgoja potrebno je brinuti o individualnim osobinama djeteta, jer svako dijete predstavlja jedinstvenu individuu.
U 18.stoljeću Ruso se zalaže za općečovječanski odgoj što se opisuje u romanu Emil ili o odgoju: „Živjeti! Eto zanata kojemu hoću naučiti Emila. Kada bude izašao iz mojih ruku on neće biti ni sudac, ni vojnik, ni svećenik; on će prije svega biti čovjek.“ Taj njegov odgojni ideal postaje izazov napredne pedagogije.
U ovome možemo jasno uočiti da Ruso ostaje dosljedan sebi i svojim mislima o ljudskoj prirodi. Zar „zanat“ –živjeti- ne djeluje suviše prirodno i privrženo ljudskoj prirodi?
Zar poštivanje ljudske prirode ne znači pustiti je da živi?
Upravo u navedenom citatu uočavamo Rusoovu borbu da prikaže odgoj kao učenje i to prvenstveno učenje čovječnosti, a zatim biranje interesovanja. A ko je dobro odgojen za ljudski poziv, dobro će biti odgojen i za svaki drugi. (Ruso:1950)
Odgoj kao poštivanje ljudske prirode znači naučiti, odnosno pustiti ja da živi kako bi ona na tom putu postigla uspjeh i ostvarila svoje ciljeve. Nepoštivanje ljudske prirode bilo bi kada bi se putem odgoja nastojao „napraviti“ liječnik, pravnik ili neka druga maskirana ličnost čija bi priroda uvijek bila prikrivena ispod naziva čiju bi masku nosila. To je gušenje ljudske prirode i nikako nije u skladu sa ciljevima odgoja.
Naime, odgoj ovdje nije potrebno ni spominjati jer njegova vrijednost je daleko veća od upravljanja i nepoštivanja ljudske prirode.
U vezi sa ljudskom prirodom Ruso spominje i odgoj slobodne ličnosti. To je ona ličnost koja zna svoje potrebe i mogućnosti i djeluje u skladu s njima. Sloboda je prirodno stanje čovjeka. Ali to nije sloboda koja ruši sve zakone, izaziva nered i radi šta joj se prohtije, a svjesna je da to nije dobro. Način na koji Ruso objašnjava slobodu sadržan je u sljedećem:
Ko god radi šta hoće, sretan je, ako je dovoljan sam sebi; to je slučaj kod čovjeka koji živi u prirodnom stanju. Ko god radi šta hoće nije sretan, ako njegove potrebe nadmašuju njegove sile. (Ruso, 1950:79)
Ako svjesno radimo izvan naših mogućnosti, izvan nas samih onda ta sloboda nije prava sloboda. To je više kao iskazivanje neke nadmoći i pokušaj dokazivanja. Sloboda je ono što nam je dano od prirode i u čemu uživamo kao prirodna bića. To je ono što nam je dovoljno da budemo sretni.

Ruso prirodu čovjeka razumijeva kao nešto što nas vodi i usmjerava naše djelovanje. Da bismo spoznali taj put prvo moramo upoznati, odnosno shvatiti svoju prirodu. Priroda smo mi sami, to je nešto samo naše i jedinstveno što nas opisuje kao osobu. Potrebno je upoznati samog sebe! Upravo je to znanje sebe i o sebi poznavanje naše prirode. Kada razumijemo svoje postupke, jedino tada ćemo razumjeti i postupke drugih.

Literatura:
Rousseau, J.J. (1950) Emil ili o vaspitanju. Beograd: Znanje- preduzeće za udžbenike Narodne Republike Srbije

Piše: Belma Smajić

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top