Kolumne i intervjuiU Fokusu

Vizija za 2021 -31. – između neobjektivne percepcije i objektivnog stanja

Uvod u novo desetljeće

Sticajem okolnosti „slučajno“ sam prisustvovao obilježavanju 30 godišnjice obnavljanja rada BZK Preporod u Stocu početkom oktobra mjeseca.

U predivnom ambijentu avlije Šarića kuće prisutni su imali priliku se upoznati sa historijom Preporoda u Stocu kao i podsjećanje za predratni period kada je obnovljen rad Preporoda.

Zahvaljujući sačuvanom video materijalu čuli smo govor dr. Fahrudina Rizvanbegovića koji 30 godina poslije nije nimalo izgubio na aktuelnosti.

Suština njegova oba izlaganja je bila u razlikama u percepciji u proteklom vremenu. U predratnom periodu stanje Bošnjaka i naše domovine je bilo izuzetno složeno i otežano, međutim naša subjektivana percepcija nam je pokazivala mnogo bolje stanje i u tom duhu djelovanje je bilo energično, intezivno, a rezultati nisu izostali.

Sa druge strane, danas svjedočimo da je naše objektivno stanje višestruko bolje, raspolažemo sa nemjerljivo više kapaciteta, resursa i potencijala za rad, međutim nema poleta, entuzijazma, pozitivnosti… jer su nas ubjedili da nam je stanje loše. Negativne vijesti i crna hronika su najpoželjniji sadržaji u medijima, a iseljavanje prijeti opstanku pojedinih općina.

To je rezultat neobjektivne percepcije i nedostatka afirmacije vizije nove, drugačije budućnosti. Zbog toga se u naša srca nastanila ravnodušnost pa se Bošnjaci zabavili o sebi unutar svojih zamišljenih granica koje naglašavaju regionalnu i svaku drugu pripadnost na štetu državotvorne svijesti.

Iz takvog stanja javljaju se lokalni ili regionalni NVO, kulturni, sportski, a najglasniji su svakako politički projekti koji u ovih 30 godina, pokazalo se, najviše obećavali, najmanje realizovali.

Sukus ovakvih procesa i stanja jest da gubimo bitke u miru, nadjačavaju nas konstantno negativne sile iako su argumenti protiv njih, a za realnost tu, ali nemušto ih upotrebljavamo pa to ponekad ide čak i na našu štetu.

Iz navedenog se zaključuje da Bošnjaci mnogo bolje djeluju u otežanim okolnostima sa nedovoljnim resursima kada imaju snažnu motivaciju i odgovornost. Međutim, u uređenijim okolnostima kada komfor zona i lični interesi zarobe borbenost i požrtvovanost, stihija prevlada.

Jedne prilike rahmetli Alija Izetbegović je rekao da Bošnjaci bolje funkcionišu kad žive izmješano sa drugima što svakako dokazuje stanje u većinski bošnjačkim kantonima gdje je politička nestabilnost godinama nepromjenjiva konstanta.

Zbog toga su nužne strategije, studije, istraživanja prema kojima će se izrađivati dugoročni i kratkoročni planovi, aktivnosti, projekti, kampanje sa jasno razrađenim ciljevima.

Naše vrijednosti

Našem društvu, odnosno domovini Bosni i Hercegovinu, njenom najbrojnijem i najodanijem narodu, Bošnjacima i drugima koji ovu država osjećaju za jedinu domovinu potrebna je nova vizija koja će biti svjetlo na kraju tunela, odnosno motivacija i inspiracija za vrlo naporan i predan rad. Za takvo nešto imamo historijsku i vjerovatno posljednu priliku jer nam međunarodni geopolitički procesi napokon idu u prilog. Odgovoran rad i lobiranje na mjestima gdje se odlučuje mora biti naš prioritet.

Susjedne države, Srbija i Hrvatska koje kroz historiju vrlo često ne poštuju svoje granice na štetu svojih susjeda jasno razumiju da je najveća vrijednost bosanskohercegovačkog društva upravo njegova multinacionalnost, multikonfensionalnost i multikulturalnost. To su za njih nedostižne vrijednosti jer su svoj prostor gotovo potpuno etnički očistili i zato se trude svim silama da dokažu da zajednički život u Bosni i Hercegovini nije moguć.

Njihovi negativni postupci će se pojačati jer im se povećala potreba za cerpljenjem resursa iz BiH, prije svega demografskih, a približavamo se vremenu kad će biti primorani da svoj nacionalizam, populizam, šovinizam gurnu nama preko granice pod pritiskom EU.

Bosna i Hercegovina nije puki, prosti zbir tri naroda. Bosna i Hercegovina je mnogo više od prostora na kojem žive tri naroda i ostali.

Bošnjacima se često spočitava da su protiv „zajedništva“ u Bosni i Hercegovini i da svojom „hegemonijom“ uništavaju bosanski duh tolerancije pa onda se pojedini kad dođu na vlasti trude da vrate taj „duh“.

Jasno je da ti koji se bave „duhovnošću“ umjesto realnim problemima građana se bore za multikulturalizam koji je na štetu Bošnjaka, odnosno koji se temelji na odricanju od bošnjačke  tradicije.

Onaj ko ponudi viziju budućnosti Bosne i Hercegovine u kojoj se njeni narodi kao u ranijem sistemu neće morati odricati svojih vrijednosti i tradicije zadobit će povjerenje građana/glasača da vodi ovo društvo naprijed.

Između popisne 1991. i 2021. godine

Kao i na prelazu iz ’90 u ’91 godinu kada su se tamni oblaci nadvili nad Bosnom i Hercegovinom na scenu su stupili „neznani“ junaci koji su odgovorili brojnim izazovima i sačuvali državu.

Kao i 1991. godine tako i 2021. čekaju nas popisi stanovništva u domovinskim zemljama i drugim državama gdje živi znatna bošnjačka manjina. To je veliki izazov s obzirom na složeno stanje među Bošnjacima i izazove sa kojima se suočavaju društva u kojima žive. Zbog toga, kao i 1991. bit će potrebna podrška institucija iz Sarajeva i više sluha za Bošnjake od Slovenije do Makedonije.

Bošnjaci su i dalje građani trećeg reda u Sloveniji. Proces asimilacije u Hrvatskoj izgleda da je nezaustavljiv, dok su Bošnjaci uz Albance jedina opozicija na srbijanskoj političkoj sceni. Položaj Bošnjaka u Crnoj Gori se naglo promjenio dolaskom nove vlasti što je prilika za homogenizaciju Bošnjaka i jačanje podrške iz matice i dijaspore. Sjeverna Makedonija uprkos blokadama susjeda ima izgledan put u članstvo Evropske unije što pojačava značaj brojne manjine. Zbog toga Bošnjaci, Turci, Romi, Torbeši imaju priliku da zajedno nastupaju i da budu kvalitetna proevropska alternativa političkim predstavnicima dva najbrojnija naroda.

Pregovori o članstvu u NATO i EU, nadamo se i OIC, su najveći sigurnosni i ekonomski izazovi na početku trećeg desetljeća za Bosnu i Hercegovinu. U ovom procesu nužno je zajedničko djelovanje svih probosanskih elemenata u našem društvu od sporta, kulture, NVO do politike.

Ono što smo odbranili uprkos trostrukoj agresiji sa početak 90-tih nužno je osigurat kroz članstvo u NATO. Taj sigurnosni kišobran je jedini način za postizanje nužne stabilnosti koja je preduslov za povećanje i stranih i domaćih investicija.

Reforma institucija, jačanje ingerencija države od mjesne zajednice do Predsjedništva je odgovornost svakog pojedinca, svaki dan u okviru njegovih mogućnosti.

Jačanje povjerenje u državu je presudno potreban imperativ u vremenu kada zbog migracija i drugih promjena globalizacija postaje sve neuhvatljivija i nepredvidljivija, a sa druge strane brojna evropska društva se zatvaraju i okreću radikalizmu koji neodoljivo podsjeća na period između dva svjetska rata.

 Za Akos.ba piše: Sanadin Voloder

Povezani članci

Back to top button