Povodi objave Kur’ana: Prvo što je objavljeno iz Kur’ana
UVOD
Šejh imam Ebul-Hasan Alija ibn Ahmed el-Vahidi en-Nejsaburi, Allah mu se smilovao, kaže: “Hvala Allahu, Plemenitom, Koji mnogo poklanja. On je Taj Koji je one koji su se protiv vjere ujedinili porazio, On daje da oblaci nebom plove i On je Taj Koji kišu spušta. Objavio je Knjigu povodom različitih događaja i okolnosti. Objavljivao ju je postepeno i u dijelovima i punom je mudrosti i propisa učinio. Allah Uzvišeni rekao je: ‘I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.”’ (El-Isra’, 106)
Komentirajući ovaj ajet, Hasan je još rekao: “Čuo sam da je od početka do kraja Objave prošlo osamnaest godina. U Mekki, prije Hidžre, objavljivan je osam, a u Medini, nakon Hidžre, deset godina”
Ša’bi kazuje: ‘’Allah, dž.š., postepeno je objavljivao Kur’an, tako da je od početka njegova objavljivanja pa do završetka prošlo oko dvadeset godina. Allah, dž.š., objavio ga je kao Kur’an veličanstveni, podsjetnik ispunjen mudrošću, pruženo uže i istinito obećanje. On je štit i hlad onima koji hode pravim putem. Ispunjen je mudžizama i jasnim ajetima. Njegovi su dokazi istiniti i riječi jasne; oni su dokaze nevjernika učinili bezvrijednim i poništili spletke onih koji se spletkama bave. Kur’an je islam učinio postojanim. Ljubav je njegov put, svjetlo je njegov putokaz a njegov je berićet neiscrpan. Nadahnuo je mudrošću posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s., obdario ga nepobitnim dokazima, tako daje svojim sljedbenicima ukazao na pravi put i spasio ih mnogih nevolja.
Njegov su govor mudre riječi i poslanje kao milost kako bi uzdigao svjetionik Istine. On je istinu učinio pohvalnom, a laž prezrenom i pokuđenom i njezine je tragove izbrisao. Razorio je mnogoboštvo i porušio njegova obilježja. Na tom je putu ustrajavao sve dok vjeru nije učinio postojanom i otklonio sve sumnje zlobnika. Neka je salavat njemu, koji nikada neće prestati, i neka je salavat njegovoj porodici i ashabima, kojima je ukazao na pravi put i učinio ih čistim od grijeha.”
Kur’anske su nauke uistinu opširne, zapravo neiscrpne, i koliko god o njima govorili ili pisali nedovoljno smo učinili. Ipak, uspio sam sakupiti većinu predanja koja govore o povodima objave Kur’ana, tako da će onaj ko bude čitao ovu knjigu pronaći ono što će zadovoljiti njegove potrebe za ovom naukom pa mu ostala djela o ovoj temi neće biti potrebna, jer ovo djelo sadrži velik broj predanja koja govore o ovoj nauci. Iako danas ne postoji istinska i iskrena želja za proučavanjem kur’anskih znanosti, što me čini posebno ogorčenim, napisao sam ovo djelo s namjerom da početnicima, koji se tek upuštaju u ovu nauku, pružim ono što će povećati njihovo znanje. Poznavanje povoda objave Kur’ana najvažniji je preduvjet onima koji se žele baviti tumačenjem Kur’ana, a oni koji ne poznaju okolnosti u kojima su se objavljivali ajeti ne smiju se ni upuštati u tumačenje Kur’ana. Nije dozvoljeno govoriti o povodima objave Kur’ana, osim oslanjajući se na neprekinut niz prenosilaca ili slušajući direktno od onih koji su bili svjedoci objavljivanja pojedinih kur’anskih ajeta ili od onih koji su uložili velik napor kako bi ovladali ovom naukom. Onaj ko o ovome bude govorio bez znanja neka bude spreman gorjeti u džehenemskoj vatri".
Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dobro se čuvajte da ne govorite o onome što ne poznajete, jer ko namjerno slaže na mene neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu. Ko o Kur’anu kaže nešto što nije istina, a znajući da ne poznaje to o čemu govori, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu.”
Ranije generacije učenjaka ustručavale su se govoriti o povodima objave Kur’ana.
Muhammed ibn Sirin prenosi da je upitao Ubejda o povodu objave jednog ajeta pa mu je on odgovorio: “Boj se Allaha, dž.š., i govori samo ono što dobro poznaješ, jer pomrli su oni koji su poznavali povode objave Kur’ana.” Međutim, danas mnogi bez imalo ustručavanja govore o onome što ne znaju i govore laži i potvore i na taj način šire neznanje, a ne razmišljaju o kaznama kojima je zaprijećeno onima koji govore o onome što ne znaju. Sve ovo navelo me je da napišem knjigu koja u sebi sakuplja predanja koja govore o povodima objave Kur’ana, kako bi oni koji tragaju za ovom naukom mogli pronaći sve na jednom mjestu. Želim da saznaju ono što je istina i što je ispravno, da ne bi imali potrebe čitati ono što je laž i što je netačno. Najprije ćemo reći nešto o počecima objave Kur’ana i o načinima na koje je Džibril, a.s., dostavljao Objavu Allahovu Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ćemo govoriti o stanjima u kojima se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nalazio u trenucima kada je primao Objavu. Nakon toga podrobno ćemo govoriti o povodima objave Kur’ana, odnosno o ajetima o kojima su zabilježena predanja koja govore o povodima njihova objavljivanja.
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da govorimo samo ono što je istina i molim Ga da nam podari nagradu spremljenu za one koji su se trudili na putu istine.
Prvo što je objavljeno iz Kur’ana
Aiša, r.a., pripovijeda: “Prvo čime je počelo objavljivanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jesu istiniti snovi koje je sanjao dok je spavao. Svaki san koji bi usnio bio je jasan poput zore. Potom je zavolio samoću pa je odlazio u pećinu Hira, gdje bi činio ibadet. Tu bi boravio po nekoliko noći i sa sobom je nosio hrane koliko bi mu bilo dovoljno za to vrijeme, a onda bi se vraćao kod Hatidže, r.a., kako bi ponovo uzeo potrebnu hranu. Jednom dok je bio u pećini Hira iznenadio ga je melek koji mu je donio Istinu. Rekao mu je: ‘Čitaj!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ‘Ja ne znam čitati.’ Melek ga je snažno stisnuo rukama i rekao mu: "Čitaj!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovo je odgovorio: ‘Ja ne znam čitati.’ Zatim ga je melek stisnuo rukama i treći put i rekao mu: ‘Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’, i sve do riječi: ‘Koji čovjeka podučava onome što ne zna.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., tresući se od straha, otrčao je do Hatidže govoreći: ‘Pokrijte me.’ Hatidža, r.a., pokrila ga je, a kad se smirio, pitao ju je: ‘Hatidža, šta se sa mnom dešava?’ Ispričao joj je šta mu se desilo i rekao: ‘Pobojao sam se za sebe.’ Hatidža, r.a., smirivala ga je: ‘Ne, tako mi Allaha, dž.š., nikada tebe Allah, dž.š., neće poniziti. Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nevoljnicima, dočekuješ goste i boriš se za istinu/”[1]
Ovo predanje bilježe Buhari od Jahjaa ibn Bukejra i Muslim od Muhammeda ibn Rafia, a obojica od Abdur-Rezzaka.
Urva, r.a., prenosi da je Aiša, r.a., rekla: “Prvo što je objavljeno iz Kur’ana jeste ajet: "Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara. ”[2]
Ikrima i Hasan kažu: “Prvo što je objavljeno iz Kur’ana jeste ajet: Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara.’Ovo je prvi ajet objavljen u Meki i prva sura u cijelosti objavljena u Meki.”[3]
Abid ibn Džafer el-Mahzumi prenosi od svoga šejha koji je rekao: “Prvo što je objavljeno Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., jeste ajet: Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.’Ovo je početak sure objavljen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira, a njezin je ostatak objavljen kasnije kada je to Allah, dž.š., htio’’[4]
Vjerodostojan hadis u kome stoji: “Prvo što je objavljeno jeste sura El-Mudessir”, čuli smo od našeg šejha Es-Sealibija, koji bilježi niz prenosilaca u kojem stoji da je Jahja ibn Ebi Kesir upitao Ebu Selemu ibn Abdur-Rahmana: “Šta je prvo objavljeno: Ja ejjuhel-mudessir ili Ikre bismi rabbikellezi halek?” On je odgovorio: “Postavio sam to isto pitanje Džabiru ibn Abdullahu, r.a., pa mi je odgovorio: ‘Prvo što je objavljeno jeste: Ja ejjuhel-mudessir! Upitao sam ga: ‘Zar nije: Ikre bismi rabbikellezi halek?’ Džabir, r.a., odgovorio mi je: ‘Prenosim vam samo riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ‘Boravio sam u pećini Hira duže od mjesec dana i kada mi je ponestalo hrane, krenuo sam kroz dolinu prema Mekki. U putu sam čuo nekoga kako doziva moje ime. Pogledao sam ispred, iza, lijevo i desno i kada sam podigao pogled prema nebu, ugledao sam Džibrila, a.s., kako sjedi na prijestolju koje je bilo u zraku. Počeo sam se tresti od straha pa sam otrčao kod Hatidže, r.a., i naredio sam joj da me pokrije. Polili su me vodom po glavi i nakon toga je Allah, dž.š., objavio: ‘O ti, pokriveni! Ustani i opominji!"s
Ovo predanje nije u suprotnosti s prethodnim, jer je Džabir, r.a., pripovijedao o onome štoje čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ali nije čuo prvi dio te priče pa je pogrešno razumio da je sura El Mudessir prva sura koja je objavljena. Međutim, to nije tačno nego je to prva sura objavljena Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., nakon ajeta Ikre bismi rabbikellezi halek.[5]
Ebu Selema ibn Abdur-Rahman prenosi da je Džabir, r.a., čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori o počecima objavljivanja i da je, između ostalog, rekao: “Dok sam išao, začuo sam glas koji je dolazio s neba i kada sam podigao pogled, ugledao sam meleka koji mi je dolazio u pećini. Sjedio je na prijestolju koje je bilo postavljeno između neba i Zemlje. Osjetio sam silan strah pa sam otišao kući i rekao: ‘Pokrijte me, pokrijte me.’ Kada su me pokrili, Allah, dž.š., objavio mi je ajet: ‘O ti, pokriveni* Ovo predanje bilježi Buhari od Abdullaha ibn Muhammeda i Muslim od Muhammeda ibn Rafia, obojica od Abdur-Rezzaka. Predanje ukazuje na to da je poslije objavljivanja ajeta “Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara” prošao određeni period nakon koga je objavljen ajet "O ti, pokriveni.” Dokaz za to jeste činjenica da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo da mu je melek koji je sjedio na prijestolju već dolazio u pećini Hira i da se ovo desilo nakon toga.
Alija ibn Husejn veli: “Prva sura objavljena Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., u Mekki jeste Ikre bismi rabbikellezi halek, a posljednje što mu je objavljeno u Mekki jeste sura El-Mu’minun, a neki smatraju da je to sura El-Ankebut. Prva sura objavljena u Medini jeste sura El-Mutaffifun, a posljednja sura objavljena u Medini jeste sura Et-Tevba. Prva sura kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio stanovnike Mekke jeste sura En-Nedžm. Ajet koji će najteže pasti stanovnicima Džehennema jeste ajet: ‘Pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim činiti.’ Ajet koji muslimanima daje najviše nade jeste ajet: ‘Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga.’ Posljednji ajet objavljen Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., jeste ajet: ‘I bojte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti. ” Vjerovjesnik, s.a.v.s., je nakon devet noći preselio.[6]
[1]Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Buhari u Knjizi o tefsiru prilikom tumačenja ajeta: “Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara”(4956). Bilježi ga i u poglavlju o tumačenju snova pod naslovom Počeci objavljivanja Kurana; istiniti snovi(6982). Muslim ga bilježi u Knjizi o imanu pod naslovom Počeci Objave Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.(253) i šejh Ahmed ibn Muhammed ibn Ibrahim es-Salebi, autor poznatog tefsira i velik i pouzdan učenjak. Pogledaj djelo Tabekatul-mufessirin (7) i djelo Vefijatul- ajan (1/61).
[2]Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Hakim (2/529). Ovaj hadis ispunjava uvjete vjerodostojnosti koje postavlja Muslim, ali ga ni Buhari ni Muslim ne bilježe.
[3]Bilježi ga jedino Vahidi. Pogledaj djelo El-Itkanod Sujutija.
[4] Delailun-nubuvveti(2/155).
[5] Nakon što je naveo predanje koje se prenosi od Džabira, r.a., Sujuti veli: “Onima koji raspravljaju o tome je li sura El-Alek prvo što je objavljeno Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., odgovorit ćemo najedan od sljedećih načina:
Prvi: Pitanje je bilo postavljeno o tome koja je prva sura u cijelosti objavljena Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., pa je Džabir, r.a., odgovorio da je to sura El-Mudessir,jer je ona objavljena u cijelosti prije sure El-Alek, ali su prvi ajeti sure El-Alek prva objava koja je došla Allahovu Poslaniku, s.a.v.s. To potvrđuje predanje zabilježeno u dva Sahiha od Ebu Seleme ibn Abdur-Rahmana, koje on prenosi od Džabira, r.a. U tom predanju stoji daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovoj priči spomenuo da je vidio meleka kojeg je već vidio u pećini Hira, što ukazuje na to da se ono o čemu pripovijeda Džabir, r.a., desilo nakon prve objave u pećini Hira kadaje objavljen ajet ‘Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara.’
Drugi: Pod prvim objavljivanjem koje spominje Džabir, r.a., misli na prvo štoje objavljeno nakon prve objave, a ne da je to općenito prvo što je objavljeno.
Treći: Prvo nakon čijeg je objavljivanja Allahov Poslanik, s.a.v.s., postao vjerovjesnik jeste ajet Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’,a prvo nakon čijeg objavljivanjaje Allahov Poslanik, s.a.v.s., postao poslanik jeste ajet ‘O ti, pokriveni, ustani i opominji’
Četvrti: Pod prvim objavljivanjem u ovom predanju misli se na prvo što je objavljeno kao rezultat povoda Objave, a to je pokrivanje Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada mu je naređeno da skine pokrivač sa sebe. S druge strane, ajet Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’objavljen je bez prethodnog povoda. Ovo mišljenje navodi Ibn Hadžer.
Peti: Džabir, r.a., ovdje je spomenuo samo svoje mišljenje, a ne ono što je čuo, tako da predanje koje prenosi Aiša, r.a., ima prednost u odnosu na njegove riječi. Ovo mišljenje zastupa El-Kermani. Najbolji od ovih odgovora jesu prvi i posljednji.’ Pogledaj djelo El-Itkan (1/24).
[6]Bilježi ga jedino Vahidi. Pogledaj djelo El-Itkan(1/25). Alija ibn Husejn, poznat po nadimku Zejnul-Abidin (ukras pobožnjaka), bio je pouzdan učenjak i velik pobožnjak. Prenio je mnogo hadisa. Umro je devedeset četvrte godini po Hidžri. Zehebi veli: "Njegov se kabur nalazi u Džennetil-Bekiji. Jedini potomak Husejna, r.a., bio je upravo Zejnul-Abidin" Pogledaj djelo Tehzibu sijeri alami nubela (534) i djelo Et-Tehzib (7/304).
Preuzeto iz knjige: "POVODI OBJAVE KUR’ANA"
Autor: Ebul-Hasen Ali en-Nejsaburi
Izdavač: Bookline
Islamski učenjaci su saglasni da je Kur’an objavljen iz dva dijela. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sačinjava znatan dio Kur’ana, a drugi je objavljen povodom neke situacije koja se zbila, ili vezano za neko pitanje koje je bilo upućeno Poslaniku, s.a.v. s., u periodu primanja Objave. Posljednji dio istražuje posebna disciplina kojom se bavi i ova knjiga.Poznavanje povoda i okolnosti vezanih za objavljivanje Kur’ana pruža pomoć u dobrom razumijevanju Allahove, dž.š., Knjige i otkrivanju njenih poruka. O tome Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže – Poznavanje povoda objave pomaže razumijevanju ajeta jer poznavanje povoda nudi saznanje o ishodu. S druge strane, nepoznavanje povoda objave često je ljude dovodilo u nedoumicu,pa su ajete razumijevali na neodgovarajući način, ne uviđajući Božansku mudrost u njihovom objavljivanju.
Akos.bA
