Prikaz zbirke poezije “Brzina misli” autora Jusufa Džafića
“Brzina misli”, Jusuf Džafić Sarajevo, KNS-2015
Zbirka poezije “Brzina misli” je autorski prvjenac pjesnika Jusufa Džafića, koja se objavljuje u izdanju “Udruženja za kulturu – Nova svjetlost” (KNS / Sarajevo), a koja je na javnom pozivi “PRVA KNJIGA”, za prvu neobjavljenu knjigu mladog autora iz Bosne i Hercegovine, proglašena najuspješnijom.
Izbor pjesama iz zbirke:
ČITAJ STIHOVE MOJE
Pitaš me zašto sričem kite dugopisne,
Što su mi stihovi sloga velikobrojnih,
Riječi nerazumne nelasnopisne,
Pjesme sroka unakrsnih stalnih bezbrojnih?
Moje kitice, strofe nisu dugopisne,
Stihovi mi nisu slogova mnogobrojnih,
Ni riječi nerezonantne teškopisne,
Niti pjesme rima neprekidnih nebrojnih.
Strofe su mi samo omanja građevina
Četverobojna, stara, uobičajena
Nacrta prostog poznatog izrađevina
Sa novinama, djelimično izmjenjena.
Stihovi mi imaju trinaest slogova –
Cifra naravna male brojne vrijednosti
Od davnina negdašnjih do vjeke vjekova
Korištena za izražaj poetičnosti.
Riječi moje u pjesnama ispisane
Bosanske su bile i prije Kulin-bana
U knjigama starim ostale zapisane
Il’ čuvane u priči puka do naših dana.
Rima mi je prekidna, lahko završena
Nenovcata, davno vrstom bi izmišljena
S početkom, srijedom, krajem, nezamršena
Lahko shvatljiva, te duboko promišljena.
Umjesto što me pitaš prazne besmislice
Čitaj stihove moje svježe nakićene
Ostani se neprobitačne besposlice
Štij rijeke pjesničke općeupućene!
9, 12, 16.3.2015., Kairo
DŽAMIJSKI GOLUBI
U plodnosnoj Semberiji, ravnici,
Na sjeveru zemlje Bosne ponosne te,
Gdje žive muslimani-zemljoradnici,
Tik uz Drinu, kasaba Janja pruža se.
U njoj Janjarci žeravicu islama
Uzgorno drže na svojim dlanovima
Ne daju da Janju obavije tama-
Bezboštva, džehla, đavoljim drugovima.
Kada mubarek ramazan pojavi se
U Janji oćuti se miris imanski
U Atik-džamiji mukabela uči se
Uče je bijeli golubi džamijski.
Ti golubi bijeli tu su uvijek
Kur’an, duše čiste, srca mladog lijek.
Džamija, trajna kuća im je postala
Kafić, životna nepoznanica ostala.
Kada, jednog ramazanskog dana svetog
Nestaše životi u dobi mlađahnoj,
Iza druženja sa Kur’anom redovnog,
U vodi te plahovite Drine vrtložnoj.
Uze živote njihove Svemožni Bog
Postačke, nurli insane muslimanske
Ejjuba, Osmana i Ibrahima tog
Volješe se u ime ljubavi božanske.
Dana Sudnjeg kad ne bude drugog hlada
Oni koji bjehu zanešeni Njime
Allahom, Stvoriteljem stara i mlada,
Bit će u Arša hladu, zadovoljni time.
Reče istinu suštu Poslanik svjetlosti.
Kaz zapisa Božije milosti tragalac
Imam Buhari, muderis dinske znanosti,
I Muslim Nejsaburi, bogovjerni znalac.
21.7.2013., Jablanica – Jusuf Džafić
(Posvećeno Ibrahimu Korajčeviću (1996), Ejubu Camiću (1998) i Osmanu Gutiću (1999)
koji su preselili na Ahiret 20. jula 2013. godine usljed utapanja u rijeci Drini u Janji.
Nek im Allah podari viječni rahmet!)
BRZINA MISLI
Kao i većina ljudi razuma zdravog,
Na ovom svijetu prividnom i prolaznom,
Postavljam suval sebi, bez dževapa pravog:
Koliki je misli brz u alemu ovom?
Poput geparda žutog, stvora egzotičnog,
Žitelja savane kontinenta afričkog,
Velikih trava mačke, lovca grabežljivog,
Bez premca, takmaca međ hajvanima brzog?
Slično vjetru, kovitlaniku nebnog zraka,
Nosniku monsuna suhog i kišovitog,
Oblikovatelju baršunastog oblaka,
Uzročniku vremenskog hala plahovitog?
Kao cunami, taj talas visokobojni,
Razoritelj nežive i žive nature,
Hitri katil dubokovodeni, bezbojni,
Zagaznik, uništitelj građene strukture.
Nalik jednom metalnom ubojitom metku,
Što potisnu upotrebni čelik-mač ljuti,
Jerbo probija lasno zemnu kožu mehku
Poput bičaka kuhinjskog kroz puter žuti?
K’o avion, vidljiv na obzorju nebesa,
Vještačka, žurna ptica, ruku djelo ljudskih.
Ili k’o dost zabitih svemirskih tjelesa,
Korablja kozmička, hitrina vanzemaljskih?
Ili k’o neviđena brzina svjetlosti,
Prebacitelj slika dalekih živopisnih,
Podsjetnik na dane iz zemljine prošlosti,
Najveća brzina vrijednosti zapisnih?
Brzina misli još ostaje zagonetka
Nerješiva umu ljudskom ograničenom.
Možda jednog dana postane odgonetka
Od Boga mudrog data robu potčinjenom.
17.6., 12.12.2014., 4.4.2015, Kairo
DRINSKA VODA
Besjedim ti priču jednu strašnovitu
Čemer-čarnim kaharom svu poplavljenu
Spominjat ću vodu naglu plahovitu
Tu vodu rijeke Drine pomamljenu.
Zašto Drina vodu žestu takvu ima?
Zašto Drinina voda u svakom ratu
Nevine šehidske krvi ton poprima?
Što Drina i u miru duše uzima?
Drina je poput ruže crvene divlje,
Divljakuše sa bodljama zašiljenim
Njena ljepost nadvisuje ino življe
Brani se djelom bojnim nepromišljenim.
Rijeka je nalik zvjeri nepitomoj,
Što u divljištu strašnom je rasla.
Zabiti pitomac u šumi ubogoj
Jari zvjeri glava mu se nije spasla.
Drina je slična vulkanu samirenom
Vatru silnu svoju u nutrini krije
Do u času kadera dogovorenom,
Kad se mir dugi smete, tajna otkrije.
Drina, kao očajni jadni davljenik,
Strašljivac od budućnosti neizvjesne,
Spasa po posljedicu svaku traženik;
Čak na račun drugih, osobe nesvjesne.
Drina je dijete osvetničko žalno,
Koga zlikovci čudovišni raniše,
Ne zaboravlja to djelo prokletničko,
Stoga se sveti soju insanskom stalno.
Drina je, naravno, nagla, hirovita.
No, čovjek nezasiti je izaziva
Čarka vodena kretanja silovita
Krvlju nevinom ubačenom priziva.
21.7.2013., 4,7.2.2015, Jablanica, Kairo
Biografija
Jusuf Džafić je rođen 1991. godine u Bijeljini. Završio je Osnovnu školu Sveti Sava 2006. godine u Bijeljini i gimnaziju Behram-begovu medresu u Tuzli 2010. godine. Upisuje se 2011. godine u Kairu na prestižni univerzitet El-Azharu na Šerijatsko-pravni fakultet, odsjek Šerijatsko pravo. Trenutno je apsolvent.
Aktivan je na spisateljskom polju. Do sada je napisao i objavio, u 7 novina, 7 web portala, te 3 književne zbirke, oko 190 bibliografskih jedinica iz različitih oblasti: historija, islamistika, lingvistika, politika i politikologija, prevodilaštvo, poezija, proza, intervjui, prikazi, reportaže, kratke novinarske vijesti i sl. Ti radovi su preuzeti i objavljeni oko 350 puta na oko 60 web stranica.
Još kao učenik prvog razreda Medrese počeo je da piše za Misak, list učenika Behram-begove medrese. Bio je i lektor dotičnog lista u toku školske 2009/10 godine. Od 2010. godine postaje dio redakcije Zemana, biltena Medžlisa islamske zajednice Bijeljina. Od 2011. do 2012. godine je bio lektor i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Glasnika, lista ASBiHEG (Asocijacija studenata BiH u Egiptu). List je bio na bosanskom jeziku i imao tiraž od 11 000 primjeraka u elektronskoj formi. Godine 2011. postaje dopisnik SAFF-a, informativnog islamskog časopisa, a od 2013. godine počinje pisati znanstvene članke za Glasnik Rijaseta IZ u BiH. Dosada je u Glasniku objavio 5 naučnih radova iz oblasti historije. Član je i redakcije Glasa BiH, popularno-znanstvenog časopisa u nakladi ASBiHEG, jedinog bosanskohercegovačkog lista na arapskom jeziku danas. Prvi broj lista je izašao marta 2013. godine. Povremeno piše i za Preporod, informativno glasilo Rijaseta IZ u BiH.
Takođe, piše i prevodi povremeno i za sljedeće web portale: islam-iman.com, www.akos.ba, www.bošnjaci.net, www.saff.ba, preporodbn.com, mizbijeljina.ba, preporod.com.
Pored pokojeg proznog rada, Jusuf Džafić piše i poeziju. Njegove pjesme su objavljivane u okviru konkursa u zbirkama radova učesnika Novosarajevskih književnih susreta: Duhovna konekcija, objavljene 2011. godine i Izvan dometa, objavljene 2013. godine. Učestvovao je na petim i šestim međunarodnim Novosarajevskim književnim susretima 2011. godine, odnosno 2013. godine. Prošao je i na konkursu udruženja Metamorfoza iz Sarajeva za zajedničku zbirku mladih autora sa prostora BiH – Antikvarnica Stihova, objavljenu 2015. godine. Tako su se njegove 4 pjesme našle u zajedničkoj zbirci među 96 najboljih pjesama od 42 autora. Neke njegove pjesme su objavljene i u časopisu Glasnik, listu ASBiHEG. Ovo je njegova prva pjesnička zbirka.
Govori arapski i engleski jezik, služi se turskim i osmanskim turskim jezikom, a posjeduje pasivno znanje njemačkog, latinskog i španskog jezika.
Pored ove pjesničke zbirke, Jusuf Džafić je napisao još dvije knjige. Obje knjige su vezane za historiju BiH.
Napisao je knjigu iz oblasti osmanske historije BiH pod imenom Evlija Čelebija o Bošnjacima, koja se bavi doprinosom Evlije Čelebije i njegovog Putopisa bosanskoj i bošnjačkoj historiografiji. Prvo izdanje knjige je objavljeno u 17 dijelova u časopisu SAFF i na web portalu SAFF-a, u razdoblju od novembra 2013. godine do oktobra 2014. godine. Drugo izdanje knjige je objavljeno u 20 dijelova na web portalima preporodbn.com i www.akos.ba . Prvo štampano izdanje bi trebalo da bude objavljeno 2015. godine.
Preveo je i napisao komentar za monografiju Emira Ahmeda Hajdera Šihabija o Ahmed-paši Džezzaru Pervanu Bošnjaku, dugogodišnjem namjesniku Akke (1775-1804) bošnjačkog porijekla: Kazivanje o Ahmed-paši el-Džezzaru. Egipat, Šam i doživljaji sa Napoleonom Bonapartom. Djelo će se 2015. godine pojaviti u nakladi MIZ Trebinje.
Takođe, objavio je i 10-ak znanstvenih studija i istraživanja iz oblasti historije, uglavnom glede bosansko-egipatskih veza, u Glasniku Rijaseta IZ, Saffu i časopisu Savt el-Busna ve el-Hersek na arapskom jeziku.
Istakao se i na polju amaterskog filma 2010. godine prolaskom u finale na Faith Shorts, svjetskom međureligijskom takmičenju u kratkom filmu u organizaciji Tony Blair Foundation. Bio je reditelj 3-minutnog filma na temu „Moja vjera me inspiriše“.
Kao student šerijatskog prava, odnosno teologije, 2014. godine je učestvovao na seminaru Izgradnja građanskog društva kroz međureligijski dijalog u Bihaću u organizaciji MRV u BiH. Sudjelovao je na više debata međureligijske prirode. Zabilježio je desetine gostovanja na islamskim globalnim satelitskim televizijama – TV Iqraa (Ikre) i TV Huda na engleskom jeziku, te TV Feth na arapskom jeziku.
Kao honorani imam imao je priliku da se bavi društvenim i volonterskim radom u zajednici, prilikom čega je učestvovao u realizaciji nekoliko projekata.
Recenzija na rukopis „Brzina misli“, poete Jusufa Džafića
KREATIVAN SPEKTAR
I) OPĆI ASPEKT
Pojava Jusufa Džafića u sferi bosanskohecegovačke poezije ne može proći nezapaženo, jer se radi o autoru izuzetnog duhovnog kapaciteta i kreativnog potencijala, što u nenaslutivim periodima zasijaju na književnom nebu Bosne i Hercegovine.
Osim što danas predstavlja markantnu pjesničku figuru u plejadi mlađeg bh. pjesništva – na temelju promišljene poetske kreacije a ne nekontrolisanom literarnom hiper produkcijom – njegova poezija ima potencijala da kreativnim spektrom izazove trajno i pozitivno multiplikativno dejstvo na aktuelne poetske tokove ovog podnedeblja.
Razlog za ovako smjelu hipotezu se ogledaju u elementima poetske kreacije Jusufa Džafića, a koji su mogu prepoznati u njegovim pjesmama:
– rijetke su mlađe pjesničke pojave, prije svega u pjesništvu na bosanskom jeziku, koje imaju tako širok spektar tematskog interesovanja, profilisan pjesnički jezik – koji je originalan, prepoznatljiv i odražava suštinu bića naroda kojem pripada;
– etnička pripadnost nije primarno u fokusu, već je prisutna u onoj mjeri u kojoj su lokalni aktuelni događaji isforsirani da postanu afirmativna empirija tog naroda na globalnoj razini;
– univerzalnost tema kojima se autor bavi oslikavaju kosmopolitski duh autora, čiji kapaciteti teže upoznavanju sa znanstvenim, kulturnim i kreativnim civilizacijskim naslijeđem.
Pripadnost bošnjačkom kulturnom krugu ogleda se u upotrebi zaboravljene terminologije, čime se nepobitno podastire argumentacija o višemilenijumskom živom sjećanju na ljude i događaje ovog dinamičnog prostora preko koga su se odvijala i prelamala bitna zabilježena historijska dešavanja;
– bosanski / bosanskohercegovački patriotizam kroz histo-rijske činjenice grandioznih djela i dostignuća ljudi ovog podneblja, a što je u historijskom hodu ugrađeno u opće civilizacijske znamenitosti. Mladi pjesnik – probuđene samosvijesti – briše prašinu sa kolektivnog pamćenja, a što bi trebalo da ojača zračenje latentnog nacionalnog ponosa.
Da se radi o poeziji izuzetne specifične težine ide u prilog činjenica:
– zbirka sadrži 34 pjesme, a priloženi rječnik na kraju knjige obuhvata na stotine termina, čime nije iscrpljen fond korištenih izraza;
– nekoliko desetina opće poznatih historijskih imena opjevan je u pjesmama, kao i manje poznatih osoba našoj javnosti koji su akteri u Džafićevoj poeziji, a kroz koje se dočaravaju bitni događaji i aktuelni odnosi – što se može podjednako sagledavati sa lokalnog i globalnog aspekta, a pri čemu nema mjesta marginalizaciji ili preambicioznosti.
II) STRUKTURA KNJIGE
Poetska knjiga „Brzina misli“ sadrži 34 pjesme koje su razvrstane u tri poglavlja, i to: I) Umjetnost zbog umjetnosti – 11 pjesama; II) Trajni izvor dermana – 11 pjesama; III) Stari Bošnjo sa slike – 12 pjesama.
Naslov knjige – BRZINA MISLI – upućuje na svojstva u svijetu apstrakcije, tj. u sferi duha. Dakle, cjelokupna knjiga dolazi iz svijesti – koja samu sebe proicira kroz kreativan postupak literarnog izražaja. Pošto se radi o probuđenoj svijesti i aktivnom duhu – pjesma (kao produkt kreativne svijest) – kompleksna je po svom sadržaju, sazdana od empirijski kompresovane znanstvene i umjetničke energije, a čija je materija prošla kroz etičke i estetičke filtere zasnovane na univerzalnim principima.
Primljeno znanje – koje se manifestuje u izražaju pjesnika Džafića – kosmičkih je razmjera, te njegova pjesma šeta po okeanskom dnu civilizacijske empirije, gdje se Bosna raspoznaje kao osovlje oko kog se vrte paralelni svijetovi u galaktičkim rotirajućim ciklusima. Stoga ovaj nadahnuti mladi pjesnik u par stihova prelazi vremenske distance od nekoliko stoljeća gradeći kontekste u višemilenijskom obuhvatu:
„Jedinica kralj Agronovih, / Ustanika knez Batonovih, / Dalmata cezar Hadrijanovih, / Bošnjana ban Kulinovih, / Viteza kralj Tvrtkovih, / Gazija Husrev-begovih, / Vezira sultan Sulejmanovih, /Ordija Husein-kapetanovih,“
(odlomak iz pjesme „GDJE JE BOSNA“)
Knjigu otvara pjesma „Skrivati osjećanja“ koja oslikava duboku misaonu dvojbu u pogledu stava: da li treba ili ne treba javno ispoljavati, prezentirati, a u suštini, na bilo koji način iskreno manifestovati svoja osjećanja ili ih sakriti od drugih?
Ta dilema je prisutna kod mnogih ljudi, bez obzira na posao koji obavljaju ili angažman koji vrše – a u ovoj pjesničkoj zborci simbilizira osvješćen stav prema umjetničkom izazovu koji neprimjetno lebdi iznad svake ljudske kreacije i suštinski je determinišu – jer umjetnik dok se potpuno ne preda svom umjetničkom angažmanu, u biti, ne ostvaruje djelo koje ostavlja epohalne pečate. Sa prvom pjesmom autor nas upućuje na izvor vječnih duhovnih inspiracija – gdje se rađaju ideje i djela kojima ne prolazi vijek trajanja i čije poruke su uvijek aktuelne za misaona bića koja teže spoznaji višeg-duhovnog-reda, kao i beprijekorne kosmičke harmonije u okvirima vječnosti.
Akcenat prvog poglavlja je na umjetnosti i pjesništvu – kao sredstvu potrage za smislom koje lebdi u beskraju. Čovjek kao prolazna jedinka sićušan je u odnosu na vječni kosmos – i samo snagom kreativnog duha može spoznati nepregledna prostranstva i nesagledivo vrijeme. Ljudska svijest čini svjetlost duha koja je kadra da putuje kroz tamu nepoznatog i neznanja, pri čemu je brzina misli temeljna jedinica kojom se mjeri kretanje kroz vječnost i beskraj.
Pjesničko djelo „BRZINA MISLI“ prenosi nam civilizacijsku empiriju iz stotine i hiljade knjiga – koje su napisane i koje nisu napisane; koje su objavljene i koje nisu objavljene; koje su određenim pojedincima dostupne i koje određenim pojedincima nisu dostupne – a koje nam saopćavaju činjenice koje nas se tiču: u direktnom ili indirektnom smislu; kao pojedince ili kao kolektiv; u lokalnom ili globalnom kontekstu; u odnosu na tri vremena: prošlom, sadašnjem i budućem. Dakle, pjesnik Džafić osobenom lucidnom kreativnošću otvara kolektivna vrata tajni – koja su čekala dugo vremana da kroz njih prođu zrake duhovne svjetlosti, što se rađaju u zvjezdanom nadahnuću.
Da bi pjesnik što uvjerljivije artikulisao duboke vibracije inspiracije koristi se arhaičnim govorom koji se služio u proteklim stoljećima bosanski čovjek, Bošnjak – simbilično prestavljen kao „Stari Bošnjo sa slike“. Taj govor je dopunjen nizom kovanica koje su produkt lične pjesničke kreacije Jusuf Džafića, koji je imao potrebu da inovira i proširi jezik kojim piše da bi pronašao zadovoljavajući balansa između unutrašnje-inspirativne-vibracije i finalnog-sadžaja-pjesme – gdje se ne može postići istovjetnost između apstraktne slike, sadržane u osjećanjima i mislima, te formi i sadržaju pjesme, sačinjene od riječi što reflektuju simboličke vrijednosti.
III) STRUKTURA PJESME „BRZINA MISLI“ I SIMBOLIKA U POEZIJI JUSUFA DŽAFIĆA
Pjesma izvire iz sfere vječnih ljudskih dilema – gdje na jedno pitanje imamo bezbroj odgovora; sfera u kojoj rotira lucidna ljudska znatiželja, tražeći ključeve od vječnih tajni – čovjeka, života, svijeta i svemira. Pjesnik se pita:
Kao i većina ljudi razuma zdravog, /Na ovom svijetu prividnom i prolaznom, / Postavljam suval sebi, bez dževapa pravog: / Koliki je misli brz u alemu ovom?
Tražeći pojmljiv, shvatljiv i konkretan odgovor na postavljeno pitanje, pjesnik se koristi gradacijom pojmova koji simboliziraju manifestaciju općepoznat pojam brzine: gepard, vjetar, cunami, metak, avion, svemirski brod (korablja) i kretanje svjetlosti.
Autor nam šalje poruku koja je izraz ličnog poimanja vječne misterije – koja se ne može odgonetnuti i demistifikovati, jer je po svojoj prirodi/svojstvu nepojmljivo, umom nesagledivo – ali je spoznatljivo-kao-takvo, te nam šalje poruku:
„Brzina misli još ostaje zagonetka / Nerješiva umu ljudskom ograničenom. / Možda jednog dana postane odgonetka / Od Boga mudrog data robu potčinjenom.“
Dakle, u posljednjoj strofi pjesme “Brzina misli” može se prepoznati bit pjesništva Jusufa Džafića. Relativno mlad pjesnik bilježi stihove na rubu pojmljivog – na granici koja dijeli shvatljivo i neshvatljivo u individualnom svijetu racionalizma, koji je lociran u duhu mladog poete; slika opće-manifestacije-stvarnosti naslikana je sa dvadeset riječi, koje su raspoređene u četiri stiha – čime se manifestuje VISOKA I AKTIVNA ENERGIJA SVIJESTI – koja je kultivisana iskazivanjem u simbiotičkoj vrijednosti i čime je spoznaja dobila mogućnost jednostavne praktične primjene. Pjesnik, stojeći nad ambisom izazova, baca pogled u nepoznato i nepojmljivo – U BESKONAČAN PROSTOR I VJEČNO BIVANJE STVARNOSTI – oglašavajući se pjesmom sa međaša svijesti u kojoj kruže informacije što se preko dinamičnog znanja pretaču u oplemenjujuće spoznaje.
Tragajući za višim sferama duha – gdje vlada vječna harmonija – kreativnim izražajem i postupkom umjetnik pisane riječi, Jusuf Džafić, znanjem obuhvata pojmljivo, a spoznajom osvjetljava ono-što-je–riječima-neizrecivo dajući nam brižljivo isklesanu pjesmu u kojoj je moguće spoznajom nazrijeti orijentaciju u stvarima i pojavama – o vezi čovjeka i njegovog postojanja, te svemira i njegovog bivanja – ukazujući na vječne tajne u prolaznom ljudskom životu u i nesagledivom kosmosu.
Dakle, pjesnik nas poezijom upućuje na univerzalne vrijednosti koje imaju znanstvene, umjetničke, kulturološke, etičke i humanističke dimenzije – kreirajući umjetničko djelo u kojem sadržaj zadržava afirmativna estetska svojstva; a sa pjesmom “BRZINA MISLI” cjelokupno pjesništvo na bosanskom jeziku oplemenjeno je sa pjesmom koja ukazuje na inspirativno struktuiranje i kultivisano manifestovanje apstraktne sfere svjesnog ljudskog bića, gdje se MISAO – sa proiciranjem KRAJA vraća na POČETAK – čime je zaokruženo nadahnuto i revitalizirajuće astralno putovanje sferom duha.
IV) IZRAŽAJNA FORMA I SADRŽAJ
Autor je inventivan i raznovrstan u pogledu forme pjesme i poetskog sadržaja – dužina pjesama je od 4 do preko 100 stihova; dok se teme pjesama mogu grupisati u lokalne i globalne prema kriteriju prostora (1); personale i kolektivne prema nosiocu radnje (2); socijalne – sa podgrupama historijske i aktuelne (3); misaone – koje se mogu podjeliti na saznajne i spoznajne (4).
U poeziji Jusufu Džafića prisutni su termini i motivi iz sfere etike, vjere, nauke, historije, kulture, umjetnosti – na šta se autor fokusira iz pojedninačnog ili kolektivnog aspekta, u skladu sa temom i idejom pjesme. Autor se bavi običnim čovjekom kao i kolektivom, te lokalnim događajim i vječnim duhovnim temama.
Poetski izražaj ili jezik poezije Jusufa Džafića je ono što bi se moglo nazvati – originalnom pjesničkom inovacijom, po čemu su pjesme ovog autora prepoznatljive, tj. različite od svih drugih pjesnika u BiH i svijetu – u ovom vremenu, a i u općem kontekstu povijesti književnost. Dakle, konstatacija se odnosi na kvantitativnu stranu poetskog izražaja ovog mladog autora, bez zalaženja u kvalitativne odrednice Džafićevog pjesništva.
Upotrebom arhaičnih termina, koji su više-manje opće poznati, ali se rijetko ili nikako ne koriste u konverzaciji, a još manje u književnosti – posebno je poglavlje koje traži da bude analizirano uzimajući u obzir okolnosti pod kojima se generira taj osoben, prepoznatljiv i upečatljiv književni izražaj na aktuelnoj poetskoj bh. pozornici, dakle, početkom trećeg milenijuma. Dublje i šire proučavanje temeljinih odrednica Džafićeve poezije trebali bi da osvijetle ključne društvene i historijske, kulturološke i umjetničke determinantne koji su nužno dovele do izražajnog-poetskog-sklopa ovog mladog pjesnika – koji baštini opće civilizacijsko kulturološko naslijeđe, bosanskohecregovačku tradiciju, te na lucidan i kreativan način opću pozitivnu i destruktivnu empiriju preinače u pjesničke ideje i poruke koje osvjetljavaju dovoljno neistraženo kolektivno pamćenje Bosne, Balkana i svijeta.
Pošto ne postoji pjesnik sa kojim bi se pjesme ovog autora uporedile i nalazila suštinaka sličnost, može se konstatovati da je KVALITET DŽAFIĆEVOG POETSKOG IZRAŽAJA I STVARALAŠTVA produkt sinergije više elemenata koji su utemeljeni u nauci i umjetnosti; kulturi i jeziku; etici i estetici; kritici i kreaciji, te analizi i sintezi.
Dakle, može se zaključiti, bez bojazni da se ulazi u pretencioznost, da poezija Jusufa Džafića unosi nove duhovne i kreativne elemente u moderno bh. pjesništvo, te nužno uvodi kao kvantitativne tako i kvalitativne standarde u poeziji na bosanskom jeziku s početka trećeg milenijuma; podebljavajući liniju preko koje se uzdižu umjetnička, književna i poetska djela koja zavrijeđuju da im se posveti opća društvena pažnja radi utvrđivanja novih afirmativnih vrijednosti poetskog izražaja sposobnog da apsorbira složene zahtjeve aktuelnog duha vremena – što su u neupotrebljivoj supstanci sveprisutni u porama bh. društvu i svijesti njenih građanima – ma gdje bili trenutno nastanjeni.
Ubijeđen sam da sa pojavom zbirke poezije „BRZINA MISLI“, autora Jusufa Džafića – ništa više neće biti isto na bh. poetskom nebu – jer se radi o produktu gdje se objedinjuju znanstveni, umjetnički i etički elementi koji osvjetljavaju nove kreativne horizonte pjesništva na bosanskom jeziku – gdje se tope vremenske i prostorne granice, a u fokusu su univerzalne poruke koje uzdižu i usmjeravaju pozitivno i kreativno ljudsko biće – ma gdje ono bilo nastanjeno na kugli zemaljskoj.
Ibrahim Osmanbašić
Sarajevo, 10.6.2015. god.
Naslov: BRZINA MISLI
Autor: Jusuf Džafić
Sadržaj: Zbirka poezija
Izdavač: Udruženje za kulturu – „Nova svjetlost“ (KNS)
Urednik i recenzent: Ibrahim Osmanbašić
Godina izdanja: 2015.
Obim 114 strana
Uvez: Mehki
NARUDŽBA KNJIGE “BRZINA MISLI”, Jusufa Džafića:
Iz BiH
Broj primjeraka::
Cijena: 15 KM (10 KM + 5 KM poštarina)
Uplatu izvršiti na transakcijski račun udruženja:
T/R: 1610000077510092 (Raiffeisen bank dd BiH Sarajevo)
UDRUŽENJE ZA KULTURU – NOVO SVJETLOST
Džamijska 9, 71000 Sarajevo
Svrha uplate: Narudžba knjige “Brzina mislia”
Nakon uplate poslati podatke na e-mail: kns_sarajevo@yahoo.com
ADRESA:
ime i prezime:
ulica i broj:
poštanski broj i grad:
…………………………………………………………………………………………..
Iz inostranstva:
Broj primjeraka::
Cijena: 10 EUR (5 EUR + 5 EUR poštarina)
Uplatu izvršiti putem WESTERN UNION BANK na adresu:
Ibrahim Osmanbašić
Džamijska 9, 71 000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Nakon uplate poslati COD (kontrolni broj od 10 cifara),
sa adresom naručioca na e-mail: kns_sarajevo@yahoo.com
ADRESA:
ime i prezime:
ulica i broj:
poštanski broj i grad:
država:
Ibrahim Osmanbašić
predsjednik udruženja KNS
kontakt tel: 00387 61 524 505
kns.ba