Post je unutrašnja operacija bez noža – šta o postu kažu nemuslimani i nauka ( I dio)

Davno bijaše 2. godina po Hidžri kada je Uzvišeni Allah objavio u svojoj Plemenitoj knjizi O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojani… Tim ajetima iz sure El-Bekare muslimanima je naređen post tokom svjetog mjeseca Ramazana – Allahovog mjeseca.

Od tada pa do danas, uprkos raznim dunjalučkim iskušenjima, muslimani poste dane ramazanskog posta. Štaviše, muslimani danas više prakticiraju ramazanski post nego pet dnevnih namaza (beš vakat), što, nažalost, pokazuje da je post Ramazana, iako druga po važnosti islamska dužnost (odmah iza beš vakta), ipak najzasutpljeniji ibadet među Ummetom.

Budući da živimo u XXI vjeku, u vremenu kada ljudi više vjeruju papiru i peru nego njihovom Stvoritelju, poslužit ćemo se upravo perom i papirom da uvjerimo neuvjerene u zdravstvenu korist razamnskog posta, ali i da da razuvjerimo pogrešno uvjerene u štetnost ramazanskog posta. Tačnije, pozvat ćemo se na historijske i religijske zapise, naučna djela i istraživanja i sl. kako bismo potvrdili zdravstvenu korist posta, a posebno na djela i istraživanja koja dokazuju zdravstvenu korist ramazanskog posta. Stoga, u tekstu se nećemo mnogo osvrćati na post sa islamskog stanovišta.

Post je star koliko i čovječanstvo. Adem, a.s., prvi čovjek na Zemlji, obavljao je post. On je postio tri dana svakog mjeseca. O ovome nalazimo potvrdu kod erudite Dželaluddina Sujutija u djelu Vesail ila ma’rife el-evail, a takođe i kod muhaddisa Hatiba Bagdadija i historičara Ibn Asakira koji poktrepljuju svoje navode predajom od Ibn Mesuda, r.a.

I poslanici nakon Adema, a.s., poste, pa tako Ibn Ebi Hatim prenosi od Dahhaka da su svi poslanici od Nuha, a.s., pa do posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., postili tri dana.

I druge abrahamske religije potvrđuju stav muslimanskih učenjaka i historičara da su svi proroci, tj. poslanici, postili. Tako Augustin, jedan od otaca hrišćanske crkve, tvrdi da je Adam postio dok je još bio u Raju.¹ Hrišćanski svetac Kiprijan Antiohijski pohvalio je post: Post kroti svaku bunu tijela, uništava silništvo grla i resi čovjeka. Zatvara neuredna strasti u grob, dijeli i važe obilazeće ili nadolazeće pohote i uči, ako je s poniznošću združen, sluge Božje prezirati zemaljsko. U Bibliji se spominje da je Isus prije javnog djelovanja postio 40 dana i noći, povukaši se u pustinju. Bibliji govori i o postu Mojsija, Davuda, Danijela i drugih proroka. Brojni hrišćanski sveci, poput Petra i Pavla, Augustina, Ambrozija, Jovana Zlatoustog, Nikole, Georgija, Dimitrije i drugih,  tvrdili da u svome postu slijede Božije proroke. Glede toga, hrišćanski svetac Vasilije Veliki kaže: Post je sve svete rukovodio u životu po Bogu.

Židovi, koji se, kao i hrišćani, pozivaju na Stari Zavjet, potvrđuju da su svi Božiji proroci postili. O postu se govori u jevrejskoj svetoj knjizi Talmudu. Sami židovi tradicionalno poste 7 dana-blagdana u godini. Zavisno od blagdana, oni poste od zalaska sunca od zore, od zore do zalaska sunca, ili 25 sahati, koliko traje post za vrijeme Jom Kipura.

Post je poznat i u drugim živućim religijama: sikhizmu, taoizmu, džainizmu, hinduizmu itd. I antički narodi su postili: Grci, Rimljani, Egipćani, Sirijci i dr. Medicina spomenutih antičkih naroda smatrala je post izuzetno zdravim i korisnim za čovjekov organizam. U nastavku ćemo citirati nekoliko izjava uglednih antičkih ljekara i pisaca vezanih za probitačnost posta.

Filip Paracelzus, koji se smatra jednim od otaca zapadnjačke moderne medicine, rekao: Post je najbolji lijek – unutrašnji ljekar.

Umjesto korištenja lijeka – bolje posti danas, rekao je Plutarh, grčki biograf i etičar.

Ljudi žive na jednoj četvrtini onoga što pojedu. Na tri ostale četvrtine živi njihov ljekar, glasi natpis star 3 800 godina, pronađen na jednoj egipatskoj piramidi.

Zanimljivo da je post bio sveprisutan među evropskim hrišćanskim narodima, čak i za vrijeme mračnog srednjeg vijeka. Srednjovjekovni hrišćani bi postili ponedjeljkom i četvrtkom, čime su, kako tvrdi Melitta Weiss Adamson u knjizi Food in Medieval Times, kopirali jevrejsku praksu dobrovoljnog posta. Možda je to bilo kopiranje muslimanske prakse dobrovoljnog posta ponedeljkom i četvrtkom, budući da nisu sve jevrejske struje prakticirale dobrovoljni post ponedjeljkom i četvtkom?

I u vrijeme evropske renesanse post je smatran lijekom. Tako Paracelzus (1493-1541), njemački renesansi ljekar, kaže prilikom govora o “unutrašnjem ljekaru”: Priroda liječi, ljekar pomaže.

Iako se novovjekovna evropska inteligencija u doba prosvjetiteljstva počela da odvaja od Boga i religije, ipak je post zadržao visoko mjesto kao nasušni lijek. Tako je Bendžamin Franklin, pisac Američke deklaracije nezavisnosti kazao: Najbolji lijekovi su odmor i post.

Mala glad realno može da učini više za prosječno bolesnog čovjeka nego što mogu najbolji lijekovi i najbolji ljekari, bile su riječi poznatog američkog pisca Marka Tvena.

Bernard Shaw (1856-1940), irski dramski pisac je rekao za post: Svaka budala može postiti, ali samo mudrac zna kako da prekine post.

Nakon zornog I svjetskog rata nastupa moderno doba ljudske povijesti. Darvinizam, komunizam, socijalizam, anarhizam, nacizam, fašizam, nihilizam i drugi neznabožački pokreti uzeli su danak, ali ipak nisu uspjeli da unište instituciju posta, pogotovo instituciju ramazanskog posta. Naprotiv, sve veći napredak znanosti samo je sve više potvrđivao zdravstvenu korist posta.

Teško je utvrditi koliko je članaka i knjiga napisano, te istraživanja provedeno u ovom modernom dobu kako bi se potvrdila probitačnost posta za ljudsko zdravlje. Brojka, zasigurno, prelazi nekoliko hiljada. Među tim djelima, vrijedi spomenuti djela sljedećih doktora medicine:

– Elson Haas, Staying Healthy with Nutrition (Ostati zdravo sa ishranom),

– James Balch,Prescription for Nutritional Healing (Recept za nutricionističko liječenje),

– Joel Fuhrman, Fasting and Eating for Health (Postiti i jesti za zdravlje),

– Alan Cott, Fasting: The Ultimate Diet (Krajnja dijeta),

– Adolph Mayer, Fast Cures – Wondercures (Lijekovi posta – čudotvorni lijekovi),

 Posebno treba spomenuti knjigu Gladovanje radi zdravlja u prijevodu Bože Bobota, objavljena 1977. godine u nakladi NIP Partizan, Beograd. Pisci knjige su sovjetski ljekari Nikolajev i Nilov. Knjiga je nastala na osnovu 15-godišnjeg rada sa 7 000 pacijenata. Njeni autori su post nazvali “unutrašnja operacija bez noža”.

Što se tiče samog ramazanskog posta, razumljivo je da on sam, kao godišnje čišćenje organizma, potpada pod ljekovite postove, o čemu govore ne samo muslimanski doktori medicine, već i  nemuslimanski. Štaviše, primjetan je sve veći i veći broj nemuslimana koji poste Ramazan! (Vidi o ovome: http://www.arabnews.com/islam-perspective/what-month-ramadan-has-offer-non-muslims) Primjera radi, Anu Ann Mathew, nemuslimanka i IT stručnjak iz indijske metropole Bangalor, koja ove godine posti svoj šesti ramazan: …To je bilo prije pet godina…Svake godine odlučim da ne postim ove godine, ali završim posteći!

(Vidi izvor: http://timesofindia.indiatimes.com/life-style/people/When-non-Muslims-fast-in-the-holy-month-of-Ramzan/articleshow/38736998.cms)

________________________________________

1 Većina hrišćanskih crkvi razlikuje post od nemrsa. Post je konzumiranje samo jednog obroka dnevno, dok nemrs predstavlja izbjegavanje mesne hrane (mesa, jaja i dr. mesnih prerađevina) određeni vremenski period.

Piše: Hfz. Jusuf Džafić

akos.ba