Poslovna strana Japana, sve počinje u aprilu, rade 40 godina u jednoj firmi….
Japanci se strašno teško sele, jedino ako ih firma ne preseli. Legendarni odlazak na posao 3 sata vozom je upravo zato – jako se teško preseliti. Ljudima sa školskom djecom je i nemoguće, uništili bi djecu ako bi ih premjestili u drugu školu u drugom mjestu, to je opći stav u Japanu.
1. U Japanu sve počinje u aprilu. Pretpostavlja se da je to vezano za cvijetanje sakure – japanske trešnje čarobnog cvijeta i opojnog mirisa ali nejestivog crvenog ploda kiselkasno-gorkog ukusa. Sakura cvijeta početkom aprila i taj spektakl traje 5 dana, na šta su Japanci izuzetno ponosni (o čemu svjedoče čitavi romani i druge forme književnih dijela u kojima je opisana i opjevana), a i sami turisti usklađuju svoja putovanja sa ovim terminom.
2. Početkom finansijske godine se smatra 1. april. Tog dana se zvanično regrutuju od 830.000-900.000 pripravnika u svim kompanijama. Nezvanično, pripravnici su već odabrani u toku školovanja (srednjeg i visokog) na trećoj i četvrtoj godini. Pripravnici su svi isto odjeveni, poslovno, u tzv. “pripravničkim kostimima” koji se specijalno kupuju za tu namjenu, pripravnički staž, nevezano o kojoj se kompaniji radi.
4. Prvi stan dobiju od firme, to su ti mali legendarni stanovi, u prosjeku oko 30 m2. U njemu mogu da stanuju dok ne napune 30 godina ili dok se ne ožene. Ako firma nema svoje stanove (stan ide uz svako radno mjesto, čak i za radnike na traci po fabrikama) onda dobiju nadoknadu u toj visini (30.000 yen za samce) da sami iznajme sa dodatkom svojih para.
Japanci se strašno teško sele, jedino ako ih firma ne preseli. Legendarni odlazak na posao 3 sata vozom je upravo zato – jako se teško preseliti. Ljudima sa školskom djecom je i nemoguće, uništili bi djecu ako bi ih premjestili u drugu školu u drugom mjestu, to je opći stav u Japanu.
5. Radni vijek je 40 godina radnog staža i gotovo ga svi okončaju u kompaniji u kojoj su ga i započeli uz eventualna napredovanja u pozicijama ukoliko se to zasluži.
6. Prilikom odlaska u penziju, zaposlenima u Japanu se isplaćuje otpremnina. Otpremina se obračunava kao posljednje isplaćena bruto zarada x 40 godina radnog staža, tako da taj iznos može da dostigne i milion dolara ukoliko je zaposleni bio na rukovodećoj poziciji. Tako da one Japance što vidite da putuju po svijetu i slikaju antičke hramove po Atini, su upravo ti Japanci sa tim otpremninama. Šalu na stranu, većina Japanaca novac od otpremnina upravo troši na putovanja i turizam, to im je kao kruna dotadašnjeg vrijednog rada.
akos.ba
