Poezija: Bitku bije Orlovića Fata
Piše: Musa Aid Pov’jest Bosne puna je heroja
Mnogo ih je, ne zna im se broja
Raznovrsnih ima tu junaka
Vojskovođa, vrlih učenjaka
Humanista i dobrih vladara
Dovitljivih vještih neimara
Na tom nebu naših velikana
Poput zv’jezde zasja jedna nana
Ime joj je Orlovića Fata
Duša čista a obraz od zlata
Junak takav rijetko se rodi
Godinama ljutu bitku vodi
Na kraj jedan srpska republika
A na drugi nana od čelika
Bitka poče još tamo u ratu
Sa ognjišta protjerali Fatu
Demon zv’jeri u liku insana
Strasti nižih nego kod hajvana
Klat’ ubijat’ smiraj njima pruža
Šaćira joj ubili su muža
Preko dvad’set joj Husejnovića
Poklali joj bratića, sestrića
Din dušmani čak ni tu ne staju
Crkvu digli na njenom imanju
Sve zakuh’o Vasilj Kačavenda
Za Fatine muke on ne benda
Ne bi smio ko’ svešteno lice
Blagosiljat’ bandu i ubice
Vele: To je zemlja naša sveta!’
Ko’ ‘ostalom i ostatak sv’jeta
Mlječni put pa čak i Supernova
Vlasništvo su naših prađedova
Potvrdit’ će vam otkrića nova
Svemir prepun naših je tragova
Drskosti im nigdje nema kraja
Svima nama nađoše belaja
Pa tako i našoj nani Fati
Petn’es ljeta sa njima se pati
Dušman lago’ na nanu je svašta
A i može, bujna mu je mašta
Al’ laž jedna u pov’jest će ući:
‘Hoće nana policiju tući!’
Pet pandura slomila je Fata
Bacila ih kroz avlijska vrata
Duševne su boli pretrpjeli
Ti panduri Dodikovi smjeli
I još vele da je popa Mila,
Fata sv’jećom grdno povr’jedila
Čime sve se dušmanin ne služi
Džaba im je, sv’jet ih dobro kuži
Presudom je sudca Vukomana
Optužbe oslobođena nana
Zaključio da je bez osnova
Iskaz dat’ od popa i drotova
A i razlog drugi možda ima
U potvori toj baš sve ne štima
Bruka je za Kraljevića Marka
Tog velikog mitskog im junaka
Reći da je jedna stara majka
Polomila pet mu potomaka
…
Istina je nešto sasvim drugo
Ta je banda Fatu tukla dugo
Prvo silom htjeli da je slome
Svačim služili su se pri tome
Do besv’jesti tukli ženu hudu
I još prozvali su je za ludu
Nakon toga nudili su para
Pomislili to je žena stara
Kupit’ ćemo dostojanstvo njeno
Mjesto mozga u glavi im sj’eno
Dodik lično dolazio Fati
Dva mil’jona htio je da plati
Kumili i molili su Fatu
Don’jeli su bili avans ratu
Al’ su gadno sebe preveslali
Na greben se čvrsti nasukali
Udarili na čelik su čisti
Zlotvorima od muke se vrišti
Ne prihvata nana kompromisa
U avliji neće biti misa!
Nit’ nedjeljom nit’ u druge dane
Crkvu nos’te, meni će da svane!
Tuđeg neću a svojega ne dam
Sve do smrti neću da se predam!
Ništa drugo nana ni da čuje
O jednome ona mašta, snuje
Kao nekad da bude imanje
Drugo neće, dala je na znanje
…..
A lekciju ponosa i časti
Od nje treba da nam uče vlasti
Koje često zarad sitna ćara
Rad’ fotelje ili sitnih para
Spremni su na koljena da padnu
Obraz lični badava da dadnu
Rintajuć’ za platu, paušale
Bez po’ muke i kao od šale
Nevine su prosl’jedili tamo
U zloglasni logor Gvantanamo
Pa ih Amer pogladi po glavi
I zaključi: ”poltroni su pravi”
Ko’ pudlice samo glavom mašu
Ostvaruju svaku želju našu
A ne znaju glave jadne lude
Šta će sutra sa njima da bude
Možda će ih stići kletva neč’ja
Ponajprije suza gorka dječ’ja
Što već dugo žive bez očeva
A komšiluk bruji od tračeva
….
Kad bih vlasti neke ja imao
Orden časti ja bih Fati dao
I nagradu Nobela Alfreda
Jer odbija ona da se preda
Svakim danom jača volja njena
Od prkosa sazdana je nena
Al’ r’ječ moja malo ima prođe
Do ”moćnika” teško će da dođe
Ipak nešto i ja valjda mogu
Ruke svoje dignut dragom Bogu
Iskreno Mu dovu uputiti
I sljedeće Rabba zamoliti:
Gospodaru velikog svemira
Dušmanima nikad ne daj mira
Nek’ se spletke svima njima vrate
Zbog zločina neka vječno pate
I nek’ umru odreda od muke
Od nervoze nek’ pojedu ruke
Nek’ sa glave otpadne im kosa
Neka krv im udara iz nosa
Žel’dac nek’ im jede kiselina
Sve iz usta nek’ im curi slina
I nek’ banda od srdžbe i huje
Vrišti, sikće kao ljute guje
A nek’ živi Fata heroina
Ponos Bosne i našega dina
Poživi nam Bože našu nenu
Ti ispuni vel’ku želju njenu
Da što prije jednog finog dana
Iz avlije crkvu makne nana
U avliji neka kahvu pije
Kačavenda suze neka lije
Ledina nek ‘opet bude čista
Nana naša od sreće nek’ blista
Mirno starost ona nek’ provodi
U spokoju i punoj slobodi
Napomena: Fatu Orlović nije potrebno predstavljati. Ona je heroj i junak, simbol borbe za istinu i pravdu, te sinonim za obraz, poštenje i nepotkupljivost. Ipak, za one kojima će pojedini stihovi možda biti malo nejasni, podsjećam na neke bitne informacije koje se tiču života i djela ove heroine:
Rođena je u bratunačkom selu Hrnčićima 6. avgusta 1943. godine, u porodici Šabana i Zlatke Husejnović. Tokom fašističke agresije na našu zemlju ubijen joj je muž Šaćir i još dvadeset dvoje Husejnovića, njenih bratića i sestrića.
Nakon povratka na ognjište u Konjević Polje, zatiče crkvu u svojoj avliji. Tada počinje njena duga borba koja traje sve do danas. Pored svih zločina i nepravde koju su joj zlotvori učinili, Fatu nanu je Srpsko Okružno tužiteljstvo iz Bijeljine optužilo da je ”učinila produženo krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne, i vjerske mržnje i razdora ili netrpeljivosti među narodima…, da je napala policajce i svijećom udarila po desnoj ruci sveštenika Milana Milovanovića, te mu nanijela povredu…”
Kasnije je Sudac Vukoman Petković 14.04.2009 donio oslobađajuću presudu za Fatu Orlović, obrazlažući kako starica od tada 65 godina nije mogla ugroziti živote pet policajaca.
preporod.com
