Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Genocid na području Vlasenice: Ubijeno 14% od ukupnog broja Bošnjaka

Genocid na području Vlasenice: Ubijeno 14% od ukupnog broja Bošnjaka

Istražujući zločine u Vlasenici, dr. Omerović ističe da je neprijatelj imao namjeru ubiti što više Bošnjaka, posebno muškaraca kako bi „usporio“ reprodukciju ove nacionalne grupacije i time promijenio demografsku strukturu opštine Vlasenica

U Sarajevu je na Fakultetu političkih nauka 5.oktobra 2015.g. mr.Husejin Omerović uspješno odbranio doktorski rad na temu „Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području Opštine Vlasenica 1992.-1995.“ To je bio i neposredni povod da porazgovaramo sa novim doktorantom i upoznamo se stradanjima na području Opštine Vlasenic.

Razgovor sa dr. Omerovićem smo započeli od samog naslova disertacija pitajući ga zašto ona nije direktnije naslovljena kao „Genocid nad Bošnjacima…“ smatrajući da izbjegavamo stvari nazivati pravim imenom očekujući šta će nam reći sud iz Haga. Dr.Omerović odgovara:

-Ja sam u svojoj disertaciji formulirao generalnu hipotezu pod nazivom „Zločin nad Bošnjacima opštine Vlasenica 1992.-1995.“Naime, izvršeni su brojni oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i zločin genocida koji su planirani, organizirani i izvedeni od strane političkog, vojnog i policijskog rukovodstva SRJ (SCG) i njihovih kolaboracionista iz Bosne i Hercegovine. Dakle, ja sam postavio takvu hipotezu jer sam u periodu kandidovanja pomenute teme za diktorsku disertaciju imao određene elementne koji su potvrđivali da je nad Bošnjacima Vlasenice počinjen i zločin genocida. To je, između ostalog, bila presuda Međunarodnog suda pravde, kao najveće sudske instance u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija, koja sadrži nepobitne dokaze da je, u ovom slučaju, u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica jula 1995. godine počinjen zločin genocida nad Bošnjacima srednjeg Podrinja. Također, imao sam određena saznanja da je nad Bošnjacima sa prostora opštine Vlasenica počinjen i zločin genocida u nekim mjestima 1992.-1995. godine. Ta saznanja je trebalo dokazati relevantnim dokazima, odnosno dokumentima, primjenom odgovarajućih naučnih metoda „na terenu“, pa tek onda konstatovati je li ili nije počinjen i zločin genocida nad Bošnjacima u tim mjestima. Moramo imati u vidu činjenicu da je pojam genocid vrlo osjetljivo pitanje i da je vrlo tanka nit između zločina genocida i zločina protiv čovječnosti. Subjektivni element zločina genocida je namjera, koja odvaja zločin genocida od drugih međunarodnih zločina koji pripadaju grupi zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Dakle, to je razlog što nisam naslovio disertaciju nazivom: „Zločin genocida nad Bošnjacima Vlasenice 1992.-1995. godine“. Ne radi se „o izbjegavanju nazvati stvar pravim imenom, očekujući šta će nam reći iz Haga“, kako vi kažete. Radi se o ozbiljnoj tematici, odnosno, teškim zločinima koje je trebalo dokazati i napraviti preciznu diferencijaciju u pogledu kategorizacije zločina. Ja sam u rezultatima istraživanja zločina nad Bošnjacima Vlasenice naučno potvrdio svoju pomenutu generalnu hipotezu, gdje sam na osnovu primarnih izvora dokazao da su srpske snage, pored zločina protiv čovječnosti, počinile i zločin genocida nad Bošnjacima Vlasenice u slijedećim slučajevima:

U sigurnoj zoni UN-a Srebrenica, jula 1995. godine srpske snage su ubile 1.076 Bošnjaka Vlasenice. U selu Zaklopača 16. maja 1992. godine (ubijeno 69 Bošnjaka, Novoj Kasabi 21. maja 1992. (ubijeno 29 i ranjeno troje Bošnjaka) i logoru Sušica 30. septembra 1992. godine (ubijeno je 140 – 150 Bošnjaka). U svim ovim slučajevima zločina bili su uključeni i najodgovorniji politički, policijski i vojni subjekti opštine Vlasenica. Dakle, tek nakon ovako egzaktnih rezultata istraživanja, nužno je zločine nad Bošnjacima Vlasenice nazvati pravim imenom, a to je i zločin genocida.

Vlasenica u samom vrhu po broju žrtava

Prema rezultatima Vašeg istraživanja u disertaciji, naveli ste da su srpske snage ubile 2.636 Bošnjaka, što je 14% od ukupnog broja Bošnjaka na području Vlasenice, pema popisu stanovništva iz 1991. godine. Znači li to, da je Vlasenica na samom vrhu po broju bošnjačkih žrtava u našoj zemlji?

-Upravo tako, naveo sam da su srpske snage, prema rezultaima mog istraživanja, sa područja opštine Vlasenica ubile 2.636 Bošnjaka, što predstavlja 14% demografskog gubitka Bošnjaka, jer je na području opštine Vlasenica, prema Popisu iz 1991. godine živjelo 18.727 Bošnjaka. Od pmenutog broja žrtava, ubijeno je 408 djece (15%), 2.075 (79%) starosne dobi od 18-65 godina i 153 (5,(%) starijih preko 65 godina. Ovi podaci svjedoče da je ubijen veliki broj Bošnjaka Vlasenice, da se radilo o evidentnoj namjeri da se djelimično uništi druga nacionalna, etnička i religijska skupina Bošnjaka kao takva. To, ujedno, znači da je Vlasenica, prema navedenom broju žrtava, a imajući u vidu ukupan broj Bošnjaka na osnovu Popisa iz 1991. godine, u samom vrhu po broju žrtava u Bosni i Hercegovini.

Koje podatke ste koristili pri izradi doktorske disertacije?

-Pri izradi doktorske disertacije koristio sam sve raspoložive izvore, podatke i saznanja. U najvećem procentu primarne izvore, kao što su: naredbe i druga vojna dokumenta Vojske Jugoslavije (VJ) i Vojske Republike Srpske (VRS), Armije Republike Bosne i Hercegovine A RBiH) i izjave svjedoka. Kada su u pitanju žrtve genocida, koristio sam: podatke Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodnog crvenog križa (IRC), Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu (AIIZ), Matične knjige umrlih opštine Vlasenica, izjave svjedoka o identitetu ubijenih žrtava, spomen ploče u mjestima u kojima su počinjeni zločini i dr. Pored navedenih dokumenata, vršio sam provjeru dobivenih podataka empirijskom provjerom u mjestima u kojima žive povratnici.

Zločini nad porodicama

Prisustvujući na zajedničkoj dženazi ubijenim Bošnjacima u Vlasenici, koja je na mezarju Rakita obavljena 24.aprila 2010. godine, bili smo u prilici spustiti u mezar Šukriju Efendića, jednog od sedmerice ubijene braće Efendić. Preživio je samo Šemso, osmi brat, dok su njihovi roditelji, Ibro i Azema, umrli pred sami rat. Pošto je ovo, uz šest sinova i muževe rahmetli Nazije Beganović i Have Tatarević, najveća porodična tragedija u našoj zemlji, zamolili bi vas da nam nešto više kažete o tome.

-Ubistvo sedam sinova Ibre i Azeme Efendić potvrđuje istinu da neprijatelj nije imao milosti, da je ubijao neselektivno, kako bi uništio što više Bošnjaka, u ovom slučaju Vlasenice, kako bi slomio srca i onim koji su ostali živi zbog tuge za svojom djecom ili najbližim srodnicima. Pored zločina nad porodicom Efendić, neprijateljske snage su ubile u selu Zaklopača , dana 16.05.1992. godine Ibru Hodžića i njegovih pet sinova: Bećira, Hasu, Husu, Hamdiju i Safeta, kao i Ibrinog šesnaestogodišnjeg unuka Mersudina. Isto tako su ubile četiri sina Mešić Selima iz sela Maćesi, a ostao je samo jedan i to Hajrudin Mešić, aktuelni profesor historije u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu. Postoje brojni sučajevi na području opštine Vlasenica, gdje su srpske snage ubile po trojicu, dvojicu i sinove jedince. Svako dijete ima posebno mjesto u srcima svojih roditelja i svaki roditelj je na poseban način doživio ili preživio gubitak svoje djece.

Vi ste također imali tešku porodičnu tragediju, u kojoj su Vam od strane srpskih agresora ubijeni otac i trojica braće. Jeli Vam i to bio podsticaj da uradite doktorsku disertaciju o ovim zločinima-genocidu?

-Tačno je da su neprijateljske snage ubile moga oca i trojicu moje braće tokom agresije SCG na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovini u periodu 1992.-1995. godine. Moja tragedija je jedna od brojnih tragedija Bošnjaka Vlasenice i to je imalo značajnog uticaja na moje opredjeljenje pri izboru teme moje doktorske disertacije. Međutim, presudan uticaj na izbor ove teme je imala činjenica da su srpske snage počinile brojne zločine nad Bošnjacima Vlasenice i da ti zločini nisu bili ni približno naučno istraženi, niti su nalogodavci i izvršioci sudski procesuirani. Svakako da sam, zbog činjenice da sam i ja rođen na području ove Opštine i da su ubijeni najbliži članovi moje porodice, izborom predmetne teme, imao i dodatnu odgovornost da nepristrasno, profesionalno naučno istrajem u iscrpnom istraživanju zločina i identifikaciji žrtava sa područja opštine Vlasenica. Komisija je rad ocijenila uspješnim i konstatovala da je on veliki doprinos u izučavanju zločina i genocida koji su učinjeni na dotičnom prostoru.

preporod.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top