Podne namaz u vremenu velike žege i odgađanje džemata zbog kiše
Imam Buhari u svom Sahihu prenosi da je Bilal jedne prilike proučio ezan za podne oglašavajući početak ovog namaskog vakta, nakon čega mu je Muhammed, a.s, rekao: ”Očekaj dok zahladi!”, te je dodao: ”Velika žega je odraz pakla, pa kada god bude velika vrućina odgodite klanjanje namaza dok zahladi.”
Savjete ovog tipa prenosi više ashaba u više različitih predaja. Ebu Davud također bilježi predaju koja govori o ovoj tematici navodeći da je Bilal htio proučiti ikamet za klanjanje podne namaza pa mu je Božiji Poslanik rekao da sačeka dok zahladi.
Enes r.a. je izjavio: ”U studenim danima klanjajte podne u prvom njegovom nastupnom vremenu, a u vrućim kada zahladni.”
Ova preporuka se odnosi na svakodnevno zajedničko klanjanje u džematu kada se želi olakšati ljudima da ne hodaju po vrućini. Imam Buhari također prenosi od Ibni Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u Medini klanjao sedam rekata (na ime akšama i jacije) i osam (na ime podne i ikindije namaza). Hadis se završava pretpostavkom da je to bilo u kišnim danima i noćima.
Veći dio pravnika smatra da je Božiji Poslanik, a.s., zbog kiše i blata u određenim prilikama znao odgoditi klanjanje podne do pred ikindiju, te akšama do pred jaciju, pa onda skupno sa džematom klanjao farzove tih namaza.
Evzaija i pravnici hanefijskog mezheba na osnovu ovog mišljenja također smatraju, za razliku od nekih drugih pravnika, da se i u kišnim danima svaki namaz treba klanjati u svom vaktu, na već spomenuti način: podne klanjati na izmaku njegovog vakta, a odmah po nastupu ikindijskog vakta klanjati ikindiju. Tako isto učiniti i sa akšamom i jacijom.
Ovo mišljenje potvrđuju predajom od Ibni Mes’uda u kojoj se kaže: ”Nisam vidio Božijeg Poslanika da je klanjao ijedan namaz izvan njegovog propisanog vremena, izuzev što bi ga ponekad odgodio do na izmak njegovog vremena. Tako bi klanjao akšam i jaciju skupno …” (Komentar Sahihul-Buharija, Hasan Škapur, knjiga 1)
Navedene predaje nam govore da je Muhammed, a.s., imao razumijevanje spram potreba muslimana i samih trenutačnih vremenskih okolnosti, što nam pokazuje veličinu i širinu islama i islamskih propisa.
Mnogobrojni hadisi nam kazuju da bi u određenim okolnostima i vremenima, ali i u različitim periodima svoga života, Vjerovjesnik sa ashabima klanjavao samo farzove, bez uobičajenih nafila, odnosno dnevnih sunneta.
Onda kada ne bi bilo nikakve zapreke on bi pojačavao svoje nafile klanjajući ih redovno i podstičući ashabe da ih i oni klanjaju kad su u mogućnosti. Posebno je, osim farza, potencirao na sabahskoj nafili (tj. sabahskim sunnetima), te na noćnom namazu nakon kojeg bi klanjao vitr.
Mi ćemo svoje namaze nastojati klanjati redovno onako kako smo i navikli, s prva vakta, bez odgađanja i pomjeranja, ali ako nam se nekad ukaže potreba i okolnosti nam budu takve kakve su nekada bile kod ashaba, lijepo je znati da islam daje i ovakve mogućnosti odgađanja namaza do pred kraj njegovog vremena.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
