Ovo je rat s Palestincima, ne s Hamasom! I neće biti onako kako to zamišlja i planira Netanyahu…

Izvor: Oslobođenje
Piše: Hajrudin Somun

Dok ne bude jasnije kako će se završiti ovaj novi mali rat na Srednjem istoku, ima dosta stvari koje ga čine jedinstvenim i drukčijim od svih u najdugotrajnijoj svjetskoj krizi modernih vremena.

Prvo, ne sviđa mi se njegovo poređenje sa oktobarskim, ili Jom kipur ratom 1973, osim u “elementu iznenađenja”. Ovaj dan-dva mediji bruje kako je Izrael napadnut iznenada kao prije 50 godina. I tada Izrael nije očekivao, pogotovo što je šest godina ranije za šest dana tim elementom slistio egipatsku armiju.

Bio sam na Sinaju tog oktobra sa Zvonkom Leticom, zajedno smo izvještavali za tadašnju jugo-televiziju, i vidio kako su izraelski vojnici u bijegu ostavljali nedovršena jela.

NE 50, NEGO 75 GODINA!

Drugo, kaže se da je ovo rat Hamasa i Izraela. Jeste ga poveo Hamas, ali je to prije svega rat Palestinaca i Izraela, ovakvog kako ga vodi Netanyahu. A taj se rat vodi ne 50, nego 75 godina.

Ako je, dakle, 1973. iznenađenje priredio Egipat, ovaj put su to učinili sami Palestinci, bez obzira na to ko ih je tome podučio i ko im je doturio naoružanje. Onaj put, 1973, Egipat, kao i Sirija i Jordan, poveli su rat kako bi oslobodili svoje okupirane teritorije, a ne palestinske.

Tako je i bilo. Kad su vratili Sinaj okupiran 1967, Egipćani su sklopili mir s Izraelom, u kojem nije bilo Palestine ni Plestinaca.

Mnogi su narodi nestali u povijesti čovječanstva. Palestinci nisu, iako se sve činilo da kao zajednica nestanu. Palestinci su nastali na svojoj Nakbi 1948, kada su im Ujedinjene nacije dodijelile nešto manje od polovine nego Jevrejima, od istorijske Palestine, ali su je izgubili ne svojom krivicom, nego svih Arapa.

Od tada se tek Palestinci izdvajaju iz mase arapske nacije kao poseban narod. Uz ostale, identitetske vrijednosti koje su ih izdvajale od drugih Arapa su otpor i borbenost. Takvu su prije njih u moderno doba pokazali samo Alžirci.

Jedna od neizbježnih posljedica ovoga što od subote doživljava Izrael, a trpe Palestinci Gaze kao odmazdu, biće pokretanje novih mirovnih pregovora o dvije države. Izraelskoj i palestinskoj, a ne samo izraelskoj, kako zamišlja i planira izraelska vlada, onakva kakvu vodi Netanyahu koji je sve do prošle subote ujutro mislio da je sahranio tu ideju.

Jedan od njegovih prethodnika koji je vodio jedne od mirovnih pregovora Ehud Olmert kaže jučer na CNN-u da se “palestinsko pitanje ne može više ignorisati”.

I meni se od subote vraća u pamet sve ono što sam ponavljao pola vijeka – da će doći vrijeme, možda ne za mog života, da će se sukob između Palestinaca Izraelaca riješiti tako što će i jedni i drugi mirno živjeti u dvije države. A ako Izrael nastavi svoju sigurnost temeljiti na okupaciji, aneksiji i aparthejdu, može biti ugrožena njegova egzistencija. Ali ne od Irana, nego od Palestinaca.

Nastavak teksta čitajte ovdje.