Ovo je blagodat za koju ćete biti pitani na Sudnjem danu

Et-Taberani i Ibn Hibban bilježe od Ibn ‘Abbasa, r.a., da je rekao: “Ebu Bekr je jednom prilikom po popodnevnoj žegi izašao u džamiju, pa ga primijeti Omer, r.a., i reče mu: ‘O Ebu Bekre, šta te natjera da u ovo doba dana (po ovoj žegi) izađeš?” On odgovori: ‘Ništa drugo do glad koju osjećam.’ Omer, r.a., mu reče: ‘Ni mene ništa drugo nije navelo da izađem.’

U tom momentu naiđe Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upita ih za razlog izlaska. Oni odgovoriše: “Allaha nam, ništa drugo nas nije natjeralo da izađemo do činjenica da nemamo čime umiriti naš stomak od gladi.”

Poslanik, s.a.v.s, reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ni mene ništa drugo nije izvelo napolje.”  Nakon toga su krenuli zajedno prema kući Ebu Ejjuba el-Ensarija. On je obično ostavljao hrane ili mlijeka specijalno za Poslanika, s.a.v.s. Toga dana Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije došao u uobičajeno vrijeme pa je time Ebu Ejjub nahranio svoju porodicu, a onda otišao raditi nešto oko palmi.

Kada su došli do vrata njegove kuće, izašla je Ebu Ejjubova žena i iskazala dobrodošlicu Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Poslanik, s.a.v.s. je upita: “Gdje je Ebu Ejjub?” Ebu Eijub je čuo glas Poslanika, s.a.v.s., te požurivši od jedne palme, nazvao selam i onda rekao: ‘Božiji Poslaniče, ovo nije vrijeme u koje si uobičajio dolaziti.’ Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: ‘Istina.’

Ebu Ejjub zatim ode i odsječe jednu veliku granu na kojoj je bilo različitih hurmi – od onih koje su tek sazrele do jako slatkih. Poslanik, s.av.s., mu reče “Nisi trebao. Mogao si nam ubrati samo koju hurmu…”

Ebu Ejjub na to reče: ‘Božiji Poslaniče, htio sam da vam ponudim hurme različitog stepena zrelosti. A uz to, sada ćemo nešto i zaklati.’ Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče. “Ako si već naumio nešto zaklati, neka to ne bude životinja koja daje mlijeko.”

Onda Ebu Ejjub uze jedno janje koje nije napunilo ni godinu starosti, pa ga zakla i pola ispeče, a pola skuha. Kada je hranu postavio pred Poslanika, s.a.v.s., i njegova dva prijatelja, Vjerovjesnik, s.a.v.s., uze komad mesa i stavi u pogačicu, a zatim reče: “O Ebu Ejjube, odnesi ovo Fatimi, jer nekoliko dana nije imala hrane (nije jela).” I Ebu Ejjub joj odnese.

Kada su se najeli i napili, Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Hljeb, meso, sve vrste hurmi.’, a onda mu oči zasuziše. ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista je ovo blagodat za koju ćete biti pitani na Sudnjem danu!’ Ove riječi su ostavile jak trag na dvojicu njegovih prijatelja.

Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zato, kada do vas dođe nešto poput ovoga, recite: “Bismillah’ ( U ime Allaha), a kada se zasitite, recite: ‘Hvala Allahu koji nas je zasitio i ukazao nam svoju neizmjernu blagodat’. Jer te riječi odgovaraju ukazanoj blagodati.“

Izvor: Riznica mudrosti muslimanskih velikana

Autor: Ibrahim Al-Na’mah

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Arnela Mujezinović