Nisu najteži trenuci kada vas drugi ne razumiju, već kada ne razumijete ni sami sebe
A upravo su ti trenuci znak da se budite, da dolazite sebi, da se oslobađate svog starog načina razmišljanja i obrazaca ponašanja te započinjete jedan novi put, drugačiji put, put kojim malo ljudi ide. Kada se pitate zašto činite to činite – to je znak da ste napravili crtu razdjelnicu i da krećete u rizik, krećete u nepoznato za koje ne znate kako će na kraju doista završiti.
Potreba da nas razumiju je jedna od naših najvećih potreba i ponekad zbog nje spuštamo kriterije svoga samopoštovanja, jer drugima objašnjavamo što radimo, zašto to radimo, koji su naši motivi i ciljevi, i još mnogo toga. Kao da oni nama trebaju dati neku suglasnost da možemo biti to što jesmo. Upravo to i jest apsurdno, jer ne žive oni naš život, niti smo mi njihovi namještenici pa im moramo dokazivati to što radimo.
Stoga u životu treba doći do one prijelomne tačke, do tačke shvaćanja da vas ista potreba može uništiti, da može zacementirati sve ono što u životu želite biti i postati. A onda dolazite do odluke da vaše ponašanje više ne treba biti shvaćeno jer njegov smisao nadilazi one stare kratokorčne vizije i milimetarske perspektive. Činite ono što ne razumiju drugi, a često ni vi još u toj fazi jer niste posve sigurni je li taj rizik isplativ, je li to iskoračenje dobro?
Trenuci promjene životnog smjera nisu lahki, štoviše često znaju biti jako bolni, jer gubimo iz vida onu staru obalu, a još ne znamo što nas u budućnosti čeka. Taj proces prošli su svi ljudi koji su pomakli ovaj svijet naprijed i za njega nisu požalili iako su prošli mnogo nerazumijevanja i neshvaćanja od strane svojih najbližih. Svako od nas odlučuje gdje će se odvijati njegov život, ne samo u prostornoj dimenziji već i u dizmenziji kvalitete i sreće.
Dobro odlučimo!
Piše: Mario Žuvela
