New York Times – novina koja otvoreno podržava Izrael

Izraelski rat protiv Palestine nije ograničen samo na bojno polje. To se također vodi u medijima, nigdje istaknutije nego u New York Timesu. Dugo se u industriji smatralo nacionalnim “rekordnim novinama”, njegov zapis o nepristrasnom izvještavanju o izraelskoj brutalnoj vojnoj okupaciji i preuzimanju Palestine ostavlja mnogo da se poželi. Iako se naširoko smatra da su novine orijentirane na lijevo, stranice NYT-a su korištene da se osvjetle izraelski zločini. Na primjer, kada je Amnesty International objavio svoj značajan izvještaj u kojem je utvrđeno da Izrael prakticira “aparthejd”, listu je trebalo skoro dva mjeseca da izvijesti o tome.

Zamračenje vijesti NYT izazvalo je žestoke kritike. Sa reputacijom jedne od najprestižnijih i najistaknutijih novina na svijetu, ignoriranje nalaza prestižne organizacije poput Amnestyja – grupe koju list redovno citira u razotkrivanju kršenja ljudskih prava u drugim zemljama osim Izraela – bio je jasan pokazatelj da “rekordne novine” namjerno nisu ispravile rekord kada je u pitanju izvještavanje o državi aparthejda.

Malo ko u NYT hijerarhiji je kritikovan više od Tomasa Fridmana. Najpoznatiji kolumnista lista o Bliskom istoku i Izraelu i Palestini, godinama je razbjesnio mnoge svojom analizom. Navijačica američke invazije na Irak 2003. godine, Friedmanovo orijentalističko konceptualno uokvirivanje regije, čak je bila predmet doktorske teze koja je razotkrila temeljne predrasude koje su donijele stavove jednog od najutjecajnijih komentatora u SAD-u.

Unatoč kritikama, niko neće osporiti da je NYT barometar u mjerenju smjera javnog mnijenja u SAD-u o Izraelu i Palestini. Možda će biti sporo reagirati, a urednički stav lista može potrajati duže nego što se možda očekuje u priznavanju mračne stvarnosti izraelske okupacije, ali je ipak jednako dobar pokazatelj za procjenu stavova ogromne većine američkih liberala o Izrael i Palestina.

Jaz između realnosti izraelske brutalne vojne okupacije i medijskog predstavljanja oduvijek je bio izvor ogorčenja. Knjiga Grega Philoa i Mikea Berryja iz 2004. Loše vijesti iz Izraela samo je jedna od mnogih knjiga u kojima se razotkrivaju medijske pristrasnosti koje su desetljećima održavale lažni narativ o Izraelu. U skoro dvije decenije od tada, čini se da se jaz između stvarnosti i medijske reprezentacije do određene mjere smanjio.

Konsenzus u okviru međunarodne zajednice za ljudska prava oko izraelske prakse aparthejda; predstojeću istragu visokog profila o izraelskim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, uključujući Međunarodni krivični sud (ICC); uspon izraelskih ultradesničarskih ultranacionalista; samo su neki od razloga zašto publikacije poput New York Timesa moraju prilagoditi svoj stav o Izraelu i Palestini.

Nekoliko nedavnih članaka, uključujući urednički članak u NYT, sugerira da je list prilagodio svoju poziciju da predstavi narativ koji je iskreniji odraz stvarnosti. “Ideal demokratije u jevrejskoj državi je u opasnosti ” najnoviji je u nizu članaka koji, čini se, razbijaju liberalne mitove o državi Izrael. Objavljeno tokom vikenda, članak koji je napisalo Uredništvo New York Timesa, izdaje oštro upozorenje o prijetnji koju predstavlja trenutna izraelska vlada. Pišući kao prijatelj Izraela, odbor žali da ultranacionalističke stranke na čelu sa Benjaminom Netanyahuom predstavljaju “značajnu prijetnju” ne samo Izraelu već i ideji “jevrejske domovine”.

Ne bi trebalo da bude iznenađenje što je glavna briga odbora fatalni udarac koji su izraelski ultranacionalisti zadali rješenju o dvije države. “Stav vlade mogao bi vojno i politički onemogućiti da se ikada pojavi rješenje o dvije države”, stoji u tekstu. Pozivajući administraciju predsjednika Joea Bidena da ne prihvati ovakav ishod, NYT je rekao da bi Bijela kuća “trebala učiniti sve što može da izrazi svoju podršku društvu koje se reguliše jednakim pravima i vladavinom zakona u Izraelu, kao što to čini u zemljama u cijelom svijetu. To bi bio čin prijateljstva, u skladu sa dubokom vezom između dva naroda.”

Subotnji članak odražava duboku zabrinutost New York Timesa zbog smjera Izraela. Došao je dva dana nakon drugog članka, ovog puta od strane glavnog kolumniste Friedmana. “Šta se, zaboga, događa u Izraelu? ” upitao je Friedman, ponavljajući mišljenje uredništva novina. Dalje je rekao da je “perspektiva za rješenje dvije države gotovo nestala. Ali niko ne želi da je formalno proglasi mrtvim i pokopanom – jer bi kategorično odbacivanje imalo ogromne posljedice. Dakle, diplomate, političari i liberalni Jevreji organizacije se pretvaraju da još uvijek slabo kuca.”

Mjesec dana prije nego što je Friedman objavio svoje jadikovke nad Izraelom, napisao je još jedan članak u NYT komentirajući svoju spoznaju da je “Izrael koji smo poznavali nestao”.

Otkrivajući svoju zabrinutost zbog formiranja ekstremno desničarske izraelske vlade, on je to rekao:

“Kako ta do tada nezamisliva stvarnost bude jačala, fundamentalno pitanje će zabrljati sinagoge u Americi i širom svijeta: ‘Da li podržavam ovaj Izrael ili ga ne podržavam?'” Ovo pitanje će, kaže Friedman, proganjati proizraelske studente u kampusima koledža. i svi koji se nadaju da će održati vezu sa državom aparthejda.

Ništa od ovoga naravno ne bi trebalo da bude iznenađenje za svakoga ko pomno prati izraelsko-palestinsko pitanje. Izrael je oduvijek bio slijepa mrlja za samoproglašene liberalne zagovornike okupacione države. Njihove pogrešne pretpostavke i vjerovanje u vlastitu propagandu znače da ljudi poput Friedmana nisu u stanju da vide stvarnost izraelskog preuzimanja Palestine onakvom kakva jeste. Friedman u svom najnovijem djelu priznaje da nam je ostalo „Jedno rješenje za veliki nered“. On objašnjava da će potpuni nered “ostaviti da Izrael više neće biti temelj stabilnosti za region i njegovog američkog saveznika, već će umjesto toga biti kotao nestabilnosti i izvor anksioznosti za američku vladu.”

Ono što je interesantno u vezi s takvim liberalnim ispovijedanjima, kao što su prikazali Friedman i u manjoj mjeri New York Times – koji je, pošteno rečeno, omogućio prostor za kritičke glasove na svojoj platformi – je potpuni nedostatak uvažavanja stavova i narativa koji su se decenijama plasirali kako bi se osiguralo pobjeda Izraela u medijskom ratu. Njihove lažne pretpostavke o Izraelu i cionizmu glavni su razlog šoka i užasnutosti koji su postali previše očigledni u pisanju izraelskih liberalnih zagovornika u New York Timesu.

Piše: Nasim Ahmed

Izvor: Middle East Monitor

Prijevod: Akos.ba