Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Ne zatvarajmo se Allah nas je slobodne stvorio

Ne zatvarajmo se Allah nas je slobodne stvorio

Često u zidovima naših kuća postoje pukotine, staništa malenih mrava, koji vrijedno izlaze iz svojih skromnih domova i odlaze kako bi prikupljali mrvice hljeba i tako omogućili opstanak svoje vrste.

 

Oni imaju svoj svijet koji često nije veći od par kvadratnih metara, počevši od mjesta gdje žive do mjesta gdje nalaze izvor hrane. Čitav njihov život predstavalja ona mala pukotina u zidu i mrvica hljeba, često i teža od njegove sopstvene težine. Mrav ne poznaje drugi životni cilj, niti njegova osjetila idu dalje od toga.

Međutim, čovjek zna da je ta pukotina samo dio jednog zida u njegovoj kući, koja je opet, samo jedna među mnoštvom kuća u ulici. Zna čovjek da je ta ulica samo jedna od mnogobrojnih u njegovom gradu, a grad samo jedan među ostalima, u njegovoj državi. Čovjek jako dobro zna da je ta njegova država samo jedna od mnogih na kontinentu, a kontinent čini ogroman prostor, koji među ostalima pokriva zemaljsku kuglu. Zahvaljući naprednoj tehnologiji čovjek je saznao da Zemlja, zajedno sa ostalim planetama, kruži oko Sunca u Sunčevom sistemu, a da je taj sistem samo jedan među bezbroj drugih koji plove u svemiru. Čitavo to ogromno prostranstvo, sa bezbroj planeta, zvijezda i drugih svemirskih tijela, predstavljaju prva od sedam nebesa iznad kojih se nalazi Arš i Tvorac svega nabrojanog, koji upravlja, kako svemirskim prostranstvima, tako i najsitnijim česticama.

Ali, čovjek iako zna za ova ogromna prostranstva, živi baš kao mrav, zatvoren i zaglavljen u pukotinama svoje duše. Njegovo polje kretanja je jako usko i ograničeno. Nalazi se unutar začaranog kruga vlastitih problema i briga, i neodoljivo liči nam mrava u trci za skupljanjem sitnih mrvica hrane i dunalučkih dobara, ne poznavajući ništa sem toga, unatoč tome što ga je Gospodar počastio razumom, inteligencijom, inovativnim sposobnostima, te mu potčinio i upotpunio sve na ovome prostranom i širokom svijetu.

Zar nije čudno kada vidimo veliki broj ljudi koji su kao puževi i kornjače, zatvoreni u svojim oklopima, mračnim rupama svojih ambicija, želja i interesa?

Vidimo ljude koji umiru zbog ljubomore prema voljenoj osobi, a zaboravljaju da je svijet prepun drugih ljudi koji će više cijeniti njihovu ljubav i pažnju.

Vidimo ljude, okovane u željama za osvetom. Žive kao u zatvorenim ćupovima, samo sa jednim ciljem, kako zgaziti svoga suparnika i kako se napiti njegove krvi.

Vidimo ljude utopljene u vrtloge mračnih ideja. Žive u mračnim ćelijama beznađa i pesimizma.

Vidimo ljude zarobljene u krutim lancima svojih stavova, ne prihvatajući tuđa mišljenja, niti savjete. Žive u gnjevu, nezadovoljstvu i nesreći.

Međutim, svijet je mnogo prostraniji i veći od toga. On je prepun mogućnosti, prilika i nečeg novoga, zapanjujućeg, beskrajnog i prelijepog. Čovjek je kročio na Mjesec, a njegove letjelice su otišle i do Venera, a kamere do Marsa.

Zašto su onda neki ljudi kao mravi, zatvoreni u pukotinama, grizući zubima i trošeći svoje dragocjeno vrijeme u potrazi za strašću i uživanjima? Zašto ljudi kradu jedni od drugih? Zašto jedan čitav narod otima od drugog prirodna i druga bogatstva, kada im je Gospodar dao opskrbu i dobra koja su tu ispred njih, nepregledna i neprebrojna?

Čemu taj pesimizam i negativnost, a svojim očima gledaš ovaj savršeni sklad oko sebe? Vidiš svemir, uravnotežen i savršen u svakom smislu. Onaj koji ga je stvorio brine o svemu. Brine o tebi i meni. Ne uskraćuje, nije nepravedan i On je naplemenitiji.

Zašto ne bi izašli iz rupa i pukotina, i zašto ne bi razbili lance koji nas sputavaju? Zašto ne bi podigli svoje glave i poledali oko sebe, zatim razmislili o smislu našega postojanja i beskrajnim mogućnostima koje imamo? Zašto ne bi ostavili naše lične brige i okrenuli se onim zajedničkim, i tako doprinjeli našem društvu, a zatim i čitavom čovječanstvu? Zašto zaboravljamo da imamo krila? Zašto ne pokušamo letjeti? Zašto se gušimo u blatu i vodstvo prepuštamo našem unutarnjem, životinjskom nagonu? Zašto sebe prepuštamo slijeđenju običaja i rutinskom ponašanju, a zapravo smo slobodni?

Zašto smo u većini slučajeva mravi i žohari!?

Piše dr. Mustafa Mahmoud

Za Akos.ba preveo i uredio: Adnan Ljevo

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top