Nafaka potrebe i nafaka vremena

UGLOVI NAFAKE SU MEĐUSOBNO JEDNAKI

Dužnost čovjeka je da pitanje nafake posmatra iz više uglova, koje će tada, rečeno matematičkim jezikom, naći 
je­dnakima. Potrebno je takoder da ima u vidu ključ sticanja nafake, a to je usavršavanje i upotpunjenje posla. Ukoliko se ljudi klone poslovanja sa nekim čovjekom, mora da im on ne uradi posao na način koji odgovara cijeni koju od njih naplati. Svaki halal- posao kako smo kazali, kod Uzvišenog AIlaha je častan posao. Kod Uzvišenog Allaha nema prezrenog ili uzvi­šenog posla ukoliko su oni u domenu dozvoljenoga.

Svaki čovjek koji ima i određeni višak nafake u odnosu na njegove potrebe treba pokušati da je usmjeri na ljude, da bi se oni njome koristili. Ukoliko njegova nafaka bude u snazi, onda tu svoju snagu treba pružiti drugom čovjeku i pomoći slabome. Ukoliko je njegova nafaka u znanju koje mu je darovano, treba ga dati i drugome, da bi se njime koristio. Ukoliko je njegova nafaka u blagosti, treba oprostiti prijestupniku i ne naljutiti se kada ga neko isprovocira. Dakle, svako ko ima neku vrstu nafake treba učiniti da se i drugi ljudi njome koriste.

Nezadovoljstvo ljudi onim što im je Uzvišeni dao proističe iz njihovog poimanja da je nafaka ograničena samo na neke stvari, dok u isto vrijeme zanemaruju mnogobrojne vidove nafake kojima se koriste. Oni to ne mogu pojmiti zbog svoga nemara i ograničenosti svoje spoznaje. Mržnja između ono­ga koj i nešto posjeduje i onoga koji ne posjeduje nastaje kao rezultat pogrešnih mjerila kod ljudi. Uzvišeni želi da svakoga čovjeka učini zadovoljnim putem Svoje odredbe, koja predsta­vlja ono najpodesnije što sc čovjeku daje. Uzvišeni Allah nam na to skreće pažnju: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, -a to je Allahu, uistinu, lahko- da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome

što vam On dade … (El-Hadid, 22, 23.)

Uzvišeni Allah nas ovim ajetom želi podučiti da nam se naša sudbina na: zemlji dešava bez naše volje i da je određe­na prije stvaranja nebesa i Zemlje. Kada to imamo na umu, onda nas neće obuzeti tuga zbog nevolje koja nam se desila, ili nas pak neće obuzeti golema radost :zbog dobra koje nam se desilo. Iz ovog ajeta smo naučili da poštujemo Allahovo određenje na zemlji i da budemo zadovoljni njime, ma koliko nam ono teško padalo. Ma kako nam se to određenje dojmilo, ono je dobro :za nas.

Uzvišeni Allah nam je u Kur’anu, želeći nam ukazati na tu činjenicu, rekao: “Vi ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. -Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekare, 216.)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.)

Dakle, mi zbog svoga ograničenoga znanja ne možemo uvije’k pravilno prosuditi šta je to dobro a šta zlo po nas u našim životima. Moramo obratiti pažnju na činjenicu da nam nafaka dolazi kao rezultat moći Uzvišenog Allaha, a ne putem mate­rijalnih uzroka. Nama se, ovlaš posmatrano, čini da je nafaka povezana sa materijalnim uzrocima za njeno sticanje. Ustvari, ti ne• donosiš sam sebi nafaku, ti ne pronalaziš i ne donosiš uzro­ke koji bi ti donijeli nafaku, već se trudiš da je ste’kneš; ako ti je propisana, ona će ti doći, a ako nije, onda je sigurno nećeš dobiti.

To nam je Uzvišeni Allah pojasnio na praktičnim životnim primjerima. Naime, Uzvišeni učini da se čovjek trudi da ostvari materijalne pretpostavke za sticanje nafake na jednome mjestu, a ona mu dođe sa drugog mjesta, odakle je nije ni očekivao!

Uzvišeni Allah je u prilog pojašnjenja suštine nafake objavio brojne ajete: “I ospkrbiće ga odakle se i ne nada…” (Et-Talak, 3.)

“Pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje…” (El-Mulk, 15.)

Učenjaci kažu da je nafaka darežljivija od svoga vlasnika; ti nikada ne znaš gdje je tvoja nafaka. Ti je tražiš ovdje i tamo, na svakome mjestu, ali je ne nalaziš. Tražiš imetak na jednoj ili drugoj strani, ali ti on ne dolazi. Međutim, nafaka uvijek sigurno zna tvoje mjesto.

Kada ti Uzvišeni dosudi nafaku, ona zna kako će te naći i nikada ne zaluta tražeći tvoju adresu! Ona ma mjesto gdje se nalaziš, a ti ne znaš njeno mjesto. Ona će sigurno do tebe doći. Ako imaš snagu i mogućnost kretanja, na tebi je samo da se trudiš poštujući materijalne uzroke sticanja. Ukoliko, pak, nemaš snage i ne možeš se kretati, nafaka će ti doći i bez materijalnih (izvanjskih) pretpostavki njenog sticanja.

Nemoj da te zavaraju materijalna sredstva za sticanje nafa­ke, ma koliko ti se ona značajnim činila. Mnogo je onih koji su zavarani materijalnim sredstvima. Primjer za to je zemljoradnik koji osjeti da se cijena banana mnogo povećala. Rukovođen tom činjenicom, on zasadi mnogo sadnica banane, da bi stekao obilnu nafaku. Ovaj zemljoradnik je ispoštovao sve materijane uzroke za sticanje. Kada se oslonio na njih, nije mu palo na pamet da je Uzvišeni Allah Taj koji daje uzroke sticanja i da nema garancije da neće naići neka pošast, koja će uništiti zasade.

Neki drugi ljudi će možda dijeliti slično razmišljanje, pa će zasaditi poljoprivrednu kulturu koja je trenutno imala veliku cijenu. Nakon što uberu prinose goleme žetve, cijena na tržištu se znatno smanji, jer je ponuda mnogo veća od potreba tržišta. Tako nestane sna o velikoj zaradi za koju su se pripremali. Postoje mnogi činioci drugačiji od onih za koje si mislio da će ti donijeti nafaku, koji se pojave pa zaključiš da su sve tvoje pretpostavke bile neutemeljene.

NAFAKA POTREBE l NAFAKA VREMENA

Oni koji se bave ovom temom ili ih ona zanima moraju shvatiti da postoji razlika između rada i nafake. Rad je nafaka tvoga potrošenog vremena, dok nafaka tvoje potrebe može, a i ne mora biti u tom poslu. Pročitat ćemo kur’anski dijalog koji je tekao između vlasnika dviju bašča i siromašnog vjernika: I navedi im kao primjer dva čovjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

Onje i drugog imetka imao. I reče drugo svome, dokje s njim razgovarao:

“Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!” I uđe u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blago – datima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će Smak svijeta ikada doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” (El-Kehf, 32-36.)

Vlasnik dva vrta se hvalio vjerniku blagodatima ovoga svijeta, koje mu je Uzvišeni darovao. On je materijalne uzroke za sticanje nafake uzeo za predmet svoga hvalisanja, a zaboravio je Onoga koji te uzroke daje. Spomenuo je svoja dva vrta koja je posjedovao, u kojima su palme, voćke, usjevi, voda i drveće, koje daje obilne plodove. Pri tome je zaboravio da ti uzroci blagostanja i nafake ne rade sami, već putem snage i   moći Onoga ko ih daje, Uzvišenog Allaha.

Vlasnik bašča se hvalio na osnovu pretpostavke da je on stvorio ono što posjeduje.

Živio je u uvjerenju da njegovi najamni radnici i obilna voda u njegovim baščama daju sve to dobro i da će time osigurati sebe i na ovom i na budućem svijetu.

Vjernik mu je skrenuo pogled na veliku istinu vjere, kada mu je rekao: “Ako si sve to sam svojom moći načinio, onda to i čuvaj! Ako, pak, smatraš da ti je sve to darovao Uzvišeni Allah, onda tu blagodat pripiši istinskom Darovatelju blagodati, koji ih je darovao.”