Nafaka: “Allah onoga koga on hoće opskrbljuje bez muke”
ČETVRTO POGLAVLJE
“ALLAH ONOGA KOGA ON HOĆE OPSKRBLJUJE BEZ MUKE.”
U Svojoj nedostižnoj knjizi, Kur’anu, Uzvišeni Allah ističe: “… Alah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.” (Alu Imran, 37.)
Poruka ovog ajeta kazuje da je nafaka direktno povezana sa Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koji jesu neophodni da bi došlo do njene realizacije. Naime, Allah Svojom apsolutnom snagom i voljom upravlja čitavim kosmosom, i On je Taj koji je uspostavio pravila i principe po kojima on funkcioniše i u okviru kojih se ostvaruje i postizanje egzistencije za život.
Tako npr., ako bi On htio da se taj čitav sistem izmijeni, to bi se, bez imalo sumnje, odmah desilo, jer On Uzvišeni je Stvoritelj svega, pa i pravila po kojima svijet funkcioniše. A stvorenje nikada ne može ograničiti volju svoga Stvoritelja.
U slučaju mudžiza Božijih poslanika, Uzvišeni Allah nam je demonstrirao Svoju apsolutnu moć i snagu, pa je u slučaju bacanja poslanika Ibrahima u vatru prekršio ustaljeni sistem da vatra prži. Ovim činom On je pokazao Svoju moć i vlast nad njom.
“O vatro”,- rekosmo Mi- “postani hladna, i spas Ibrahimu!” (El- Enbija, 69.)
Lomača u koju je Ibrahim bio bačen bila je zastrašujuća, njeni organizatori su danima i sedmicama donosili drva kako bi bila što veća i na taj način predočili svima primjer šta će se desiti sa svakim onim koji izabere put napada i uvreda na njihova božanstva kao što je to učinio Ibrahim, a.s. Kolika je to bila lomača potvrđuje i činjenica da je svaka ptica, koja bi je čak visoko u letu nadlijetala, bila spržena i padala bi u nju, a pripremili su bili i katapulte koji su bili ratno oružje toga vremena, kako bi im poslužili za ispaljivanja kamenja na poslanika Ibrahima dok bude u vatri.
Tada, na početku ljudske civilizacije, katapulti kao vrlo primitivna sredstva bili su korišteni u ratovima, da bi u savremenom dobu poslužili ljudima kao osnova za izum rakete. S obzirom da je pripremljena vatra rezultirala ogromnim plamenom, za pretpostaviti je bilo da će izgorjeti čim padne u vatru, ali se to nije desilo.
Uzvišeni Bog ruši taj uzročno-posljedični slijed događaja Svojom naredbom:
“O, vatro”, -rekosmo Mi- “postani hladna, i spas Ibrahimu!”
Tumačeći ovu pojavu sufije kažu da se nakon riječi “postani hladna i spas” svaka vatra na Zemlji ugasila, da bi se nakon nastavka ajeta “Ibrahimu” ponovo te vatre raspirile- osim one u koju je poslanik Ibrahim bio bačen.
Sličan slučaj nalazimo i kod Musaa, a.s., koji izvodi svoj narod iz Egipta, pa ga Allah Uzvišeni, rušeći ustaljeni red i stvarajući kopneni prolaz kroz more, spašava od progonitelja koji mu je bio za petama. Upravo kroza sve mudžize Božijih poslanika potvrđuje se apsolutna Allahova moć i vlast nad svime što je u kosmosu.
Pristupimo li Kur’anu studiozno i istraživački, doći ćemo do zaključka da se naglašava misao o nemogućnosti zbivanja bilo čega bez Njegove apsolutne volje i moći, pa čak i u sferi vjere kod Božijih poslanika, koji su zaduženi prenijeti poruku Neba i koji su sačuvani od grijeha i griješenja.
U tom kontekstu čitamo sljedeće Allahove riječi:
“Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da je prihvaćamo, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!” (El-Araf, 89.)
Pa iako je, dakle, ovdje u pitanju vjera Božijih poslanika, koja nikada ne može doći u pitanje niti se s njihovim karakterima može spojiti skretanje sa Pravoga Puta ili nevjerovanje, ali se zbog ozbiljnosti zadatka kome su predani, ipak, i u ovom slučaju ističe Allahova apsolutna volja i moć.
Primjerom to najbolje svjedoči Suajb, a.s., koji, nakon insistiranja njegovih sunarodnjaka da se vrati starom vjerovanju ili ga, u protivnom, očekuje progon, ne kaže: Nemoguće je da se vratim nakon što sam napućen u pravu vjeru i zadužen prenošenjem poruke ljudima, već je “mogući povratak”starom vjerovanju vezao isključivo uz Allahovu odluku i volju.
Dakle, on se nikada neće vratiti starom vjerovanju ukoliko to ne bude Uzvišeni Allah želio.
Upravo na ovaj način Kur’an nas uči ispravnoj orijentaciji prema našem Gospodaru, insistirajući da u svim poslovima, ovosvjetskim i onosvjetskim, prihvatimo Allahovu volju, predamo se njoj, pa ako On bude htio da se nešto dogodi, i dogodit će se, a ako ne, ništa od toga neće ni biti.
Proučimo riječi poslanika Ibrahima u sljedećem kur’anskom ajetu:
“I narod njegov se s njime raspravljao. “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?”- reče on. “Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?” (Kl- En’am, 80.)
Ibrahim, a.s., je odlično znao da idoli kojima se klanja njegov narod ne mogu nikome štetu ili korist donijeti, a niti posjeduju snagu koje se neko treba pribojavati, ali je, predajući se apsolutnoj AUahovoj volji, ustvrdio: “biće samo ono što Gospodar moj bude htio”, čime je označio mogućnost svega ako to Allahu bude milo i drago.
Orijentalisti smatraju da je upravo kur’anski ajet “Alah onoga koga on hoće opskrbljuje bez muke” rezultirao dekadencom kod muslimana, jer je svojom porukom zanemario važnost truda i rada. Oni tvrde da je ovaj ajet kod muslimana pruzrokovao slijepo oslanjanje na Boga, bez prethodno poduzete akcije, te u njihov svijet uselio nemar i lijenost učinivši ih parazitima koji sjede u svojim kućama i čekaju Božiju odluku u pogledu onoga što im je dosudio u nafaki.
Izvornom islamskom učenju u potpunosti je strana ovakva filozofija života, jer upravo njegov Poslanik naučava: “Onome ko zanoći iscrpljen od svoga rada bit će oprošteno,a jedan od pravednih halifa i odlični poznavalac učenja islama, hazreti Omer, Bog bio njime zadovoljan, poručuje zajednici muslimana sljedeće: “Neka niko od vas ne posustane u traženju opskrbe oslanjajući se na riječi: Bože, opskrbi me, jer Nebo ne sipa ni zlato a ni srebro!”
Uprkos ovako jasnom islamskom učenju, orijentalisti, iz svoje prevelike zlobe i mržnje prema islamu, promoviraju ovo pogrešno razumijevanje koje vjeru drži odgovornom za nazadak muslimana. Ispravno shvatanje ovoga ajeta, međutim, samo pomaže ljudima da lakše prihvate poraz i gubitak koji im se dese na putu stjecanja nafake budući da samo na taj način mogu ostati dostojanstveni i imati motivaciju za dalji život, jer znaju i vjeruju da je Allah s njima i da je On Taj koji opskrbljuje. Ova filozofija života suprotna je, u potpunosti, onoj materijalističkoj viziji svijeta i života.
Uzvišeni Allah želi da svaki čovjek vjeruje da postoji Allah Koji nije ovisan ni o kome, i Koji će iz obilja Svoga darovati i onda kada svi razumom potrebni preduvjeti ne budu ostvareni da se dođe do egzistencije. Kako onda drukčije razumjeti položaj i egzistenciju koju, ipak, ima onaj ko je od dolaska na ovaj svijet nemoćan, slab i nepokretan? Uprkos takvom stanju, koje ni po čemu ne obećava dolazak nafake, Uzvišeni želi da ga obeseli pa mu kaže: “Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.”
Allah je naredio zdravome i sposobnome da se trudi, zarađuje i privređuje, pa mu je, s obzirom na obilje stečenog imetka, naredio da tebi, nemoćnome, izdvoji zekat i sadaku. Dakle, Allah je ovoga sposobnoga učinio da bude u službi i pomoći onome nemoćnome i slabome.
ALLAH, DŽ.Š., NEĆE TE NIKADA OSTAVITI
Šta ako te pogodi neka nesreća koja rezultira gubitkom svega onoga što posjeduješ pa ostaneš bez igdje ičega? Allah iz Svoje svekolike milosti opet ti daje utjehu i nadu savjetujući te da se ne uznemiruješ:
“Alah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.” I onda, susrećeš ljude koji ti žele pomoći, ovaj ti nešto pokloni, drugi je spreman da ti pozajmi, kako bi ponovo povratio ono što si posjedovao. Šta mogu uraditi narodi čiji svi poljoprivredni zasadi budu pogođeni iznenadnim velikim poplavama koje unište ukupan planirani godišnji prinos?
Također, šta mogu uraditi ako njihovi usjevi budu pogođeni velikom sušom koja, opet, rezultira gubitkom godišnje sjetve?
Ovi ljudi ne mogu ništa drugo učiniti do sjetiti se da imaju svoga milostivoga Gospodara, Koji onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke, pa ubrzo nakon doživljene katastrofe pođe pristizati pomoć iz drugih zemalja bez ikakve nadoknade i računa. Zemlja pogođena katastrofom biva iznenađena, nema rezerve hrane, humanitarnu katastrofu nije očekivala, ali se, ipak, desi čudo i nađe se izlaz, jer druge zemlje velikodušno pritiču u pomoć.
Eto, ovo je jedan segment značenja kur’anske poruke: “Alah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke”, a koji potvrđuje sveukupnu Njegovu milost i poruku ljudima da ne očajavaju i ne gube nadu. Njegovi robovi ne trebaju nikada klonuti i predati se duhom; oni se trebaju samo prisjetiti Allahove moći koja određuje i odlučuje o svačijoj opskrbi.
Upravo je jedno ovakvo razmišljanje to koje vjernika čini drukčijim od nevjernika, jer nevjernik nema te nade koja će mu pomoći da prebrodi nesreću, pa će nakon nje poludjeti ili izvršiti samoubistvo. On nema vjere u Boga, i on priznaje samo materijalne, razumom dokučive pretpostavke za osiguravanje životne egzistencije. Ovu činjenicu potvrđuje i veliki procenat samoubistava i umno poremećenih osoba u zemljama koje su izrazito napredovale u razvoju, ali je njihova orijentacija izrazito nevjernička, dok je procenat tih devijacija u zemljama koje baštine duhovnost zanemarljiv.
Vjerniku, i kada ga pritisnu teške životne okolnosti, ostaje utjeha u dovi svome Gospodaru, Koji ga poziva da Mu se obrati, jer On je uvijek blizu i odaziva se molbi molitelja. Gospodar je to Koji sve čuje, vidi, zna, i Koji, kada zapadneš u bezizlaznu situaciju, daje ti rješenje i otklanja brigu od tebe. Zato, poslušaj poruku Uzvišenog Allaha:
“Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja…” (En-Neml, 62.)
On, Uzvišeni Sebi je propisao odazivanje molbi onih koji zapadnu u bezizlaznu stuaciju. On te neće ostaviti u očajanju, pa i kada izgubiš način da riješiš svoju dilemu, darovat će ti od Sebe mnoštvo drugih načina i prilika.
Nastavlja se, ako Bog da.
Odlomak iz knjige: Nafaka
Autor: Muhammed Šarawi
Akos.ba
