Nabaci osmijeh na lice i budi optimista
Na završetku smo još jedne kalendarske godine koja je po mnogo čemu bila zanimljiva i interesantna. Obilje događaja kojima smo se kao razumni ljudi ibretili ne vjerujući da se oni dešavaju u 2016.-oj godini, ne smije nas obeshrabriti i učiniti pesimistima.
Moramo se jačinom svoga duha i svoje vjere izdići iznad svih ovih anomalija i nevjerovatnih nebuloznih pojava koje smo viđali u našoj zemlji tokom ove godine.
Moramo biti emotivno i duhovno jaki kako bi pobjedili mnoštvo nelogičnosti kojima smo svakodnevni svjedoci u ovoj našoj stvarnosti i zbilji.
Neka nas ne rastuži i ne baci u očaj to što smo preko 20 godina čekali da neko u ovoj državi skonta da za muslimane petkom postoji obavezna podnevna molitva kojoj su obavezni prisustvovati svi punoljetni muškarci i da nije opravdano, zbog raznih netolerantnih pojedinaca i životnih promašaja, odsustvovati sa iste.
Neka nas ne rastuži to da smo zbog uskostranačkih interesa pojedinaca i njihove želje za osvetom svojim sunarodnjacima neistomišljenicima, izgubili mnogo i da smo zbog takvih unutarnacionalnih obračuna, ostali bez mnoštva bitnih položaja, funkcija i prava, koje su nam zaposjeli i oduzeli ljubimci poznatog dvojca iz Laktaša i Mostara.
Neka nas previše ne rastuži i ne baci u brigu činjenica da nam u pojedinim sarajevskim, ali i drugim školama, pojedini neodgojeni učenici nastavnicima psuju mrtve roditelje i svakojako prijete, a da oni nemaju skoro nikakvih mehanizama da to zaustave. Neka nas ne rastuži činjenica da nam socijalne službe uglavnom zakažu tu i tad kad su nam najpotrebniji, i da nam gospoda koja priprema nastavne dnevnike ne zna kako treba iste ni pripremiti ni odštampati, te ih mi svakog septembra moramo ponovo vraćati i čekati nove ili se pak ibretiti nestručnosti onih koji nam sve to kreiraju, posebice kad su aktivnosti oko prvačića u pitanju.
Neka nas previše ne zabrine i ne rastuži činjenica da i pored prevedenih i komentiranih svih šest zbirki hadisa ”Kutubussitte” na naš jezik, te postojanja velikog broja učenih alima, pojedinci koji se vrte u i oko naše vjerske zajednice i dalje pokušavaju bezočno da odbrane neke vremenom nataložene i neutemeljene bid’ate koji su potpuno neodrživi i sa kojima hanefijski mezheb nema baš ništa.
Neka nas ne začudi i to da smo u 2016. godini dočekali da imamo nekakve ”paradžemate” i da se ganjamo sa raznim haridžijskim i šijskim sektama po našoj državi u kojoj nikada ranije istima nije bilo ni traga ni glasa. Uglavnom su muslimani Balkana nekada ranije imali problema sa pojedinim sufijskim sektama, ali su sve sekte štetne i nepotrebne za našu društvenu zajednicu.
Ovako bih ja, spominjući razne anomalije bosanskog društva, mogao nabrajati do sutra. Međutim, nije mi to cilj. Želja mi je da nikada, bez obzira na sve nelogičnosti i anomalije koje viđamo često oko nas, ni za trenutak ne pokleknemo duhom i ne padnemo u razočarenje i očaj.
Naprotiv trebamo sa optimizmom i osmijehom, hrabro i dostojanstveno gaziti i ići naprijed, ne dozvoljavajući negativnim pojavama i ljudima da nad nama dominiraju i da ovo naše čestito bosansko multikulturalno društvo, preplave svojim ludostima, hirovima, neradom i nedoslijednošću.
Moramo sve učiniti da u društvu vlada optimizam, mir, ljubav, harmonija, i uvažavanje svih kulturnih i tradicijskih vrijednosti koje baštine naši ljudi stoljećima na ovom prostoru.
Moramo uvažavati druge i drugačije, ali nikada ne smijemo dozvoliti da nad nama upravljaju neuki, nepošteni i netolerantni likovi ili pak isfrustrirani pojedinci i skupine koji bi da nam kao vjernicima zabrane prakticiranje onoga što je dragi Bog naredio. Božije je iznad ljudskoj, uvijek bilo i uvijek će biti.
A Bog Uzvišeni od nas traži da uz redovne molitve i svakodnevna dobročinstva koja uz osmijeh činimo svim ljudima oko sebe, širimo ljubav, toleranciju i međusobno povjerenje i uvažavanje.
Širite dobro i budite uvijek optimistični i nasmijani. Mi ćemo uz Božiju pomoć pobijediti sve ove anomalije i negativnosti s kojima se susrećemo svakodnevno, ali nam zato treba odlučnosti i vremena.
Učimo svoju djecu da se bave sportom i rekreacijom. Neka uče strane jezike i informatiku, te korisne religijske discipline koje će ih učiniti moralnim i uzoritim članovima ovoga društva.
Učite ih da kroz život idu sa osmijehom i optimizmom, vjerujući da će ljubav i dobro pobjediti i nadvladati mržnju i zlo.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
