Model pomoći mladima kroz nepovrata sredstava je pogrešan. Potrebno je…
Mladi kao integralni dio društvene zajednice predstavljaju tkivo koje u svom potencijalnom i kvalitativnom smislu odslikavaju budućnost jednog kolektiva i šire zajednice.
Ako uzmemo u obzir neophodnost uzročno — posljednične veze kroz društveno učešće mladih u procesu kreiranja mikroekonomskog potencijala u državi, kao i o sve učestalijem problemu migracija i
negativnog povećanja mortaliteta, govorimo o resursu koji je nadasve nedovoljno iskorišten, a itekako može uticati na pozitivni priraštaj na svakom planu.
Mladi su u takvom stepenu, shodno obrazovanju kvalifikovani kao pomoćni radnici, šegrti ili zanatlije
i to je realan stepen koji najprije ovisi o obrazovanju i drugim faktorima koji su nerjetko diskriminacijski nastrojeni.
Ono što bi bilo neophodno u pomjeranju te ljestvice jeste pomoć za najkvalitetniji dio sa privrednim
potencijalom od strane državnog aparata kroz aktivne i korisne subvencije, kao i beskamatne kredite.
Do sada, najčešća praksa ogledala je se uz pomoć raznih republičkih, inostranih i nevladinih fondova
sa ciljem pomoći mladima kroz nepovratna sredstva, ali takav mehanizam najčešće nije ostvario
efikasnost upravo zbog nedostatka fleksibilne odgovornosti sa druge strane.
Značajno efektivnije je usmjeriti materijalna sredstva za svršenike studija po modelu beskamatnih
kredita, uz obligaciju koja uvjetuje odgovornost svih subjekata a sve sa cijeljem ostvarenja privrednog
duha i osnaženja ekonomskog potencijala privatnog sektora, kojeg prošli model nije pragmatično
razvijao, već su nepovratna sredstva služila mimo cilja i realnog rezultata.
Također jedan takav model bi tretirao poreske olakšice kroz umanjenje poreske stope uz sistem koji
bi otvorio vrata preduzetništva sa kvalitetnom metodikom i vidljivim rezultatima.
Ovakav sistem samozaposlenja u konačnosti rešava probeleme sa kojima se interno suočavamo, a
ustavna i važeća zakonska regulativa daju mogućnost njegove primjene.
Piše: Mujo Bećirović, Novi Pazar
Akos.ba
