O obrazovanju i odgoju

Međuvršnjačko nasilje – možda su i vaša djeca žrtve a da to i ne znate?

,,Školsko doba” i nije najljepše doha za svu djeca. Ne nose baš sva djece najljepše uspomene iz tog perioda. Djeca su mnogo nasilnija nego ranije, pa je za neku djecu svaki odlazak u školu noćna mora. Počesto i za njihove roditelje. Broj nasilnika se mnogo povećao a time i broj maltretirane djece. Prema istraživanjima, oko 25 % djece svakodnevno trpi svoje nasilne kolege. Zabrinjavajuće je da se nasilje sreće kod sve mlađeg uzrasta djece.

 

Nasilje

Svjesna namjera da se neko povrijedi;

Ponavljanje obrasca ponašanja gdje je jedna strana žrtva a druga nasilnici;

Jači protiv slabijeg a grupa protiv pojedinca (omjer snaga je bitan jer pojedinac se ne može oduprijeti grupi)

 

Nasilje u školi

Da li je škola mjesto gdje se stiče znanje ili je ona mjesto gdje se dešava najviše nasilja među djecom?!

 

Nasilnik/ci

U nasilnicima uvijek ima „kolovođa“. On nastupa kada nastavnik izađe iz učionice, zatim u školskom dvorištu, na putu prema školi i obratno (bilo da je u autobusu ili da dijete ide pješice)

Svugdje on ima svoje ,,jarane“ koji su na njegov mig spremni na maltretiranje odabrane žrtve.

Nasilje je sistematsko i svakodnevno i u tome leži njegova najveća opasnost; Nasilje je antisocijalni čin i protiv njega se moraju poduzeti sve raspoložive mjere; Nasilnik je naučio da ima dominaciju i tako održava popularnost, pa kada mu se izmakne jedna žrtva – brzo će uočiti drugu!

 

Da li je nasilnik stvarno tako veliko zlo?

Da. Zasigurno, da!

Predvodnik „hajke“ na dijete će preko stalnog uznemiravanja (kasnije ćemo vidjeti koji su to sve načini) vršiti pritisak i ono će postajati sve ranjivije i osjetljivije! Predvodnik je uvijek dovoljno lukav da nikad ne nastupa sam već će u „akciju“ uključiti što više vršnjaka!

 

Žrtva

Profil djece koja su najčešće žrtve

–          Primjerna, dobra djeca koja su često pohvaljena od strane učitelja/ nastavnika/profesora;

–          Učenici koji imaju neke sposobnosti, materijalne pogodnosti, ljepotu i sl.;

–          Mirna, tiha, povučena djeca;

–          Djeca s manjkom samopouzdanja;

–          Invalidna djeca i djeca s nekim razvojnim poteškoćama;

–          Djeca bez roditeljske zaštite;

–          Djeca koja su već u porodici doživjela neku traumu pa su potištena, uplašena;

–          Djeca neobičnog izgleda, npr.crvenokosa, pjegasta, premršava, bucmasta … Ako čak neka djeca djeca dosađuju nasilnika to ne daje za pravo nasilniku da on provodi svoj teror!

 

Načini zlostavljanja

Može biti verbalno tj. riječima i fizičko tj. postupcima;

Da navedem samo neke:

Ismijavanje, vrijeđanje, omalovažavanje, izrugivanje, nadjevanje ružnih nadimaka, laganje ,sramoćenje, izmišljanje i laganje , sašaptavanje iza leđa,ismijavanje,zbijanje zajedljivih šala, udaranje, gađanje, štipanje, povlačenje za odjeću, bacanje torbe i stvari, lomljenje pribora, ubadanje šestarom, pljuvanje, davljenje, udaranje, oduzimanje i iznuđivanje novca, grebanje, stiskanje, neugodno zavrtanje ruke, lažno prijavljivanje, prskanje sokom ili vodom…

 

Roditelji,

Uvijek morate znati s kim se vaša djeca druže u školi: ne dozvolite im da se druže s nasilnicima (neki baš to vole jer će im dijete biti pošteđeno!)

Nasilnici trebaju stručnu pomoć jer oni imaju problem a ne dijete koje je žrtva! Često i neki članovi njihovih porodica trebaju stručnu pomoć!

Upamtite: Roditelji nasilne djece često štite svoju djecu i pokušavaju krivicu svaliti na druge!!!

 

Znaci koji će vam otkriti da li vam je djete zlostavljano:

–          Poderana, razvučena odjeća,oštećene knjige i uvredljivi napisi po njima,

–          Često „gubi“ stvari,

–          Nagle promjene raspoloženja,

–          Nema nikad novca iako mu date više (čak i krade), jer mu oni uzimaju…

–          Primijetite da vam dijete naglo gubi apetit ili govori da ga boli stomak ,

–          Školski uspjeh slabi, mrzi školu, ne želi ići, pokušava se izvući…

–          Povlači se u sobu , nije više komunikativno i dr.

–          Bježi za računar,

–          Strogo krije poruke na mobitelu itd.

 

Naravno, ako se neki od tih simptoma i pojave, ne mora značiti da je u pitanju nasilje!

Uglavnom: bili to neki od ovih nabrojanih simptoma ili neki drugi važno je znati da ZNAKOVI UVIJEK POSTOJE!!!

 

Kako postupiti?

– Porazgovarajte iskreno s djetetom i saslušajte ga pažljivo da utvrdite da vam govori istinu.

– Ako utvrdite da se radi o nasilju, ne ignorirajte to (čak i ako vam nastavnik kaže da to nije ništa i da su to „dječija posla“) i ne govorite vašem djetetu da ih ignorira pa će se oni tako smiriti.

– Ako neko tuče ili vrijeđa vaše dijete, treba čvrsto i odlučno ući u rješavanje toga problema. Ne smije uzmicati…

– Moramo svoju djecu naučiti da se odupru, ne možemo stalno biti uz njih. Poučite ih, da kada nasilnici „nastupe“ gledaju ih ravno u oči i bez straha izgovaraju oštro i jako: Prestani (Prestani!)…Dokazano je da će ih barem 50% prestati.

– Gledajte da je vaše dijete uvijek barem u društvu jednog prijatelja;

– Budite mu stalno dostupni (mobitel)

– TREBA ZNATI ODBITI BITI ŽRTVA! (ojačajte vašoj djeci samopouzdanje i poučite ih tehnikama samoodbrane)

– Slučaj nasilja obavezno treba prijaviti školskoj pedagoškoj službi!

 

NASILNICI NE OSJEĆAJU SUOSJEĆANJE NI RAZUMIJEVANJE

 

Dijete vam može biti jako dugo zlostavljano: sedmicama, mjesecima, godinama a da vam to ne kaže. Često ćete sami primijetiti da nešto nije u redu (po poderanoj ili prljavoj odjeći) ili ćete od nekoga čuti…

Nažalost, postoje podaci o djeci koja su izmučena depresijom i nasilnicima oduzeli sebi život, ali nasilnici nisu pokazali suosjećanje i žaljenje. Niti kajanje!

 

Zašto vam nije rekao/la?

Stidi se priznati vam jer će ga oni nazvati: maminom mazom, i sl.

Strah da će ga oni ismijavati da je djetinjast (jer oni su se samo šalili?!)

Strah da će mu se oni osvetiti!

 

Jedna pomalo čudna istina:

Ostala djeca koja nisi učesnici nisu nepristrasna kao što se čini: oni su većinom na strani nasilnika:

– Dive se njegovoj hrabrosti,

– Poštuju ih jer su oni ,,šefovi“u razredu,

– Neki žele njihovu zaštitu pa se s njima druže.

 

Autor: Enisa Ljubijankić, dipl soc. pedagog

Izvor: facebook.com/Sociopedagoško-savjetovalište

Obrada: Akos.bA

Povezani članci

Back to top button