U FokusuUmjetnost

Lutkar Zoran Bjelošević: Najzahtjevnije je lutki odrediti karakter

Lutke koje je u prethodnim godinama izrađivao nalaze se i u “Muzeju lutaka” i danas uveseljavaju mališane, što Bjeloševića čini naročito sretnim. U ovom poslu uvijek ga je privlačila potreba za istraživanjem i inovacijama

 Zoran Bjelošević (65) lutkar iz Banjaluke  nakon odlaska u penziju veseli se svakom novom radnom zadatku.

“Sticajem okolnosti, moji roditelji, brat, zet, dosta ih je radilo što u Narodnom, što u Dječijem pozorištu tako da sam imao pristup kao dijete da se vrzmam po pozorištu, da gledam, da učestvujem u njihovom radu kao dijete, da im smetam – više nego što radim”, ispričao je Bjelošević za Anadolu Agency (AA).

Prije dolaska u Dječije pozorište u jednoj firmi izrađivao je alate za gumu, a nakon što je Dječijem pozorištu bio potreban neko ko će raditi rekvizitu, Bjelošević je dobio priliku da pokaže svoje umijeće, koje je usavršavao i u Bugarskoj.

“Tako da je to bio spoj koji je i mene ispunio, a ispunio je i ovaj grad i Dječije pozorište da sam tako dočekao i penziju”, kazao je Bjelošević.

Pokazujući skicu Pinokija rekao je da ona najbolje pokazuje izradu marionete, jer se na njoj vidi da je tijelo od drveta, glava od stiropora, koji se presvlači sa određenim materijalom, ima kapu od plata i kontrolnik za koji se vežu konci i sa kojim se upravlja lutkom.

“Lutka je živa materija, ona se sastoji od mnogo predmeta, sto jedan može da bude lutka, što-šta nešto se radi od drveta, plastike, stiropora, papira, stakla, svega što ima, prisutno je čak i u jednoj lutki sve to”, objasnio je on.

Istakao je da sve počinje od scenarija, kojeg daje reditelj i koji određuje i karakter likova.

“Lutki treba odrediti karakter, to je najvažnije kod lutke”, kaže on i dodaje da se nakon toga utvrđuje kretanje, oblačenje i detalji.

Kao primjer za to naveo je dvije starice koje imaju jednak broj godina ali jedna je vještica, a druga baka.

“Ne možete ih napraviti isto vješticu pravite sa kukastim nosom, sa kvrgom na nosu, sa metlom brezovom, grbom na leđima, a baku koja vas dočekuje sa kolačima, toplinom svojom – mora biti drugačija. To su karakteri lutaka, kao i u životu, kao što svaki čovjek ima svoj karakter tako i lutka mora da ima svoj karakter”, rekao je on.

Naglasio je da je to je najzahtjevnije i najbitnije, a kasnije se određuje veličina, šta treba da radi, a kada se zna otprilike za kojeg je glumca prilagođava se i njegovoj visini, ruci

“Mora se uložiti puno truda vremena i rada da dođete do nekog vrhunskog kvaliteta”, kaže on.

Za dobrog majstora važno je i da bude kreativan i da dobro poznaje materijale i tehnologije je to mora biti u balansu.

Istakao je i da je jako sretan zbog izrade lutaka, te da je za to potrebno jako puno ljubavi, strpljenja i živaca.

“Dok nešto ispitujete – to je sve novo, sve su to inovacije kad nešto treba da radi lutka, pokret ruke, jednim ili sa oba oka, da ima ovakav ili onakav izgled, morate ispitivati, istraživati, po pet do deset dana jednu stvar ispitujete da bi to funkcionisalo. To je izazov nije uvijek jedno ste isto nego različito i to je mene privlačilo – nešto novo da se istražuje”, dodao je Bjelošević.

akos.ba

Povezani članci

Back to top button