Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Zašto je islam osuđen na uspjeh (II)

Zašto je islam osuđen na uspjeh (II)

Ljudska čast je sveta

Islam je davno zagarantovao svetost ljudske časti i njegove imovine, u tolikoj mjeri da je Poslanik s.a.v.s. na svetom mjestu, pored Kabe, u svetom mjesecu, zul-hidždžetu, na sveti dan, dan Arefata, pred okupljenim mnoštvom ljudi, rekao: „Zaista su vam vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti kao što vam je svet ovaj dan u ovome gradu i u ovom mjesecu.” (Buharija i Muslim)

Čovjeku je zabranjeno da jede hranu koju je na nepošten način zbavio, kao i da troši imetak koji je nepošteno zaradio. Posebno mu se zabranjuje da narušava tuđu čast i prisvaja tuđi imetak. To su pravedne smjernice naše plemenite vjere.

Nenarušavanje tuđe časti podrazumijeva da ne uvrijedimo ljude oko nas u njihovom prisustvu, bilo riječju ili da fizički povrijedimo nekoga, i da ne govorimo loše o njima u njihovom odsustvu. Islam najstrožije zabranjuje da se drugima nanosi šteta, bilo fizički ili duhovno, a u to spada i ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, zlonamjerni dvosmisleni izrazi, ogovaranje, pa čak i sumnjičenje.

Islam se brine o ljudskoj časti i poslije smrti čovjeka, pa stoga naređuje da se umrli gasuli (okupa), zamota u čiste bijele ćefine i časno pokopa. Osim toga, zabranjeno je da se o njima loše govori. Kaže Poslanik s.a.v.s: “Ne spominjite vaše mrtve, osim po dobru.” (Buhari)

Pogledajte ovaj primjer Poslanikove brige o časti i ugledu drugih ljudi. Poslanikov a.s., najveći neprijatelj je bio Ebu Džehl, koji se borio protiv islama na sve moguće načine u trajanju od oko 20 godina. Ebu Džehl je bio toliko uporan u svome nevjerovanju i borbi protiv islama da je vrijeđao Poslanika a.s. i njegove ashabe, pokušao ubiti Poslanika a.s. i umro je, a da nije prešao na islam. Međutim, kada se na jednom skupu ashaba našao i Ebu Džehlov sin, Ikrime, Poslanik je savjetovao ashabima  da ne vrijeđaju Ebu Džehla: „Ne vrijeđajte druge kritikujući njihove očeve!“ (Hakim) Poslanik a.s. je htio zaštiti čast Ikrime, da se ne bi osjećao neugodno i posramljeno zbog postupaka svoga oca.

Aiša r.a. kazuje da je rekla Allahovom Poslaniku s.a.v.s: “Dovoljno ti je što je Safija takva i takva!”, tj. niskog rasta, na što on reče: “Rekla si tako krupnu riječ, koja bi, kada bi se pomiješala s morem, promijenila mu miris!” Ona, dalje, kaže: “Jednom sam pred njim oponašala nekog čovjeka, i Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi reče: ‘Ne bih nekoga oponašao, kada bi mi dali toliko i toliko bogatstva!” (Ebu-Davud, Ahmed, Tirmizi)

Pravo čovjeka na dostatnost

Od prava koje islam nudi svim ljudima jeste i pravo na dostatnost, koje podrazumijeva to da svaki pojedinac ima pravo na osnovne životne potrepštine i uslove za adekvatan život, a u to spada čista odjeća, hrana, mjesto za stanovanje i liječenje. Ovo su, dakle, osnovne potrebe jednog čovjeka koje se moraju ispuniti da bi čovjek mogao voditi normalan život i da bi se ispunio Allahov zakon na Zemlji.

Čovjek je Allahovo stvorenje i proklet je svaki onaj koji ga ugrožava, bilo da narušava njegov imetak, ili vrši pritisak na njega, ili unosi strah u njegovo srce ili ga na bilo koji način ometa i uznemirava.

U osnovi, čovjek treba biti slobodan da sebi kroz različite načine pribavlja nafaku neophodnu za život, bilo to kroz trgovinu ili poljoprivrednim radom ili radom u industriji ili bilo kojim drugim poštenim poslom. Međutim, ako on nikako nije u mogućnosti da zaradi dovoljno za normalan život, onda su njegovi bogatiji rođaci dužni da mu to obezbijede.

Kaže Uzvišeni: „A oni koji kasnije vjenici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju – i oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči. Allah, zaista sve zna.“ (Al-Anfal, 75)

Ako, pak, u njegovoj porodici nema niko bogatiji kod bi mogao ponijeti obavezu da ga obezbijedi, onda dužnost pada na ostale muslimane, koji trebaju da kroz obavezno izdvajanje imetka (zekat), dodijele onome koji je u potrebi ove osnovne potrebe i uslove za život. Zekat je obaveza bogatih muslimana i izdvaja se u svrhu obezbjeđivanja siromašnih.

Želi svome bratu isto što i sebi

U osnovne islamske principe spada bratstvo. Allah nas napominje da smo svi nastali od jednog čovjeka i jedne žene.

Kaže Uzvišeni: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“ (An-Nisa, 1)

„V jernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Al-Hudžurat, 10)

Prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Musliman je muslimanu brat, ne čini mu zulum niti ga predaje, ko pomogne brata muslimana kad mu bude potrebno, Allah će njega pomoći kad mu bude potrebno. Ko sakrije mahane muslimana, Allah će sakriti njegove mahane na Sudnjem danu.” (Mutefekun alejhi)

Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Niko od vas neće biti mumin (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.”( Buhari, Muslim)

Islam je svojim dolaskom otklonio mržnju, zavist, sebičnost, pohlepu i škrtost među braćom, brišući rasne, plemenske i društvene razlike među njima.

Danas je svijet najviše u potrebi za ovim dobronamjernim međuljudskim relacijama koji islam u svojim temeljima sadrži i propagira.

Na nama je da slijedimo ono što se traži od nas

Ashabi su se toliko predavali kur'anskim ajetima i Poslanikovom govoru da bi žurili čim prije da učine naredbu kojom se obvezuju, ili da učine kakvo dobro djelo, ili bilo šta kako bi slijedili prenesenu poruku i pouku.

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Ebu Talha je imao najviše palmi među ensarijama, a od svih palmi najdraži mu je bio vrt Bejruha, koji je davao lijepe plodove i u kojem je tekao izvor slatke vode. Nekada bi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u taj vrt i pio tu svježu vodu. Kada je objavljen ajet: ‘Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite…’ (Ali Imran, 92), Ebu Talha ode Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allah je rekao: – Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite…, a ja volim svoj imetak u Burejhi i to je sadaka čijoj se nagradi nadam kod Allaha. Učini s njom ono što misliš da je najbolje.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Divno, divno, doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Čuo sam šta si rekao i smatram da to trebaš podijeliti bližnjima.” (Buhari, Muslim, Tirmizi, Ahmed)

Mnogi muslimani danas ne žure da udijele ono najdraže iz svog imetka, nego su zauzeti prakticiranjem svoje vjere samo u svojoj kući i inače u samoći, sami sa sobom, ne baveći se svojom zajednicom i ne brineći za nju, a kamoli ostalim muslimanima u svijetu.

Izvor: nabulsi.com

Prevod i obrada: Akos.bA

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top