Kur’an i savremena nauka

            Radi razumijevanja naučnog čuda Kur’ana potrebno je, prije svega, baciti pogled na naučni nivo vremena u kojem je Kur’an objavljen.

            Kur’an je objavljen u vremenu kada je tehnologija bila primitivna; nije bilo teleskopa, mikroskopa niti bilo čega sličnog današnjoj tehnologiji. U VII stoljeću, kada je Kur’an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti po pitanju naučnih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istraživanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Dolaskom Kur’ana uništena su i sva primitivna vjerovanja, i iznesen je niz saznanja o još mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata.

            Mi živimo u vremenu naučnog napretka gdje znanje napreduje brže nego ikad, a nauka postiže rezultate veće nego sva stoljeća zajedno od početka civilizacije. Ali sa ovom tehnologijom danas naučne knjige i časopisi koji se objavljuju brzo postaju opovrgnute a nove teorije predstavljene.

            Sada, zamislimo da moramo napisati knjigu o činjenicama našeg svijeta… Bilo bi teško uraditi samo potrebna istraživanja da bi knjiga bila 100% tačna u svjetlu znanja koje imamo danas, a bilo bi nam još teže, praktično nemoguće, da napišemo ovakvu knjigu prije 100 ili 1000 i više godina, a da ona bude i dalje tačna! Međutim, Kur’an je govor Uzvišenog i Sveznajućeg.

            Na kraju, mi ne želimo da dokazujemo da je Kur’an Božija riječ koristeći naučno znanje kao mjerilo, jer se za bilo koje mjerilo smatra da je ono superiornije od onoga što se mjeri ili verifikuje. Za nas muslimane Kur’an je kriterijum suđenja ili rastavljanja dobra od zla, i on je ujedno i naše mjerilo istine. Međutim, za jednog obrazovanijeg čovjeka, koji je ateista, naučno znanje je univerzalni test u koji on vjeruje. Stoga ćemo ovdje spomenuti ajete (odlomke, Božije znakove i dokaze) iz Kur’ana koji govore o naučnim stvarima, koje su otkrivene u modernom dobu. Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur’an istina. (Kur’an, 41:53)

            Islam ohrabruje razmišljanje i naučno istraživanje, jer razumijevanje prirode stvaranja ljudima omogućava da dodatno budu zahvalni svom Stvoritelju na širini Njegove moći i mudrosti. Kur’an se sastoji od više od šest hiljada ajeta (odlomaka) od kojih je više povezano na neki način sa naukom, međutim, spomenućemo samo neke.

SUNČEVO KRETANJE

            Uzvišeni Allah u više ajeta govori o kretanju sunca, a u jednom od njih kaže: I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (Kur’an, 36:38)

            Godine 1512. astronom Nikola Kopernik iznio je svoju teoriju da je Sunce nepokretno u centru sunčevog sistema i da se planete okreću oko njega. Ovo uvjerenje bilo je široko rasprostranjeno među astronomima sve do 20. stoljeća.

            Međutim, danas je ustanovljena naučna činjenica da Sunce nije stacionirano već da se i ono kreće, a o čemu nam je Kur0an govorio još prije 1400 godina.

ULOGA I OPIS PLANINA

            Uzvišeni Allah kaže: Zar Zemlju kolijevkom nismo učinili, i planine kao klinove. (Kur’an, 78:7-8)

            Kur’an sa preciznošću opisuje duboko korijenje planina koristeći riječi ”klinovi”. Mont Everest, na primjer, ima približnu visinu od 9 km iznad nivoa mora, dok je njen korjen dublji od 125 km!

            S obzirom da je Zemljina kora tanka, vrlo je velika mogućnost njenih potresa. Planine djeluju kao klinovi koji drže zemljinu koru i da ju joj stabilnost. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo po Zemlji stabilne planine razmjestili da ih ona ne potresa. (Kur’an, 21:31)

            Činjenica da planine imaju duboko korijenje oblika klinova i da je njihova uloga velika u stabilizovanju zemljine kore nije bila poznata do pronalaska teorije tektonskih ploča početkom dvadesetog stoljeća.

NEMIJEŠANJE MORA

            Uzvišeni Allah kaže: Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju. (Kur’an, 51:47)

            Ova, Kur’anom saopštena, karakteristika mora – da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode ne miješaju – u nedavnoj prošlosti otkrivena je od strane okeanografa. Fizička sila zvana površinski napon onemogućuje vode susjednih mora da se pomiješaju zbog razlike u gustini ovih voda, kao da je u pitanju tanak zid između njih.

            Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja, plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susreće sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gustoća, temperatura i toplota) ostaju nepromijenjene, pošto između ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica i ona se ne miješaju.

TAMA U DUBINAMA OKEANA

            Uzvišeni Allah, govoreći o djelima nevjernika, kaže: …ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi, a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio ruku skoro da je ne bi vidio – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati. (Kur’an, 24:40)

            Ljudi nisu u stanju da bez pomoći rone više od 20-30 metara, i ne mogu preživjeti u dubinskim okeanskim regionima na dubinama većim od 200 metara. Stoga su naučnici tek u novije vrijeme bili u stanju da, pomoću moderne opreme, potvrde da je u dubinama mora tama.

            Generalno okruženje mora je opisano u knjizi Oceans ovako: ”Danas sa sigurnošću znamo da tmnina dubokih mora i okeana vlada na dubini od oko 200 metara i dublje. Na ovim dubinama skoro uopšte nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 metara apsolutno je nemoguće naići ni na kakvu svjetlost.”

            Zatim, u istom ajetu Kur’an spominje još jednu nedavno otkrivenu činjenicu. Naime, najčešće se mislilo da se talasi jedino pojavljuju na površinama okeana. Međutim, okenograni su otkrili da postoje unutrašnja talasanja koja se odvijaju ispod površine i nevidljivi su ljudskom oku i jedino mogu biti uočeni specijalizovanom opremom.

            A u Kur’anu stoji: ”koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi.”

            Ovaj opis je zapanjujući jer prije 1400 godina nije postojala specijalna oprema da otkrije unutrašnja talasanja duboko u okeanima.

RAZVOJ EMBRIONA ČOVJEKA

            Uzvišeni Allah kaže: Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili, zatim činimo da kao kap sjemena u stanište pripremljeno dospije, pa onda kap sjemena ugruškom stvorimo, zatim od ugruška zakvačak stvorimo, pa od zakvačka kosti stvorimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje oformimo, pa neka je uzvišen Allah, Najbolji Stvoritelj! (Kur’an, 23:12-14)

            Kur’anski tekstovi koji govore o stvaranu čovjeka, od kojih smo ovdje spomenuli dio, predstavljeni su jednom od najvećih autoriteta u embriologiji dr. Kejtu Muru (Keith Moore) koji je bio profesor embriologije i šef Katedre u okviru Odsjeka za autonomiju na Univerzitetu u Torontu, u Kanadi, nakon čega je ostao zapanjen.

1981. godine u toku Sedme medicinske konferencije u Demamu, dr. Mur je rekao: ”Bilo je to veliko zadovoljstvo za mene da pomognem, da razjasnim tvrdnje u Kur’anu u pogledu ljudskog razvoja. Jasno mi je da su ove tvrdnje Muhammedu morale doći od Boga zbog toga što gotovo sve od navedenog znanja nije otkriveno ni mnogo stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana. Ovo meni dokazuje da je Muhammed morao biti Poslanik od Boga.”

RECEPTORI ZA BOL SU PRISUTNI U KOŽI

            Uzvišeni Allah kaže: Doista, one koji ne vjeruju u ajete i znakove Naše Mi ćemo u Vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama, kako bi patnju osjetili. Allah je, doista, Silni i Mudri. (Kur’an, 4:56)

            U koži postoje receptori za bol, bez kojih nijedna osoba ne bi bila u stanju da osjeti bol. Danas je, isto tako, specijalistima poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba nakon toga ne osjeća nikakvu bol.

            Prof. Tagat Tejasen, šef Odsjeka za anatomiju na Univerzitetu Čang Mai u Tajlandu, proveo je puno vremena na istraživanju receptora za bol. U početku nije vjerovao kada je čuo da Kur’an spominje ovo prije 1400 godina.

            Prof. Tejasen je bio toliko oduševljen ovom naučnom tačnošću kur’anskog ajeta, da je na VIII Saudijskoj medicinskoj konferenciji koja se održala u Rijadu (Saudi Medical Conference) na temu ”Naučnio znakovi u Kur’anu i sunnetu”, javno izjavio: ”Nema drugog istinskog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik.”

A zar je razumno bilo šta drugo i reći…

Izvor: ” POZIV ISTINE ”

Autor: Irfan Hajrudin

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić