Ko su bili najpoznatiji imami mudžtehidi?

Islamski učenjaci koji su bili sposobni da vjerska pitanja sami rješavaju na temelju Kur’ana i sunneta i da ih praktično primjenjuju, nazivani su mudžtehidima, fakihima, a mudžtehidi čija su šerijatska rješenja prihvaćena kao najispravnija, nazivani su imamima – vođama

Imama je bilo više, ali su u islamskom svijetu najpoznatija i najutjecajnija četverica, za koje se vežu četiri najpoznatija mezheba – pravne škole u islamu.

Ta četverica imama su:

-Imami E’azam Ebu Hanife,
-Imami Malik,
-Imami Šafija i
-Imami Ahmed ibn Hanbel.

Po njima su i mezhebi dobili nazive: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski.

Imami E’azam Ebu Hanife

Imami E’azam Ebu  Hanife je rođen u Kufi, u Iraku, 80. godine po Hidžri. Isticao se velikim znanjem i intelektualnom nadarenošću. Sva njegova šerijatskopravna rješenja su visoko vrednovana zbog čega su mu savremenici dali naziv imam, a da bi ga odlikovali nad drugim imamima, nazvali su ga E’azam – najveći.

Njegova učenost  i nadarenost brzo se širila, dospjevši i do osnivača Bagdada, halife Ebu Dža’fera el-Mesnura, koji ga poziva u Bagdad, i ponudi mu visoki položaj vrhovnog sudije, što on zbog težine i odgovornosti odbije. To je uvrijedilo slavnog halifu i on ga je smjestio u zatvor nadajući se da će ga tako privoljeti da prihvati taj položaj.Imami E’azam je, međutim, ostao dosljedan svojoj odluci. U zatvoru je i preselio na ahiret 150. hidžretske godine.

Koliko je Imami E’azam Ebu Hanife bio cijenjen i uvažavan u Bagdadu, najbolje potvrđuje njegova dženaza kojoj je, prema nekim predajama, prisustvovalo oko sedamdeset hiljada stanovnika Bagdada.

Imami E’azam Ebu Hanide je veoma zaslužan za razvoj islamske nauke, posebno šerijatskopravnih znanosti. Njapoznatije njegovo djelo je el-Fikhul-ekber, u kojem izlaže glavna načela akaida-islamskog vjerovanja.

U islamskom svijetu najviše je raširen hanefijski mezheb, posebno među muslimanima Balkana, Turske, zemalja Srednje Azije, Indijskog potkontinenta, Srednjeg Istoka i Egipta.

Imami Malik

Imami Malik rođen je u Medini 93. hidžretske godine. Bio je visoko cijenjen kao poznavalac fikha i hadisa. Njegovo hadisko djelo Muvetta spada u njegova najpoznatija djela. Bio je vrstan predavač, pa su ljudi sa zadovoljstvom slušali njegova izlaganja.

Koliko je Imami Malik bio cijenjen i dosljedan učenjak vidi se i po tome što mu je tadašnji halifa ponudio da mu, na dvoru, održi neka predavanja iz svog hadiskog djela Muvetta, što je Imami Malik odbio, odgovorivši halifi da nauka ne dolazi na noge, nego da nauci treba doći na noge, što je halifa uvažio i zajedno sa ostalim slušaocima prisustvovao predavanjima.

Kao veliki poznavalac fikha, Imami Malik je bio mudžtehid i za njega se vezuje malikijski mezheb, koji je u glavnom raširen u Arabiji, Sjevernoj Africi i svojevremeno u islamskoj Španiji.

Imami Malik je umro 79.hidžretske godine.

Imami Šafija

Imami Šafija je rođen u Gazzi, 150.hidžretske godine. Potječe iz plemena Kurejš.
Nakon očeve smrti, otišao je sa majkom u Mekku, gdje se kao dječak isticao u poznavanju Kur’ana. U ranoj mladosti se bavio arapskim pjesništvom, a kasnije se usmjerio na islamske nauke. Kontaktirao je sa Imami Malikom i detaljno je poznavao njegovo djelo Muvetta.
Kao vrstan poznavalac fikha bio je mudžtehid.

Putujući i boraveći u raznim krajevima islamskog svijeta, najviše je doprinio širenju i prihvaćanju svog mezheba, kojem pripadaju djelimično muslimani Egipta, Arabije, nekih zemalja Afrike, Indije, Indonezije, Malezije i Dalekog Istoka.
Najpoznatija djela su mu Risala i Umm.

Treba istaći da njegovom mezhebu pripada veliki broj islamskih učenjaka, među kojima i poznati Imami Gazalija, koji je napisao i nekoliko djela u Šafijskom pravcu.

Imami Šafija je umro u Egiptu, 204.hidžretske godine.

Imami Hanbel

Imami Ahmed ibn Hanbel je rođen 164.hidžretske godine u Iraku.
Bio je veliki poznavalac islamskih nauka, posebno fikha i hadisa.
Od njega su o hadisu učili poznati muhaddisi – Imami Buharija i Imami Muslim.
Njegovo najpoznatije hadisko djelo je Musned.

Imami Hanbel je zbog svog učenja bio i proganjan. Tako je halifa Me’ mun tražio od njega da se odrekne pravca ehlis-sunneta vel-džemata i da prihvati mu’tezilijski pravac kao službeni mezheb u vjerovanju u to vrijeme, što je Imami Hanbel odbio, pa je zbog toga bio javno bičevan.

Kasnije, međutim, za vrijeme halife Mutevekkila, bio je na velikom glasu, kada je halifa dao slobodu da svako može iznositi svoje nazore i shvaćanja.
Njegovo mezheb je svojevremeno bio raširen u Iraku, a danas je zvanični mezheb u Saudijskoj Arabiji.

Imami Hanbel je umro 241.hidžretske godine u Bagdadu.

Ova četiri mezheba su poznata i raširena u cijelom svijetu.

Savremena globalizacija, kao odlika našeg doba, dovela je do prožimanja i miješanja pravnih škola, tako da postoji tendencija u islamskom svijetu za korištenje svih mezheba u cilju rješavanja savremenih pitanja s kojim se susreće ljudska zajednica.

Izvor: Ilmuddin, autor: Bilal Hasanović

Za Akos.ba priredila: Adna Čakar