Promocija knjige “Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992 – 1995”
U Goraždu predstavljena knjiga “Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992 – 1995” Muamera Džananovića
Muamer Džananović imao je samo sedam godina kada je počeo rat. Nakon što je, 23 godine kasnije, diplomirao na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta UNSA, potom i magistrirao te postao istraživač na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, odlučio je od zaborava sačuvati tragediju koju su preživljavali stanovnici njegovog rodnog Goražda.
“Zločini nad djecom u Goraždu tokom opsade 1992 – 1995” njegov je višegodišnji projekat koji je, uprkos brojnim problemima koji su ga pratili, uspješno okončan i danas predstavljen javnosti.
“Svi koji smo preživjeli opsadu Goražda i agresiju na RBiH znamo da je Goražde četiri godine bilo u totalnoj opsadi, da su civili i civilni objekti, uključujući i bolnicu i Dom zdravlja, svakodnevno granatirani, da je VRS imala samo jedan cilj – da protjera bošnjačko stanovništvo s ovog prostora i zatre njegove tragove, da međunarodne organizacije nisu radile svoj posao i da Goražde, pored odluke Vijeća sigurnosti UN-a, nije bilo “Sigurna zona”. Međutim, to je trebalo dokazati. Naučno-empirijska istraživanja koja su trajala nekoliko godina, sada su to potvrdila”, kaže Džananović u razgovoru za AA.
Tokom opsade Goražda civili su sistematski ubijani, a ni djeca nisu bila izuzetak. U periodu 1992. – 1995. ubijeno je ili ranjeno 548 djece, ali podaci do kojih je došao Džananović, nažalost, nisu konačni i istraživanja će se nastaviti.
“Ovim i ovakvim djelima može se postaviti pitanje nekim ljudima, jer zaista je nevjerovatno da takva barbarska opsada i tortura nad stanovništvom nije procesuirana i kažnjena. Niko do sada nije odgovarao, niti se trenutno vodi bilo kakav postupak za ratne zločine nad stanovnicima Goražda, osim što je jedan vojnik VRS osuđen za zločine u Višegradu, a oslobođen dijela optužnice za zločine na području Goražda”, ističe Džananović.
Tokom višegodišnjeg rada na prikupljanju informacija i fotografija o najmlađim žrtvama opsade Džananović je obišao njihove najbliže. Emocije je pokušavao isključiti i projektu je pristupio iz ugla naučnika, istraživača, imajući u vidu da je istina u činjenicama, a ne osjećajima. Međutim, susreti s roditeljima ubijene djece, stravični podaci o sudbini mališana, ostavili su dubok trag, a suze po prvi put pred našom kamerom nije uspio zaustaviti.
“Dok mi postavljate to pitanje ježim se, jer sam pokušao, što je jedan od recenzenata i prepoznao, isključiti bilo kakve emocije, da pišem s naučnog aspekta i dokazujem činjenice. Različite reakcije roditelja, braće, sestara, prijatelja ubijene djece je ono što se i moglo očekivati. Bilo je potresnih trenutaka za mene, ali i za svaku porodicu.
Ispričaću vam jedan momenat. U knjizi se nalazi i fotografija ubijene rahmetli Emine Turković. U kasne večernje sate sam ušao u kuću porodice Turković. Otac se poselamio sa mnom. Sjeo sam, želeći da se zadržim što kraće, jer trebao sam obići još porodica. On mi baca fotografiju na sto. Očekujem fotografiju djeteta, ali on mi daje fotografiju mrtve kćerke u naručju njene ranjene majke. Ta fotografija je nastala samo nekoliko trenutaka nakon što je Emina ubijena”, kroz plač nam govori Džananović.
Za promociju knjige u Goraždu vladalo je veliko interesovanje, a u prepunoj Velikoj sali Centra za kulturu o ovom djelu, njegovom autoru, potrebi da se ono predstavi i svjetskoj javnosti te da se ovakvi projekti podrže u budućnosti govorili su direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti Rasim Muratović, goraždanski muftija Remzija ef Pitić, general ARBiH Hamid Bahto i premijer BPK Goražde Emir Oković. Pred početak promocije položeno je i cvijeće na spomen obilježje djeci Goražda.
Akos.ba
