O obrazovanju i odgoju

Kako upropastiti svoje dijete? Viši kurs krojenja (djeteta)

Ako imate starije dijete, to znači da ste već završili niži krojački kurs i da ste spremni za viši nivo. Čestitam.

Prije nego što pređemo na lekcije višeg kursa, mislim da bi bilo dobro da ukratko apsolviramo šta smo do sada naučili.

Kao prvo, znate da se vaspitanju djeteta mora pristupiti promišljeno. Nećete vi to raditi zbrda-zdola, pa šta ispadne, samo nek’ je živo i zdravo. Ne, vi ćete natenane razmisliti koji vam model najviše odgovara, zaključiti da je najbolje raditi po uzoru, a najbolji uzor ste vi i tačka. (Odnosno, tačka-zarez, jer ćete možda odlučiti da napravite bolji model nego što su vaši roditelji napravili od vas, što je i normalno ako se ima u vidu da su oni ipak bili samouki, a ne kao vi: majstor krojač!)

Druga važna stvar koju ste naučili je da vjerujete u svoj ukus i krojačko umeće, tako da vam kod drugog djeteta neće pasti na pamet da se obazirete na kojekakve modne trendove. To što nane i dede, psiholozi, priručnici, pa i samo dijete imaju želju da tjeraju modu i misle da to možda može i drugačije, zaista je samo njihov problem. Što se vas tiče, nek’ sami rađaju ono što im treba. Vi ste sebi jedno skrojili, a bogami ćete i ovo drugo.

PO ŠNITU STARIJEG BRATA ILI SESTRE

Najbolji način za krojenje drugog djeteta jeste da ono prvo uzmete za šnit. Uostalom, to je formula uspeha i u svim drugim zanatima: pisci izdaju nova, dopunjena izdanja svojih knjiga, filmadžije snimaju drugi, peti i sedmi dio kino hitova, a ostarjeli pjevači se vraćaju na scenu uz pomoć modernih obrada svojih najpopularnijih pjesama.

Što je još važnije, starije dijete je prosto idealan šnit koji će vam štedjeti vrijeme i energiju – ne samo zato što već imate prethodno iskustvo sa istim modelom, već i zato što će starije dijete da radi umjesto vas.

A i pravedno je, brate, da se malo odmorite i uživate u plodovima svog rada. Oko prvog djeteta ste se toliko baktali: peglali ste pelene, panično osluškivali da li diše dok spava i svemu ga brižljivo podučavali da vam bude ponos i dika. Drugo bi zaista moglo i samo da se potrudi – ovo starije mu je cio dan pred očima pa nek’ izvoli. Ne možete ni vi vječno samo da služite.

Nažalost, s djecom to baš i nije tako jednostavno. I pored svega što ste učinili za njih, ona znaju da budu i neposlušna.

NEPOSLUŠNI MATERIJALI

Prva lekcija višeg kursa krojenja odnosiće se na materijale koji su teži za krojenje i šivenje. Ako ste ikada probali da sašijete nešto od svile, znaćete o čemu govorim. Taman kad sve namjestite i počnete da izgarate u kreativnom zanosu i već vidite kako će vam to lijepo stajati, svila jednostavno počne da vam se migolji pod prstima, da vam ,,bježi“ ispod mašine, nabira se i gužva toliko da vam dođe da sve batalite.

E, tu se raspoznaju pravi šnajderi. Samo malo strpljenja, reda, rada i discipline i nema tog materijala koji se ne može ukrotiti, pa makar se zvao i dijete. I to starije.

Šta uraditi kad vam se pokvari šnit?

Prvi problem koji možete očekivati je da starije dijete odbija da bude uzoran model. A lijepo ste mu objasnili da je ono sada veliko i da nije više beba i da ne možete sad i oko njega da trčite, da ne dolazi u obzir da i ono hoće cuclu i da mora da daje sve igračke ovom mlađem, pošto je to samo beba koja ne razumije, za razliku od starijeg koje bi moralo sve to da shvati, jer, zaboga, uskoro će imati pune dvije godine! Da, da, nemojte se ništa čuditi – zaista ima i tako nezahvalne djece kojoj ništa ne znači to što ih tako velikodušno, prije vremena, promovišete u odrasle osobe. Ona naprosto hoće da ostanu mala. Štaviše, ima i onih koji će ponovo početi da piške u krevet i gaće, samo da bi vas nasikirali i skrenuli pažnju na sebe. I umjesto da budu uzor mlađem, pretvaraju se u velike bebe i brukaju vas pred drugima.

Šta to znači? Prosto rečeno: pokvario vam se šnit koji je obećavao brzo i lahko krojenje.

Naravno, rješenje je novi šnit, samo – gde ćete ga naći? Ne zavaravajte se, ,,Burda“ još nije počela da štampa šnitove za djecu. Dakle, rješenje ćete ponovo morati da potražite u svojoj okolini. Možda u komšiluku? Pa, sigurno se može naći neko dijete koje ćete svojima moći da navodite kao primjer, makar morali malo i da slažete. Zaboga, ne mora vaše dijete da zna da je komšijsko tako poslušno zahvaljujući batinama kojima ga svakog dana tjeraju u prodavnicu, niti da je tako tiho zato što se plaši roditelja. Vi ukućanima lijepo upakujte samo posljedicu („Vidi kako je on miran i poslušan! Zašto se ne ugledaš na njega?“), a to što je mali model nesrećan i tako nije vaša briga. Pa, ne možete, pored svoje, još i o komšijskoj djeci da brinete. Čemu služe centri za socijalni rad, daleko im lijepa kuća?

Šta kad model hoće da kreira?

Drugi problem koji vam se može javiti ako odlučite da krojite po šnitu starijeg djeteta je

–              da vaše mlađe dijete dobije neke luckaste ideje i zaključi da bi i samo moglo da se bavi kreatorskim poslom. Jednom riječju, da odbije da raste po šnitu, a odluči da raste po svojoj volji, koja ga može odvesti na sasvim suprotnu stranu od vaše.

Ovo je obično nerješiv problem za šnajderske šegrte i kalfe, ali, pošto ste vi već na višem kursu krojenja, objasniću vam kako do ovog problema dolazi. Naime, kao što se može desiti da materijal napadnu moljci, tako i dijete napadaju pundravci ili (u težim slučajevima) bijesne gliste. I, kao što se moljci istjeruju naftalinom, tako i za djecu postoji sijaset oprobanih tehnika kako da ih vratite na pravi put, odnosno utjerate u šnit tj. red.

Pravilo broj jedan glasi: sve što pokuša da uradi po svome, osujetite na samom početku. Oblačite ga samo u stvari koje su starijem djetetu omalile ili, ako baš morate da mu kupite nešto novo, kupite isto što i starijem. To će mu sigurno sasjeći u korjenu tu luckastu ideju da je ono nešto posebno.

Zatim se potrudite da ga upišete u obdanište kod iste vaspitačice, tako da ga odmalena prepoznaju kao nečijeg brata ili sestru. Jer, kao što i sami znate, čovjek bez imena je čovjek bez identiteta. Pa da vidim da li će i dalje tvrditi da ima svoju ličnost ili će se, blago meni, predati i utjerati u šnit. Da vidite samo kako će da raste kao bijela lala – isto tako lijep i prazan.

POSLJEDNJI KRIK (MODE)

I na kraju, prije nego što dobijete diplomu visokokvalifikovanog krojača djece, red je da vam saopštim i najnovije modne novosti. Nažalost, neke vam se možda neće svidjeti, ali tako vam je u svakoj profesiji: ima mnogo lijepih trenutaka, a ima i padova. No, čim ste se odlučili za roditeljski zanat, valjda ste bili svjesni da se ono „preko trnja do zvijezda” odnosilo baš na vas. Krenimo od loših vijesti.

Loša vijest: Da li ste ikada čuli nekoga da ima primjedbe na to kako je skrojena neka planina ili kako je izveden zalazak sunca? Naravno da niste. Pa, ne kaže se bez razloga „savršenstvo prirode”. Nasuprot tome, ne sjećam se da sam ikada čula da je neko dijete okarakterisano kao savršenstvo roditelja.

To je ujedno i druga loša vijest – ne samo da ne možete napraviti potpuno savršeni model, već morate biti spremni i na kritike, najčešće od krajnje traljavih krojača kao što su zlonamjerne komšinice ili razni rođaci. Iz njihovih usta, a obavezno iza vaših leđa, čut ćete: „Vidi samo na šta liči“ ili „Eh, da sam mu ja roditelj…” No, ne obazirite se na njih: u pitanju je samo poslovična zavist kolega iz struke. To vam je isto kao kada prvi put odete kod zubara, frizera ili automehaničara. Čim vam pogledaju zube, kosu ili auto odmah vas preneraženo pitaju: ,,Ko vam je, zaboga, ovo prije radio?!” Kao, niko drugi to ne zna tako dobro kao oni, a da bi to i dokazali, iskritikovaće čak i vrhunske majstore. Pa, zamislite samo molera koji bi vas, gledajući slike po zidovima, pitao ko vam je, zaboga, tako traljavo okrečio stan.

I zato, ne dajte da vas zbune razni kritičari i savjetodavci. Valjda ste naučili da razlikujete pacere od pravih majstora?

(Ako imate neko drugačije mišljenje o vaspitavanju djece, baš me živo zanima gdje li ste ga samo pročitali. Sigurno u kojekakvim „priručnicima” za roditelje koje sad izdaju na sve strane! Svašta!)

Šta nose mame?

Mame obavezno nose i tašnu i ceker. U tašni nose fotografije koje svima pokazuju, u glavi čežnju koju ne smiju nikom da pokažu, na glavi nose teret cijele kuće, u srcu nadu da će im dijete opravdati njihovo postojanje.

Šta nose očevi?

Moda za očeve se određuje po tome kuda su pošli. Kad krenu na utakmicu obično nose novine na koje će da sjednu i kojima će kod kuće da se zaklone od ženinih prigovora. Kad krenu s posla nose posao, kad pođu u kafanu nose grižu savjesti, kad krenu na pecanje nose gliste, sa pecanja ponosno nose sina na ramenima i smuđa u meredovu, na kćerkinoj svadbi najtužnije lice.

Preuzeto iz priručnika: “Kako da najlakše upropastite rođeno dete-uvrnuti priručnik za pametne roditelje”

Autor: Nadežda Milenković

Broj stranica: 78
Godina izdanja: 2002
Izdavač: KREATIVNI CENTAR, Beograd

Obrada: Akos.ba

Povezani članci

Back to top button