Kada nestane znanja – pojavit će se smutnje

Piše: hafiz dr. Mensur-ef. Malkić

Vidljivo je i očito da nas iz dana u dan, opterećuju stvari i dešavanja, događaji s kojima se ne možemo adekvatno nositi, na koje nemamo valjane odgovore i rješenja. 

Danas su to, recimo, situacije da ljudi koji nisu kompetentni za određene poslove i zadatke određuju i usmjeravaju one koji znaju više od njih  ili situacije da ljudi sumnjivog morala drže predavanja i pridike kako se trebamo ponašati, a da uopće ne uzimaju u obzir svoje ponašanje ili svoju prošlost. Ili pak, situacije da ljudi od kojih se očekuje da se odrede i da podignu svoj glas protiv određenih negativnih pojava ostaju nijemi i bez komentara na sve što nam se događa, na sve što nas snalazi i na sve što nas pogađa.

Islam nas uči da svako treba da nosi svoje breme, svako treba da se trudi i dā svoj maksimum na poslu i zadatku koji obavlja, svako treba da dā svoj doprinos na polju i oblasti za koju je zadužen i odgovoran. Posebno su zaduženi oni koji znaju, oni koje je Allah, dž.š., obdario znanjem i mudrošću, jer nas On u Kur᾿anu upozorava – Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju! (Az-Zumar, 9.) Zato oni koji znaju, svoje znanje i umijeće treba da prenose na druge, a ne da svoje znanje koriste samo za vlastitu dobrobit i promociju. Najbolja potvrda učenosti je da primijeniš naučeno i da poučiš drugog znanju koje ti je dragi Bog podario, jer ćeš i na taj način doprinijeti svojoj zajednici i svom društvu!

Muhammed, a.s., često je molio Allaha, dž.š., da ga sačuva znanja od kojeg koristi nema. Često je učio dovu: Allahu, utječem Ti se od srca koje nije skrušeno, od dove koja neće biti primljena, od duše koja se ne može zasititi i od znanja od kojeg koristi nema. (Tirmizi)

Zar nismo svjesni činjenice da nije dobro u onome što čuvamo samo za sebe?! Naše dobro je u onom što damo i podijelimo s drugima. Ono što udijelite drugima u vašu je korist…(Al-Baqara, 272.)

Zbog našeg neodgovornog odnosa prema blagodati znanja, i zbog šutnje učenih, doći ćemo u situaciju da će neznalice odlučivati o nama, to jest, doći ćemo u situaciju na koju nas upozorava Muhammed, s.a.v.s., kada kaže: Allah neće uzeti znanje tako što će ga otrgnuti od ljudi, već će znanja nestati tako što će On uzeti učenjake. A kada ne ostavi više nijednog učenjaka, ljudi će sebi za vođe uzimati neznalice i te će neznalice biti pitane, pa će bez znanja davati odgovore. Tako će, bivajući i sami u zabludi i druge u zabludu odvesti. (Muslim)

Kakve su posljedice i šta će se desiti ako dođe do nestanka istinskog znanja i ako se namnože nadriučenjaci i samozvani naučnici?

Poslanik nam daje odgovor u slijedećem hadisu: Kada se vrijeme primakne svome isteku (na Ovom svijetu), nestat će znanja, pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umožit će se herdž. A šta je to herdž? – upitali su. Ubistva – odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s.. (Muslim)

Zar nam se nakon ovoga, ne nameće misao da je vrijeme koje Poslanik opisuje u hadisu slično sadašnjem vremenu, slično ovom našem vremenu? Zar nemamo sve više diploma i titula, a sve manje istinskog znanja? Zar se ne otvara sve više univerziteta i fakulteta na kojima se bez velikog znanja i truda lahko dolazi do diplome, kroz koje je dovoljno prošetati i tako steći razna zvanja?! Zar nam se onda s razlogom ne dešavaju situacije da ekonomska kretanja i strategije osmišljavaju oni koji umjesto da nas vode naprijed – oni nas vraćaju korak, dva, ili više koraka unazad? Ili da nas pregovori i dogovori koje postignu pojedini menadžeri koštaju više nego realizacija čitavih projekata u drugim zemljama? Ili da dogovori koje najavljuju kao historijske – već nakon nekoliko mjeseci bivaju stavljeni u arhivu i ostaju samo mrtvo slovo na papiru?

Ponovit ću poruku Muhammedovog, a.s., hadisa: Kada nestane znanja pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umnožiće se ubistva.

Zar ne primjećujemo da se povećava broj ljudi koji žele da ubace smutnju i nepovjerenje među nama? Zar nije očito da oni koji mogu pomoći druge, oni čija bi ruka trebala biti gornja, samo zbog škrtosti to ne čine, samo zbog škrtosti donju ruku  ruku onih koji pomoć traže, ostavljaju praznom. Zar isto tako, nismo ozbiljno zabrinuti nad činjenicom, odnosno podacima da se broj ubistava i samoubistava iz dana u dan povećava?

Iz citiranih hadisa možemo zaključiti da Allahov Poslanik, s.a.v.s, nastanak i širenje brojnih negativnih pojava i harama, koji su predznaci i počeci uništenja i nestanka jedne zajednice, jednog naroda, vezuje za pojavu nestajanja i gubitka znanja. Poslanik nas, također, upozorava da zauzmemo pravilan odnos prema nauci i učenjacima, odnosno da ne dopustimo da nas vode neznalice koje nas u zabludu mogu odvesti.

Prema jednoj mudrosti četiri su vrste alima, četiri su vrste učenjaka:

Čovjek koji zna i zna da zna, tj. svjestan je svoga znanja. To je pravi učenjak i njega se držite!

Čovjek koji zna, ali ne zna da zna – nije svjestan svoga znanja. On je uspavan, pa ga probudite!

Čovjek koji ne zna i zna da ne zna – svjestan je svoga neznanja. Takvom je potrebna uputa, pa ga uputite – pomozite mu.

Čovjek koji ne zna, a misli da zna. To je prava neznalica, njega se klonite!

Zato je na nama, da njegujemo pravilan odnos prema znanju, da učimo i poučavamo druge korisnom znanju, da unaprjeđujemo i prenosimo znanje na mlađe, da poštujemo učene – one koji zbog svoje prakse i riječi zavrjeđuju i zaslužuju naše uvažavanje i poštovanje, a koji su dužni – da se spram sadašnjih i budućih pitanja i događaja odrede i preporuče nam, polazeći od svog znanja i iskustva, kako da se postavimo i nosimo sa pojavama koje nam vrijeme donosi.

Dragi Allahu, povećaj nam znanje, pomozi nas da budemo od onih koji znaju i čije će znanje nama i drugima od koristi biti! Smiluj nam se, oprosti nam grijehe, podari nam dobro i na Ovom i na Budućem svijetu! Amin! (islam.ba)

akos.ba