Kolumne i intervjuiU Fokusu

Irnela Bajrović za AKOS: Prestanimo čekati da nas neko spasi, krenemo spašavati sami sebe

BiH i Bošnjaci svoj najveći društveni kapital imaju u dijaspori i to posebno u mladima. Pred mlađe generacije se postavlja izazov kako osloboditi taj potencijal kroz savremene komunikacijske kanale s obzirom da živimo u jednom "globalnom selu" pa geografska daljina odavno nije prepreka za posao, saradnju i projekte.

Irnela Bajrović je rođena u Sarajevu, ali je odrasla u Texasu. Diplomirala je biohemiju na Univerzitetu u Austinu gdje je nastavila sa doktorskim studijem, a područje njenog istraživanja su vakcine. Irnela spada u mladu i dinamičnu generaciju Bošnjaka u dijaspori koji su ostvarili zapažene rezultate u nauci, ali su i društveno aktivni u svojim zajednicama i domovini.

Ona je bila jedna od pet dobitnika stipendije PhRMA Foundation Fellowship u 2019. godini koja se sastojala od dvije godine stipendije i podrške za studije temeljene na istraživanju u okviru doktorske disertacije. U oktobru 2020. godine odbranila je tezu „Razvoj i karakterizacija termostabilnih tankih filmova kao novog oblika doziranja vakcina“.

Pored naučnih istraživanja i posla Irnela je izuzetno društveno aktivna osoba. U slobodno vrijeme planinari, putuje, čita knjige, a voli i pecanje i jahanje. Volontiranje je njena stalna aktivnost kao i mentoriranje mlađim kolegama.

Bošnjački džemati u Americi rastu i razvijaju se paralelno sa društvom. Novo vrijeme donosi drugačije okolnosti i potrebe pa je nužno prilagoditi program i djelovanje džemata i udruženja koja okupljaju našu dijasporu. Uspješni pojedinci kao što je Irnale su lideri progresa i pomjeranja granica.

BiH i Bošnjaci svoj najveći društveni kapital imaju u dijaspori i to posebno u mladima. Pred mlađe generacije se postavlja izazov kako osloboditi taj potencijal kroz savremene komunikacijske kanale s obzirom da živimo u jednom “globalnom selu” pa geografska daljina odavno nije prepreka za posao, saradnju i projekte.

“Moje lično razmišljanje ne podudara se sa vašom tezom da BiH i Bošnjaci svoj najveći kapital imaju u dijaspori. Ja bih prije rekla da se taj kapital nalazi u ljudima koji žive i rade u našoj domovini u puno većoj mjeri nego u dijaspori. Ono što je po mom skromnom mišljenju cilj dijaspore, jeste da se to društvo maksimalno uključi u komunikaciju sa domaćim stanovništvom, a u cilju naglašavanja ljudskog potencijala koji se nalazi i radi u Bosni i Hercegovini. Oba segmenta društva trebaju da se uključe u grupe kao što su ANNT, BHAAAS, BOSANA i slične, kako bismo mogli iskoristiti ono što nam nude druge države, te tako ulagati u domovinu i u ljude koji žive u njoj, i ne žele je napustiti. Smatram da osobina kao što je upornost najviše pospješuje put napretka kako pojedinca, tako i države u cjelini”, kaže Bajrović za Akos.ba.

Irska, Turska i druge države koje se zadnjih godina ubrzano razvijaju ostvarili se veliki uspjeh u vraćanju svoje brojne dijaspore i prešle su iz iseljeničkih u useljeničke države. Postavlja se pitanje na koji način BiH može da uči od njih i da primjeni njihovo iskustvo

“Ovdje bih citirala američkog predsjednika JFK koji je jednom prilikom rekao: “Ne pitaj što domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za svoju domovinu”. Razlog odlaska mladih iz BiH jeste to neko uvjerenje da će druga moderna, velika sila im ponuditi nešto što nisu imali od svoje domovine. Onda, kada dođu u inostranstvo, dolazi taj šok realnosti gdje shvataju da apsolutno svaka država od čovjeka prije svega zahtijeva svu snagu, pamet i sposobnosti, prije nego mu ponudi nešto zauzvrat. Onda dođemo do činjenice da možemo svaki kap znoja ulagati u svoju domovinu i na taj način popraviti stanje koje se nalazi u njoj. Kada to gledam iz američke perspektive, mogu reći da Amerika nije postala velika sila kakva je danas, zato što je ulagala u svakog Amerikanca i svoje stanovništvo. Baš suprotno, Amerikanci su ulagali u državu. Najbitnija stvar jeste da prestanemo čekati da nas neko spasi, nego da krenemo spašavati sami sebe. Iskoristila bih jednu američku izreku za sumiranje ovog odgovora: pull yourself up by your bootstraps”, smatra Bajrović.

Pored aktivnosti i istraživanja u Americi naša sagovornica ima saradnju sa naučnim institucijama ili pojedincima u domovini te često boravi u Sarajevu.

“Već duže vremena moja sva razmišljanja usmjerena su na to da se vratim u svoju domovinu. Nedavno sam počela raditi u novoj firmi kao glavni naučni službenik (Chief Scientific Officer) gdje sam insistirala na mogućnosti da živim i radim iz BiH. Ovaj posao mi je otvorio mogućnosti da prije svega nahranim svoju dušu vraćajući se u svoju državu, ali isto tako da iskoristim ono što sam do sada postigla i naučila kako bih doprinijela Bosni i Hercegovini na direktniji način”, dodaje Bajrović.

Njena poruka mladima je da iako nije lahko, trud vrijedi svake kapi znoja koju uložimo u izgradnju snažnih ličnosti za dokazivanje za šta smo sve sposobni mladi koji smo budućnost naše države.
Život na Zapadu sa sobom nosi niz izazova i nepredviđenih situacija u komunikaciji sa drugima.

Povezani članci

Back to top button