Poslanikov ﷺ model rada s mladima: od potencijala do liderstva

Allahov Poslanik, ﷺ, bio je pokretač ambicija i onaj koji je iznova oblikovao ljudsku ličnost u njenim najuzvišenijim formama. Bio je mudar liječnik duša, koji je otkrivao skrivene potencijale u svojim ashabima. Kroz druženje s Objavom shvatio je da su mladi izvor svježe snage, te da njihovo usmjeravanje ne biva kroz suhoparne savjete, nego kroz strategije koje spajaju „emocionalno prihvatanje“ i „terensku odgovornost“. On je, ﷺ, mladiće Mekke i Medine pretvorio iz raspršenih potencijala u uzvišene vrhove – u njima je izgradio „cilj“ prije nego „djelovanje“.

Prvo: Strategija „psihološkog prihvatanja“

Ili ono što se može nazvati „izgradnja povjerenja i sigurnosti“. Prije nego bi mlade usmjerio ka zadacima, otvarao im je svoje srce; jer povjerenje je most preko kojeg prelaze naredbe i upute.

Kada mu je došao mladić tražeći dozvolu za blud – što je smjelost koja potresa srca – Poslanik ﷺ ga nije ukorio niti izgrdio, nego ga je približio sebi i rekao: „Priđi.“ Zatim je razgovarao s njegovim razumom i emocijama kroz „uvjeravajući dijalog“ (Da li bi to volio svojoj majci?…), sve dok nije stavio ruku na njegova prsa i proučio dovu za njega. Mladić je otišao, a da mu ništa nije bilo mrže od bluda.

Poslanik ﷺ je mogao da ga ukori kao što su to htjeli ashabi, ali je on obuzdao „mladalački nagon“ prihvatanjem, a ne odbacivanjem, pa je sirovu strast pretvorio u snagu kroz „sigurnost dijaloga“.

Drugo: Strategija „otkrivanja genijalnosti i usmjeravanja sposobnosti“

Poslanik ﷺ je prepoznavao talente svojih ashaba, pa i mladih, i svakoga postavljao na mjesto gdje može najbolje doprinijeti, ostvarujući princip: „prava osoba na pravom mjestu“.

Nisu svi skloni istim stvarima, niti su sposobnosti jednake. Talenti su različiti, pa nije sve opterećivao istim zadacima, nego je mudrost bila u tome da svako bude na mjestu gdje daje najbolje od sebe.

Kada je u Zejd ibn Sabit vidio izuzetnu inteligenciju i sposobnost pamćenja, usmjerio ga je na učenje jezika i rekao: „O Zejde, nauči mi pismo Jevreja.“ Naučio ga je za petnaest dana, pa je postao „prevodilac“, čitao je Poslaniku njihova pisma i pisao odgovore.

Poslanik ﷺ je uvažavao individualne razlike: Abdullah ibn Abbas usmjerio je ka fikhu, Zejda ka jezicima, a Usame ibn Zejd ka vođstvu. Rekao je:
„Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Najsažaljiviji iz mog ummeta prema ummetu je Ebu Bekr. Najžešći u Allahovoj vjeri je Omer. Najiskreniji stidom je Osman. Najbolji u sudstvu je Alija. Najupućeniji u propise nasljednog prava (mewaris) je Zejd ibn Sabit. U Allahovoj Knjizi najučeniji je Ubejj ibn Ka’b. Propise halala i harama najbolje poznaje Mu’az ibn Džebel. Svaki ummet (narod) ima svog povjerenika, a povjerenik ovog ummeta je Ebu Ubejde ibn el-Džerrah.”.“ (Tirmizi)

Treće: Strategija „preuzimanja odgovornosti“

Poslanik ﷺ nije ostavljao mlade na margini života, nego ih je gurao u samo središte događaja, kako bi u njima usadio da njihova vrijednost leži u veličini njihovih ciljeva i ulozi u izgradnji zajednice.

Usame ibn Zejd nije imao ni osamnaest godina kada ga je postavio za zapovjednika vojske u kojoj su bili velikani poput Ebu Bekra i Omera.

Poslanik ﷺ je želio razbiti „barijeru godina“ i naučiti ummet da se iskustvo stiče preuzimanjem odgovornosti. Kada su neki prigovorili njegovom imenovanju, rekao je:
„Ako prigovarate njegovom vođstvu, prigovarali ste i vođstvu njegovog oca prije. Tako mi Allaha, on je dostojan vođstva i među najdražima mi je ljudima.“

Usame je dokazao svoju sposobnost u teškim vremenima i uspješno izvršio zadatak. Cilj nije bio samo vojna pobjeda, nego izgradnja liderske ličnosti.

Ovo nije bio izuzetak – Poslanik ﷺ je slao i Muaz ibn Džebel u Jemen kao upravitelja i učitelja, i Mus’ab ibn Umejr u Medinu prije Hidžre, pa je Allah preko njega otvorio srca ljudi islamu.

Četvrto: Strategija „vezivanja za Allaha“

Mladi trebaju viziju koja ih pokreće ka nevidljivom i budućnosti. Poslanik ﷺ je njihove ciljeve vezao za vječnost i njihova srca za Stvoritelja.

Rekao je Abdullah ibn Abbas:
„O dječače, naučit ću te riječima: Čuvaj Allaha – On će tebe čuvati…“
Tako je u njegovo srce usadio sigurnost u vjeri.

Isto tako, njegov razgovor sa Muazom: „Znaš li koje je pravo Allaha nad robovima…?“ – sve su to načini da se mladi oslobode straha od ljudi i neuspjeha, a da im srca budu vezana za Allaha.

Peto: Strategija „praktičnog uzora“

Ili: „odgoj djelom, ne samo riječima“. Poslanik ﷺ nije naređivao ništa a da to prvi nije radio. Ako bi pozivao na namaz – bio je njihov imam; na post – bio je najpredaniji; na skromnost – bio je najskromniji.

U izgradnji džamije nosio je cigle s ashabima, govoreći: „Allahu, nema pravog života osim života na Ahiretu.“
U bici na Hendeku učestvovao je u kopanju, takmičio se s njima, šalio se s njima, a kada bi oni vezali kamen na stomak od gladi – on bi vezao dva.

Zato su ga slijedili iz ljubavi, a ne iz straha.

Zaključak: Plodovi Poslanikovog pristupa danas

Ove strategije nisu bile samo „popravljanje ponašanja“, nego „preobrazba čovjeka“. U mladima je izgradio:

1. Jasnu viziju: Zašto postojim?
2. Samopouzdanje: Ja sam važan dio ove zajednice.
3. Neograničeno davanje: Rad do posljednjeg daha.

Ako današnji ummet želi novi preporod, mora graditi odgoj kroz institucije, centre i platforme – na ovim istim poslanikovim principima.

Prijevod i adaptacija: akos.ba