DuhovnostObrazovanje i odgoj

Ponavaljanje i ponavljanje – nužnost

Ponavljanje u vjeri nije samo „jezičko ponavljanje“ niti puko vraćanje riječi, već je to božanski odgojni metod čiji je cilj učvršćivanje temelja, obnova imana i uspostavljanje dokaza.

Onaj ko razmišlja o prirodi ljudske duše shvata da je ona stvorena sklona zaboravu i borbi između različitih utjecaja. Ona je široko polje u kojem se sudaraju misli i nadmeću pogledi; zbog toga je pogađa zaborav, obuzima je nemar i prekriva je tamnina zbog mnoštva neistina i besmislica koje sluša. Zato izgovoriti istinu samo jednom nije dovoljno u odgoju i popravljanju – ponavljanje istine postaje nužna potreba koju nalaže sama ljudska priroda, potvrđuje nauka, a učvršćuje božanski metod, i kur’anski i poslanički.

Ponavljanje u vjeri nije samo „jezičko ponavljanje“ niti puko vraćanje riječi, već je to božanski odgojni metod čiji je cilj učvršćivanje temelja, obnova imana i uspostavljanje dokaza. To je stalno usađivanje vrijednosti u srca sve dok se ne ustale i donesu plod u pravo vrijeme, Allahovom voljom.

Sa naučne i psihološke strane, stručnjaci za kognitivne nauke potvrđuju da ljudska memorija zadržava prolazne informacije u vrlo ograničenoj mjeri, dok ponavljanje u razmacima služi kao sredstvo za prenošenje znanja iz kratkoročne u dugoročnu memoriju.

Zato um treba stalno „kucanje“ na vrata svijesti kako bi se postigao željeni učinak. Svako ponavljanje dodaje novi sloj razumijevanja i uklanja zastor nemara koji se može nakupiti zbog životnih obaveza. Ponavljanje je poput poliranja ogledala – što je više poliranja, to je više jasnoće i sjaja.

Kur’anski metod

Kur’an je objavljen s ovim čudesnim pristupom. Onaj ko proučava Allahovu Knjigu vidi ovu osobinu – ponavljanje uz raznolikost kako ne bi došlo do zasićenja. Uzvišeni kaže:
Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli.“ (El Isra’, 41.)

Ovo „raznovrsno objašnjavanje“ i izlaganje znači ponavljanje u različitim kontekstima i slikama (priče, primjeri, propisi), s različitim temama i značenjima, kako bi pouke i koristi bile raznolike i kako bi istina stigla do svakog srca.

To nije puko ponavljanje riječi, već raznovrstan pristup koji nekad dotiče emocije, a nekad se obraća razumu. Tako istina ostaje prisutna u srcu slušatelja bez obzira na okolnosti.

Poslanički metod

U poučavanju i pozivanju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedio je ovaj mudri pristup. U hadisu kojeg bilježi Buhari stoji da je, kada bi nešto rekao, ponavljao to tri puta kako bi se razumjelo.

U oproštajnom govoru ponavljao je riječi: „Jesam li dostavio? Allahu, posvjedoči“, i ponavljao je svetost života, imetka i časti – radi naglašavanja i učvršćivanja značenja u srcima slušalaca.

Ovaj metod pokazuje da se ljudi razlikuju u brzini razumijevanja i sposobnosti shvatanja. Ponavljanje koristi onome ko je propustio, učvršćuje kod onoga ko je razumio i poučava onoga ko ne zna. To je jasan dokaz potrebe za ponavljanjem.

Onaj ko izgovori istinu jednom pa zamjera ljudima što se ne mijenjaju, sličan je onome ko posije sjeme u suhoj zemlji, a ne zalije ga. Ponavljanje je „zalijevanje istine“ koje omogućava da ona ostane živa u srcima.

Ono što se ponavlja – učvrsti se

Živimo u vremenu punom iskušenja, gdje glasovi neistine stalno ponavljaju svoje laži dok ih neki ne počnu smatrati istinom. Poznato je: čovjek će prije povjerovati u laž koju je čuo deset puta nego u istinu koju je čuo jednom.

Ako ljudi neistine ponavljaju svoju laž da bi je učvrstili, onda su ljudi istine još preči da ponavljaju istinu kako bi je učvrstili.

Ponavljanje istine je nužno za zaštitu razuma od obmane i srca od sumnji, te za uspostavljanje dokaza bez prostora za sumnju.

Ponavljanje bez dosade

Svaki odgajatelj, daija i pisac treba znati da ponavljanje istine ne znači monotoniju, nego ustrajnost u principu uz obnovu stila i pristupa. Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad pravio razmake u savjetima kako ljudima ne bi dosadilo.

Neka tvoja riječ istine bude poput izlaska sunca! Ponavlja se u svom vremenu, sa svojim svjetlom i svojom nužnošću bez koje nema života.

Zaključak

Ponavljanje istine je nužnost, a ne slabost u izrazu – ono je snaga metode. Istina je poput vode za dušu: bez nje vene, a može i umrijeti. Zato joj je potrebna stalna opskrba koja ne prestaje.

Prijevod i obrada: akos.ba

 

Povezani članci

Back to top button