Bistri um i čista duša

Čitajući Ibn Halduna i njegove percepcije o odnosu u društvu, i njegovu paradigmu da cijena civilizacije je gubitak društvene kohezije, grupne solidarnosti i plemenitih osobina koje dolaze sa njima, vrti mi se misao na koj način su se muslimani odnosili u vremenu njihove dekadence kroz povijesti.

Razumjevanje En-Nedevija za dekadence muslimana i šta je svijet izgubio dekadencom muslimana, dobija na težinu u vremenu kada um i misao (muslimana) je u disperziji. Muslimanski um, (ako ga možemo tako osloviti) preokupiran je trivijalnim temama i sadržajima, koji bi po svaku cijenu moraju dobiti reductio ad absurdum bez obzira na to kolika je njihova važnost, a posebno i korist, koristeći silogizama u nedogled. Hegelovo razumjevanje istine, kad im je rekao da pogledaju koliko je sati i da konstatiraju da je bilo tačno podne, zatim im je rekao da zapišu tu istinu na papir, Hegel primjećuje da jedna istina ne može prestati biti istina zbog toga što je formulisana pismeno, poslije nekoliko minuta (5 min.) rekao je da ponovo pogledaju u sahat i ponovo da pročitaju to što su napisali, pa vidjeli su da se istina pretvorila u zabludu, jer nije više tačno podne, nego podne i nekoliko minuta. Ovo njegovo razumjevanje istine i argumentiranje, na neki način reflektira situaciju muslimanskog diskursa danas.

Umjesto sinergiju svih muslimanskih umova, kapaciteta i mogućnosti, muslimani dopuštaju sebi luksuz disperzije i fragmentacije mislimnaskog uma i misli. Dok jedni već godinama geldaju u nebu iščekivajući imama Mehdija, drugi na sličan način okrenuti svojim licima prema Damask, ne kako bi pomogli tom napaćenom narodu, već raspravljajući na kojem šerefetu i na koju munaru će sići Isa a.s. i čekajući ga, treći godinama raspravljajući o mubarek noćima i jesu li mubarek noći ili nisu, četvrti kritikujući sve što se dešava bilo dobro ili loše, petti samo detektiraju i skeniraju sve što ne valja i ne treba, a pritome bez da ponude bilo kakva riješenja, šesti osvrćuju se na….. sedmi klimajući glavom…. osmi…deveti…. i sve tako godinama do bezsvjesti, pa i nije toliko čudo u kakvom smo stanju i na kojoj razini su muslimani, kako, na lokalnom i regionalnom, tako, i na globalnom nivou. To nam vraća i osvježava sjećanje u vremenima kada su muslimani gubili Andaluziju (Španiju), a postavljivali su pitanja i trošili energiju trivijalnim stvarima i bavili se manje bitnim stvarima, a država i goli opstanak im je bio doveden u pitanju (i svakako, izgubili su Andaluziju i bili su ubijani, a oni koji su imali malo više sreće, protjerivani), isto tako i u vremenu pada Bagdadske kapije, poznata priča da su muslimani raspravljali isto tako manjebitnim ili nebitnim stvarima, kao na primjer, spominje se (možda i figurativno) može li se klanjati staklenim mestvama, i svakako, Bagdad je pao i zauzeli su ga Mongoli, pa prenosi se da je rijeka Tigris postala crna od mastila knjige, koje su Mongoli bacili u rijeku. Da li nam ovo ukazuje na nešto, i da li nas podsjeća na ovo vrijeme koje živimo?!  Potrebna nam je sinergija bistrih i brilijantnih muslimasnkih umova i misli današnjice.

Kad je u pitanju čista duša, Uzvišeni Allah kune se u devet zakletvi u suri Eš-Šems, da će biti spašen, odnosno da će uspjeti samo onaj koji očisti (dušu). Duša je udahnuta od Uzvišeneog Allaha, ezelski čista udahnuta u čovjeka i tako na koncu treba biti vraćena. U ovim ramazanskim mubarek danima, dati su nam vrhunski darovi i blagodati, ponuđeni u raznim oblicima i kontekstima (tri trećine Ramazana, rahmet, bereket, magfiret). Isto tako, blagodat i pouku koju trebamo uzeti od Bedra, gdje je promjenjen tok historije, na način opstanka iskonske istine, borba za isitnu u različitim uvjetima i na različite načine, kao i borba sa samim sobom (sa svojim prohtjevima, strastima i sl.) kao najveću razinu borbe, a svakako i borba naukom (oslobađanje zarobljenika koji će dati doprinos u učenju pisma..), perom u kojem se Uzvišeni Allah kune, čime bi se dobila mudrost i znanje, dodatno nas motivira da oplemenjumeo i čistimo naše duše. Velika blagodat noć Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, blagodat radosti iftra (postač ima dvije radosti, iftar i susret s Uzvišenim Allahom), kao i blagodat posta, povećanje ibadeta kao što su zikorvi, učenje Kur’ana, udeljivanje od svog imetka onima koji su u potrebi i sl.,  najbolji je način da očistimo naše duše kako bi se čiste onako iskonski susreli sa svojim Gospodarom.

Zbog toga, nagrada se daje za kompletan post, kada postimo sa svim našim čulima. Kada postimo, neka poste i naše oči, uši, ruke, noge i dr, to jest, da ne činimo ono što je zabranjeno, već tada dobija i suštinu i formu naš post. Postom i duhovnom sofrom, čistimo našu dušu i uzdižemo je do viših ciljeva. Zbog toga, potreban nam je bistar um i čista duša, kako bi kompletirali našu ulogu na Zemlji.

Piše: Muhamed Šemoski

Akos.ba