Fizički aktivne žene lakše se nose sa stresom, depresijom i anksiožnošću

Prema dokumentu “Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine“ čiji je izdavač Institut za javno zdravstvo FBiH više od petine stanovništva ovog entiteta je gojazno (21,2%), a fizičkih aktivno odlaslih je tek 24,6%, što je daleko ispod evropskog prosjeka. Nešto su fizički aktivniji muškarci (28,7%) u odnosu na žene (20,3%),

O fizičkoj aktivnosti žena, razlozima (ne)vježbanja, vrstama i intenzitetu vježbi razgovaramo sa Anelom Zonić, fitnes instruktoricom. Završila je Fakultet za tjelesni odgoj i sport u Tuzli. Profesionalno se bavila odbojkom dugi niz godina, a radila je i kao trener mlađim kategorijama. Radi u Edukacijskom centru „Nahla“ u Tuzli kao instruktor fitnesa i pilatesa.

Razgovor počinjemo izrekom Edwarda Stanleya: Ko misli da nema vremena za vježbe, prije ili kasnije imat će vremena za bolest. I uistinu, brojne studije pokazale su zdravstvene koristi od vježbanja. Između ostalog, redovno vježbanje doprinosi reproduktivnom zdravlju, ali i prevenciji i tretmanu lubmalnog bola koji pogađa veliki broj žena. Isto tako, pokazale su studije, redovno vježbanje i fizička aktivnost pomaže ženama da se lakše nose sa hroničkim umorom, stresom, depresijom i anksioznošću kojima su češće sklonije od muškaraca. Zato je, između ostalog, kako naglašava Zonić, važna fizička aktivnost žena.

Iz Vašeg iskustva koju dobu skupinu je najlakše motivisati na fizičku aktivnost?

Zonić: Iz nekog moga iskustva i dugogodišnjeg rada sa svim dobnim skupinama, najlakše je motivisati djecu u predškolskoj i školskoj dobi. Djeca u toj dobi nisu opterećena nekim drugim životnim problemima, obavezama i najlakše je doprijeti do njih, potaknuti neke zdrave navike i natjecateljski duh.

Prema statističkim podacima u BiH ženski spol je manje fizički aktivan od muškog. Šta bi, iz Vašeg iskustva mogli biti uzroci tome?

Zonić: Neko moje osobno mišljenje o ovom problemu je da žene današnjice imaju dosta više obaveze u smislu poslovnog, društvenog i porodičnog života što rezultira manjkom vremena za njih same.

Da li su sve vrste vježbi jednako bitne i za početnike i za osobe koje redovno vježbaju?

Zonić: Kada govorimo o vježbama i bitnosti istih, moramo znati da sve vježbe imaju istu važnost  bilo da ih izvodi početnik ili aktivni vježbač. Samo te vježbe moramo prilagoditi vrsti vježbača. To podrazumijeva intezitet, tempo i modificiranje vježbi u odnosu na spremnost i zdravstveno stanje vježbača.

Koliko bi dugo trebao trajati trening i koliko bi optimalno trebalo sedmično vježbati za postizanje rezultata?

Zonić: Iz ličnog iskustva i svih ovih godina rada, idealno trajanje treninga, ako govorimo o rekreativnom vježbanju je između 50-60 minuta. Minimum tri puta sedmično da bi se vidjeli neki rezultati.

Šta su Vaši savjeti kada je u pitanju ishrana kako bi trening bio dobar i rezultati vidljivi?

Zonić: O ovom pitanju bi se dalo diskutovati u raznim pravcima, ali iz iskustva i ono na čemu uvijek kao instruktor i trener  pridajem pažnju i stavljam u prvi plan je zdrava, redovna i raznovrsna ishrana. Nisam pristalica raznih dijeta i mislim da je to potpuno pogrešno. Svaka osoba koja se odluči baviti fizičkom aktivnošću treba znati da bi treninzi bili odrađeni kvalitetno i uspješno, tijelo moramo opskrbiti proteinima, ugljenim hidratima i zdravim mastima.

Trebamo imati pet obroka dnevno, tri glavna i dvije užine. Ali uvijek trebamo imati na umu da trebamo jesti 2–2,5 sata prije treninga. Sve obroke trebamo optimalno rasporediti u toku dana tako da nam mišići imaju stalno na raspolaganju dovoljno gradivnih tvari. Ishrana mora biti konstantna i obroci se ne smiju preskakati. Jelovnik svakog vježbača bi trebao biti prilagođen zdravstvenom stanju i krajnjim ciljevima vježbača.

Piše: Alem Dedić

Ovaj medijski sadržaj je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost autora i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

Akos.ba