Evlija Čelebija o Bošnjacima (XVI dio)

Piše: Jusuf Džafić

– Jahjapašić (Jahjaoglu). Begovska porodica makedonskog porijekla. Rodonačelnik porodice je Gazi Jahja-paša Skopljak (?-iza 1514), koji je došao na osmanski dvor kao adžemi oglan. Bio je namjesnik Džezaira (egejska ostrva, Rodos, Galipolje), Čankirija, Rumelije, Anadolije, Bosne (1482-1483, 1493-1496). Podigao je dvije džamije u Sarajevu, veliki vakuf u Skoplju, te vakufe u još desetak mjesta širom Carstva. Njegovi najpoznatiji sinovi su Gazi Kučuk Bali-beg (?-1527), Gazi Mehmed-paša (?-1548) i Ahmed-beg (?-iza 1543), koji su se istakli u osmanskim osvajanjima po Ugarskoj. Bali-beg je bio sandžakbeg Valone (1506), Smedereva (1513-1515, 1521-1523, 1524-1527), Bosne (1519-1521), Vidina (1523-1524). Imao je vakufe u Beogradu, Smederevu, Sarajevu i još nekim mjestima. Danas je opstala samo njegova džamija u Sarajevu. Mehmed-paša je bio sandžakbeg Mosula (1520-1522), Vidina (1525), Smedereva (1527-1534, 1536-1540, 1540), Moreje (1535), te beglerbeg Budima (1543-1548). Podigao je vakufe u Beogradu, Budimu, Iloku, Požegi i drugim mjestima. Ahmed-beg je bio sandžakbeg Lepanta, Smedereva i Stolnog Biograda. Poznati su nam još i sljedeći Jahja-pašini sinovi: Mahmud-beg, posjednik odžaka u niškom sandžaku i sandžakbeg Vize (1527), Mustafa, posjednik odžaka u Vidinskom sandžaku oko 1513. godine, Sinan, te Skender. Derviš-beg (?-1560), sin Bali-bega, bio je duže vrijeme sandžakbeg u Segedinu. Utemeljitelj je moderne Jagodine. Njegovi vakufi su nestali kao posljedica srpske osmanofobije. Kodža Arslan-paša (?-1566), sin Mehmed-paše, dokazao se u osvajanjima po Slavoniji, a bio je i prvi požeški sandžakbeg (1537-1543), onda sandžakbeg Silistre, Lipova kod Arada, Požege i na kraju beglerbeg Budima (1565-1566). Pisao je divansku poeziju pod pjesničkim imenom Sinani. Imao je sinove Ahmeda i Jahja-bega. Potonji je u Požegi sagradio džamiju u drugoj polovici XVI st. Pretpostavlja se da je i Mehmed-paša Kačanikli Arslan-pašin sin, a po svoj prilici njegov sin je i Mehmed-beg (?-1592), banjalučki krajiški zapovjednik i divanski pjesnik pjesničkog imena Vusuli, autor divana i epa Selimname. Sofi Mehmed-beg (?- iza 1566), sin Ahmed-bega bio je aradski sandžakbeg i zapovjednik prilikom osvajanja erdeljskih gradova Alba Iulia, Janova i Vilagos (1566).

  Dokazano je da je Bali-beg Malkoč, sandžakbega Prizrena (1526–1527), Zvornika (1528–1530), Hercegovine (1537–1541), te beglerbeg Anatolije (1542) i Budima (1542–43), bio u rodbinskoj vezi sa Jahjapašićima. Evlija se u svom Putopisu dotiče Jahja-paše, njegovih sinova Bali-bega, Mehmed-paše i Ahmed-bega, te njegovih unuka Derviš-bega i Arslan-paše. (73-75, 82, 86, 87, 88, 90, 91,226, 227, 230, 234, 236, 237, 282-287 (passim), 483, 501-502, 505, 509-510, 516)

– Junaković (Junakzade). Sarajevska porodica. Prezime Junaković susrećemo u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj. Najviše ih ima u Šibeniku u Hrvatskoj. (116)

– Kadić (Kadizade). Fočanska porodica. Mustafa-efendija Kadić bio je zastupnik spahija u Istanbulu u Evlijino doba. Imao je svoj saraj u Foči, a podigao je i jedan od fočanskih hamama. Prezime Kadić je često prezime i danas postoji među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. U Foči živi bošnjačka porodica Kadić (nakon rata većina porodice je u Sarajevu). Moguće da su današnji fočanski Kadići u srodstvu sa Kadićima iz Evlijinog doba. (399, 404)

– Kapetanović (Kapudanzade). Beogradska porodica. Evlija spominje Kapetanović-efendiju među beogradskim prvacima. Kapetanović prezime je često i susrećemo ga i kod Bošnjaka, Hrvata i Srba. Danas postoje pravoslavni Kapetanovići u Beogradu, ali je malo vjerovatno da imaju veza sa Kapetanovićima iz Evlijinog doba. (89)

– Kinalić (Kinalizade). Kruševačka porodica. Evlija spominje nekog Kinalića Kruševljanina koji je sagradio hamam i dvadeset dućana u Paraćinu. U paraćinskom kraju je imao i svoje vinograde i bašče. Moguće da je dotični Kinalić (Kinalizade) u srodstvu sa poznatom turskom porodicom Kinalizade koja je u osmanskom dobu dala dosta pjesnika.

Prezime Kinalić više ne postoji na našim prostorima. Naravno, prezime Kinalizade i dan-danas postoji u Turskoj. Što se tiče, prezimena Kruševljanin (Aladžahisarli) to  je danas rijetko prezime. Nalazimo ga samo među Bošnjacima u Novom Pazaru. (66) 

– Kodžamusapašić (Kodžamusapašali). Bošnjačka porodica. Rodonačelnik porodice je Kodža Musa-paša Silahdar Vehabović, valija Egipta (1630-1631), Budima (1631-1634, 1634, 1637-1638), Silistre (1644-1645), te na kraju kapudan-paša (1645-1647). Poginuo je u bici kod Negroponta 1647. godine. Osnivač je Nove Kasabe kod Vlasenice i Musa-pašine Palanke (današnje Bele Palanke), a imao je vakufe u Tuzli, Beogradu, Kritu, Budimu i drugdje. Evlija spominje nekog Kodžamusapašića među beogradskim prvacima. On je po svoj prilici sin Kodža Musa-paše. Bio je nadzornik očevih vakufa u Beogradu.  Danas prezime Kodžamusapašić više ne postoji. (61-62, 77, 89, 300, 473-474)

– Koskić (Koskizade). Sarajevska porodica. Postojali su Bošnjaci Koskići, ogranak klana Orlovića iz Čarađa kod Gacka, koji su nekada živjeli u Nikšiću, Podgorici , Cetinju i Mostaru. Istaknuti član te porodice bio je Elez-aga Koskić. Da li je sarajevska porodica Koskić bila u rodbinskoj vezi sa njima nije nam poznato. Danas prezime Koskić imamo kod Srba, Hrvata, Bošnjaka, a imamo ga i među našim iseljenicima u Turskoj u obliku Kostiç (Kostič). (116)

– Lafić (Lafizade). Sarajevska porodica. (116)

– Lafić (Lafozade). Beogradska porodica. (89)

Danas postoje hrišćani Lafići  u Tuzli, a postoje i katolički Lafići u Hrvatskoj.

– Lobić (Lobzade). Sarajevska porodica. Lobići i danas žive u Sarajevu, ali da li su u srodstvu sa sarajevski Lobićima iz Evlijinog doba teško je reći. (116) 

– Ljubović (Lubzade). Bosanska plemićka porodica. Postojbina im je selo Odžak kod Nevesinja, gdje su posjedovali odžake i kule. Spadaju u bosansko srednjovjekovno plemstvo. Dolaskom Osmanlija primili su islam. Bili su jedna od najistaknutijih i najimućnijih begovskih porodica Bosne. Opjevani su u više narodnih pjesama, pogotovo Ali-beg, koji je živio sredinom XVIII stoljeća. Najstariji poznati član porodice je Hadži Sulejman-beg, živio u drugoj polovini XVI stoljeća. Zapamćeno je da je pod Ozijom (1737) poginuo beg Ljubović sa četiri sina. Prema narodnom predanju, Hana­-hanuma Ljubović, supruga Osman-bega Ljubovića, sagradila je 1625. godine džamiju i mekteb u Odžaku i kameni most na Zalomci kod Odžaka. Za izdržavanje vakufa, hanuma je uvakufila mlinicu i brojne posjede u Odžaku. Mutevelije vakufa su bili sami Ljubovići sve do kraja XIX stoljeća. Džamija je više rušena, pa tako i u zadnjoj Agresiji. Radi se na njenoj obnovi.

  Ljubovići su pogođeni ustankom pravoslavnog življa, poznatim kao Nevesinjska puška. tako da su im ustanici 1876. godine skoro potpuno uništili odžake. Tada se veliki broj Ljubovića odselio: dio u Tursku, a dio se raselio širom Bosne. Agrarnom reformom kralja Aleksandra Karađorđevića, Ljubovići su dokrajčeni, te su se 1922. godine potpuno iselili iz Odžaka. Ljubovići danas žive u Sarajevu, Stocu, Konjicu, Jablanici, Kaknju, Brezi, Zenici, Banjaluci, Senju u Hrvatskoj, Danaskoj, Švedskoj, Kanadi i drugdje.  (412, 455)

– Malkočević (Malkočzade). Poznati i kao Malkoč, a kasnije i kao Dugalić. PorodicaMalkoč spadaunajstarijeinajuglednijebosanskebegovskeporodice. Porodica ima turske korijene, tačnijebosanskiMalkočisuogranakporodiceMalkočoglu (Malkoçoğlu), jedneodnajpoznatijihosmanskoturskihporodica. RodonačelnikporodiceMalkočoglujeMalkoč-beg (Malkoç Bey), jedanodosmanskihkomadanataizdrugepolovineXIVstoljeća. MalkočogluisuuperioduodXIVdoXVIstoljećabilijedniodpredvodnikaakindžija, specijalnihjednicaosmanskevojske (poputdanas britanskogRAF-ailiameričkih Zelenih beretki). PrvobitnosuslužilinaBalkanu, dajućisvojdoprinososmanskihosvajanjimabalkanskihprostora, dabikasnije, kakojenjihovugledrastao, bojevaliiobavljalirazličitefunkcije širomCarstva. Takosu članovioveporodiceuglavnomslužilikaobegovi, sandžak-begovi, begler-begovi (pašenamjesnici), paše, muhafizi (komadantitvrđava) isl.

  Malkoč-beg je imao sinove Mustafu-bega (?-1400) i Mehmed-bega (?-1385). Mustafa-beg je zajedno sa ocem učestvovao u boju na Kosovu (1389). Hamza-beg (?-1461), sandžakbeg Nikopolja, sin je Mustafe-bega, a Gazi Bali-beg, sandžakbeg smederevski i bosanski, sin Hamza-bega. Ali-beg, sandžakbeg Sofije, i Turali-beg, sandžakbeg Silistre, sinovi Bali-begovi, poginuli su u bici kod Čaldirana (1514). Ovo su samo neki od pripadnika glavne turske loze Malkoča. Porodica se i dalje širila tako da je prezime Malkoč danas u Turskoj jedno od najčešćih.

  Malkoči su u prvim decenijama nakon Fetha dobio posjede u Dugama kod Prozora.

pasutadapoimenuseladobilinadimakDugali-Malkoč, a kasnije odomaćenu verziju Dugalić. Rod Malkoča, tj. Dugalića, vremenom se razgranao u više porodica: Dautbegovići, Dervišbegovići, Čorbadžići, Hasanbegovići, Arslići i Mustajbegovići i dr. Najstarijipoznatibosanski Malkoč jeKaraOsman-beg, zaimikrajišnik. Osman-beg se spominje 1516. godine kao posjednik zijameta u nahijama Rama, Neretva i Uskoplje. Sagradio je jedan most u Kopčiću kod Bugojna koji se nije sačuvao. Imao je tri sina: Džafer-bega, Hasan-bega i Dugali Malkoč-bega. Džafer-beg se zajedno sa bratom Malkoč-begom spominje već 1516. godine kao timarnik u nahiji Visoko. O Džafer-begu i njegovim potomcima nemamo više podataka. Hasan-beg se spominje 1550. godine zajedno sa bratom Malkoč-begom kao posjednik više čifluka u nahijama Uskoplje, Nečven u porečju Krke i Sokol na Plivi, a spominje se sam i 1574. godine kao dizdar tvrđave Novi (Bos. Novi). Njegov sin Ali-beg naslijedio je očeve posjede. Najvjerovatnije da od Hasan-begovih potomaka potiču Malkoči i Malkočevići iz Bosanske Krajine.

  Malkoč-beg, najstariji i najznačajniji sin Osman-bega, prvi put se spominje kao posjednik timara 1516. godine. Istakao se u borbama po Slavoniji, Krajini, Lici i Dalmaciji. Osvojio je Kostajnicu, Vrliku kod Knina. Bio je bosanski sandžakbeg (1553-1554) i dugogodišnji sandžakbeg kliški. Bio je sagradio jedan most u Donjem Vakufu. Sklopio je oči 1565. godine kao kliški sandžak-beg, poginuvši u borbi. Bio je ukopan u turbetu u Banjaluci pored Halil-paše i svog sina Džafer-bega sve do 1992. godine kada su sva tri turbeta porušena. Imao je sedam sinova: Ibrahim-bega, kapetana Obrovca; Džafer-bega, isto kapetana; Omer-bega, miralaja kliškog sandžaka; Ali-bega takođe kapetana i sandžak-bega Ostrogona; Husejn-bega, kapetana rijeke Save; Osman-bega, zaima u nahijama Uskoplje, Kupres, Karin kod Zadra i Ključ; još jednog sina, te jednu kćerku – Haniju-hatunu, posjednicu jedne parcele u blizini Akhisara (Prusca). Svi Malkočevi sinovi se susreću kao vlasnici različih posjeda, uglavnom u nahija Kupres i Uskoplje, ali i u nahijama Nadin kod Zadra, Ključ, Nečven, Sokol. Omer-beg je sagradio u Donjem Vakufu most, karavan-saraj i tekiju prije 1574. godine.

  Ibrahim-beg, nama najpoznatiji sin Malkoč-bega i kapetan tvrđave Obrovac kod Zadra, imao je velike posjede u nahiji Uskoplje, te posjede u drugim nahijama Kliškog sandžaka: Kosovo polje kod Knina, Kupres, Nečven u porečju Krke, Nadin kod Zadra, Obrovac, Zrmanja i dr. Ibrahim-beg je sagradio mekteb, džamiju u Donjem Vakufu 981. hidžretske godine (1573/74), danas poznatu kao Baš džamija i Čaršijska džamija. Sagradio je i 18 dućana u Donjem Vakufu za potrebe spomenutih vakufa.

  Među Malkoč-begovim unucima poznat nam je jedan Husejn-begov sin, jedan Ibrahim-begov i četiri Džafer-begova. Tako je Zulfikar-beg, sin Husejn-bega posjedovao 1575. godine čifluk u nahiji Kupres. Mehmed-beg, sin Ibrahim-begov, posjedovao je 1619. godine zijamet u nahiji Uskoplje. Derviš-beg, Arslan-beg i Mehmed-beg, sinovi Džafer-begovi, imali su zajedničke posjede u nahijama Rama i Sokol. Povrh toga, Derviš-beg je posjedovao i čifluk u nahiji Kupres. Hasan-beg, četvrti sin Džafer-begov, ne spominje se kao posjednik, po svoj prilici, jer se već 1574. godine spominje kao umrli.

  Pod prezimenom Dugalić poznat je Ahmed-paša Haramija. Prvi put se  spominje kao janjičarski aga 1595. godine. Sljedeće  godine biva smjenjen, a 1598. godine postaje vezir i bosanski beglerbeg (1598-1599). Kasnije biva postavljen za namjesnika Tebriza (1600-1602), te ponovo Bosne (1604-1605). Umire u Istanbulu 1605. godine. Ukopan je u Istanbulu u svom turbetu pokraj džamije koju je tamo sazidao. Pored spomenute džamije, u Istanbulu je 1596. godine podigao još jednu džamiju.

  Treba spomenuti još i Javuz Ali-pašu Malkoča Bošnjaka, velikog vezira (1603-1604) i najznačajnijeg predstavnika bos. porodice Malkoč. Iako znamo da je Ali-paša član bosanske porodice Malkoč, ne znamo u kakvom je tačno rodbinskom odnosu sa ostalim poznatim pripadnicima te bosanske grane Malkoča.

  Postoji velika vjerovatnoća da je i Bali-beg Malkoč, sandžakbeg Prizrena (1526–1527), Zvornika (1528–1530), Hercegovine (1537–1541), te beglerbeg Anatolije (1542) i Budima (1542–43), pripadnik porodice Malkoč, možda njene glavne turske loze.

  Danas prezime Dugalić nalazimo u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Visokom, Tešnju, Brčkom, Austriji i dr. Osobe sa prezimenom Malkoč danas žive u Bihaću, Bos. Krupi, Busovači, N. Travniku, Tuzli, Mostaru, SAD-u i dr. Prezime Malkočević postoji danas u Bihaću, Tuzli, Srebreniku, Zenici, Rijeci, Švedskoj i dr. Što se tiče brojnih potomaka ostalih pobočnih loza porodice Malkoč u Bosni, to zahtjeva iscrpnije istraživanje. (130)

4.12.2014., Kairo– JusufDžafić

Akos.ba