Dova za oprost koju vrijedi naučiti: Šta je sejjidul-istigfar?

Postoje greške kojih se sjetimo tek kada ostanemo sami. Riječ koju nismo trebali izgovoriti, nepravda koju smo učinili, obaveza koju smo zanemarili. Sejjidul-istigfar uči nas da pred Allaha dođemo iskreno: svjesni Njegovih blagodati i spremni priznati vlastite grijehe.

Naziv sejjidul-istigfar znači prvak istigfara, odnosno najvredniji oblik traženja oprosta. Ovu dovu prenosi Šeddad ibn Evs, r.a., a hadis bilježi Buhari u svom Sahihu, br. 6306.

Riječi dove

اللَّهُمَّ أَنْتَ رَبِّي لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ، خَلَقْتَنِي وَأَنَا عَبْدُكَ، وَأَنَا عَلَى عَهْدِكَ وَوَعْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ، أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ، أَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَيَّ، وَأَبُوءُ لَكَ بِذَنْبِي، فَاغْفِرْ لِي، فَإِنَّهُ لَا يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلَّا أَنْتَ

Transkripcija

„Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, halakteni ve ene ‘abduke, ve ene ‘ala ‘ahdike ve va‘dike mesteta‘tu, e‘uzu bike min šerri ma sana‘tu, ebu’u leke bi ni‘metike ‘alejje, ve ebu’u leke bi zenbi, fagfir li, fe innehu la jagfiruz-zunube illa Ente.“

Značenje dove

„Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema istinskog boga osim Tebe, Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob, ispunjavam zavjet Tebi koliko mogu, Tebi se utječem od zla koje sam uradio, priznajem Tvoje blagodati prema meni, i Tebi priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe!“

Vrijednost navedena u predaji

Poslanik ﷺ rekao je:

„Ko kaže ovaj istigfar (dovu) ujutro, čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego omrkne, on je od stanovnika Dženneta, a ko ga kaže u toku noći čvrsto ubjeđen u te riječi i umre prije nego svane pa i on je od stanovnika Dženneta.“

Bilježi Buhari.

Dva priznanja koja nas vraćaju iskrenosti

U središtu dove susreću se dvije rečenice: priznajem Tvoje blagodati i priznajem svoj grijeh.

Kada razmišljamo o blagodatima, prisjećamo se onoga što smo dobili: života, prilika, ljudi koji nas vole i mogućnosti da se popravimo. Zahvalnost nas čuva od osjećaja da nam sve pripada samo po sebi.

Priznanje grijeha traži da prestanemo tražiti opravdanje za svaki svoj postupak. Pred Allahom možemo iskreno izgovoriti ono što nam je teško priznati pred ljudima: pogriješio sam i trebam oprost.

Šta znači „koliko mogu“?

Tim riječima priznajemo svoju slabost i potvrđujemo nastojanje da budemo pokorni Allahu. Vrijedi ih učiti uz iskrenu namjeru da popravimo ono što možemo: ostavimo grijeh, ispravimo nepravdu i promijenimo ponašanje zbog kojeg se kajemo.

Posebno je snažna molba: „Tebi se utječem od zla koje sam uradio.“ Čovjek traži Allahovu zaštitu i od vlastitih postupaka i njihovih posljedica.

Učimo je s razumijevanjem

U predaji je naglašeno čvrsto uvjerenje u riječi dove. Zato je korisno učiti je polahko, prisjećajući se kome se obraćamo i šta priznajemo.

Možemo je postepeno naučiti i uvrstiti u jutarnji i večernji zikr. Svakim učenjem obnavljamo zahvalnost, priznajemo odgovornost i molimo za novi početak.

„Pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe.“\

akos.ba