DruštvoIslamske teme

Koliko zajednicu košta pogrešan čovjek na odgovornom mjestu?

O posljedicama zapostavljanja sposobnih i pogodovanja bliskima

Islam od svoga sljedbenika očekuje budnu savjest, kojom se čuvaju Allahova prava i prava ljudi, a poslovi štite od nemara i zapuštanja. Zato je muslimanu naredio da bude povjerljiv.

Emanet u islamu ima široko značenje. Obuhvata različite odgovornosti, a sve ih povezuje čovjekova svijest da odgovara za ono što mu je povjereno i njegovo čvrsto uvjerenje da će za to polagati račun pred svojim Gospodarom.

Ljudi emanet često svode na njegovo najuže značenje: čuvanje onoga što im je neko ostavio na povjerenje. Međutim, njegova je stvarnost u Allahovoj vjeri mnogo veća i teža.

Čuvanje Allahovih prava i prava ljudi zahtijeva karakter koji se ne mijenja s promjenom dana, u blagostanju i oskudici. U tome je suština emaneta.

Jedno od njegovih značenja jeste da se svaka stvar postavi na mjesto koje joj pripada. Zato se položaj povjerava onome ko ga zaista zaslužuje, a radno mjesto onome koga njegove sposobnosti čine doraslim tom poslu.

Stručna ili praktična sposobnost ne proizlazi nužno iz čovjekove čestitosti. Neko može biti lijepog ponašanja i čvrste vjere, a ipak ne posjedovati potrebne kvalifikacije da bi uspješno obavljao određeni posao.

Pogledaj Jusufa, alejhis-selam: upravljanje imetkom nije zatražio samo na osnovu svoga vjerovjesništva i bogobojaznosti, nego i na osnovu svoje sposobnosti čuvanja povjerenog i svoga znanja.

Emanet zahtijeva da za poslove biramo one koji ih najbolje obavljaju. Ako takvog čovjeka zaobiđemo zbog ličnih sklonosti, mita ili rodbinskih veza, uklanjanjem sposobnog i postavljanjem nesposobnog činimo tešku izdaju.

U zajednici bez emaneta posredovanja i veze poigravaju se općim interesima: sposobni ljudi bivaju zapostavljeni, a prednost dobijaju slabiji od njih.

Emanet znači i da čovjek u cijelosti izvrši dužnost koja mu je povjerena, ulažući sav trud da je obavi što bolje.

To je povjerenje koje islam uzdiže: predanost poslu, nastojanje da se on usavrši i brižno čuvanje prava ljudi koja su nam predata. Kada pojedinac olahko shvata svoje obaveze, makar izgledale neznatne, nemar se širi životom cijele zajednice, a zatim se njenim bićem širi propadanje.

U emanet spada i da čovjek položaj na koji je postavljen ne iskorištava za ličnu korist ili korist svoje rodbine. Posezanje za javnim novcem radi vlastitog bogaćenja jeste zločin.

Piše: Muhamed el-Gazali; „Hulukul-muslim“ — „Moral muslimana“, poglavlje „El-Emanetu“

akos.ba

Povezani članci

Back to top button