Islamske temeU Fokusu

Najveći stepen dobročinstva (ihsana) je svijest da te Allah vidi u svakoj situaciji

Budimo dobročinitelji, jer Allah voli dobročinitelje i jer nagrada dobročiniteljima ne propada.

Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Termin ihsan (dobročinstvo) predstavlja okvir koji obuhvata čovjekova hvale vrijedna djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ihsan znači da obožavaš Allaha kao da Ga gledaš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” (Buharija)

Ovaj hadis sadrži duboko značenje na koje ljudi ne obraćaju pažnju usljed učestalog slušanja ovog hadisa. Ihsan ne znači da obožavaš Allaha svjestan da te On vidi, već da obožavaš Allaha kao da i ti Njega vidiš, i ovo značenje generira mnogobrojna druga značenja.

Dobro djelo se rađa iz ljubavi prema Allahu, jer ako ti vidiš Allaha i ako si svjestan Njegovih lijepih imena i svojstava savršenstva kao što su milost, uzvišenost, blagost, sveznanje, plemenitost, dobrota, oprost, to onda rađa ljubav prema Allahu i stvara kod tebe poštovanje i podstiče na veličanje Allaha, tako da vjernik radeći dobra djela voli Allaha, nada se Njegovoj milosti i oprostu, strahuje od Njegove kazne, veliča Ga i slavi, jer osjeća svoju slabost pred Allahom i svoju potrebu za Allahom i Njegovom pomoći u svakom atomu svoga bića i u svakom trenutku svoga života.

I ako vjernik živi i radi sa ovim osjećajem, onda će on činiti dobra djela i ibadete na najljepši i najpotpuniji način, zato što se sve njegove potrebe i osjećanja pokreću u ime Allaha, tako da on jede, pije i radi u ime Allaha, jer: ”Ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi”.

Niko ne može vidjeti Allaha na ovome svijetu, ali ako ne možeš biti na nivou ”kao da Ga gledaš”, onda nipošto ne dozvoli da izgubiš osjećaj da tebe Allah vidi u svakoj situaciji.

Ovo je najveći stepen dobročinstva (ihsana) i njegov osnov iz kojeg se onda granaju drugi oblici dobročinstva, poput dobročinstva prema roditeljima, rodbini, bračnom drugu, komšijama, prijateljima itd.

Ihsan ili dobročinstvo srca je u ljubavi prema Allahu, strahu od Njegove kazne i nadi u Njegovu milost, dobročinstvo organa ili udova je u činjenju ibadeta Allahu, dobročinstvo jezika je u lijepom govoru i lijepim riječima, dobročinstvo prema bližnjima i daljnima, prema vjernicima i nevjernicima, kao što se navodi u ajetu: ”I ljudima lijepe riječi govorite.” (El-Bekara, 83.)

Hazreti Omer, radijallahu anhu, učinio je dobročinstvo Koptu vrativši mu oduzeto pravo i napisavši namjesniku Egipta, Amru ibn Asu, radijallahu anhu: ”Otkad si to ti ljude učinio robovima, a majke ih rađaju slobodnim.”

Emevijski halifa Omer ibn Abdul-Aziz naredio je povlačenje muslimanske vojske iz Semerkanda koji su muslimani osvojili, jer komandant muslimanske vojske Kutejbe ibn Muslim el-Bahili nije ispoštovao islamski princip prethodnog pozivanja stanovika Semerkanda u islam, ili da predaju grad i plaćaju džiziju uz garanciju zaštite svih njihovih prava.

Ovi i drugi primjeri su primijenjene životne priče, nisu bile samo puke parole, već stvarna, spontana praksa koja izvire iz iskrenih vjerničkih srca.

Zbog njihove iskrene vjere u Allaha, koja je dostigla stepen ihsana, oni su činili ihsan ili dobročinstvo ljudima kao Allahovim robovima.

Aspekti dobročinstva su u skladu sa čovjekom i njegovim položajem, sposobnostima i zanimanjem, pa tako čovjek može činiti dobročinstvo imetkom, znanjem, ulaganjem truda i ugleda, pozicijom, zauzimanjem, savjetom, trošenjem vremena, lijepom riječju, darežljivošću, plemenitošću, lijepim ahlakom i ophođenjem prema ljudima, ali i prema životinjama, kao što je slučaj prostitutke koja je napojila žednog psa, pa joj je Allah oprostio grijehe zbog tog dobročinstva.

Također, naše duše imaju veliko pravo kod nas i mi smo dužni činiti im dobročinstvo kroz izgradnju i odgoj vlastite ličnosti, razvijanje sposobnosti, brigu o našem fizičkom i psihičkom zdravlju, te kroz vršenje samoobračuna kako bismo poboljšali svoje stanje i kako bismo odgovorili zadatku kojim smo zaduženi kao Allahovi namjesnici na zemlji. Jer, svako dobro i dobročinstvo koje čovjek ponudi i uradi, to je u njegovu korist, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ”Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.” (El-Isra’, 7.)

Stoga, budimo dobročinitelji, jer Allah voli dobročinitelje i jer nagrada dobročiniteljima ne propada.(saff.ba)

akos.ba

Povezani članci

Back to top button