Da li vam suprug čini uslugu kada pričuva djecu?

Da li vas izluđuje kada kažu da njihovi supruzi  čuvaju njihovu djecu? Ovdje su navedeni razlozi zbog čega vam suprug ne čini uslugu kada čuva djecu:

Na ovaj način je tekao razgovor u našoj kući.

Ja: Osjećam potrebu da malo budem sama. Misliš da je u redu, ako možeš, da izađem sat-dva na pauzu?

Suprug: Naravno, zvuči dobro.

Ja: Hvala ti, hvala ti, hvala, neću se zadržavati. Opet, tako sam ti zahvalna

Suprug: Ma, u redu, samo mi reci hoću li morati da im spremim da jedu ili ćeš ti biti kod kuće do tada?

(Sat ili dva je prošao na mjestu gdje sam otišla i gdje se nisam mogla potpuno opustiti jer sam osjećala nizak nivo krivice. Onda sam počela da žalim supruga jer, muško, troje djece do tri godine… Vraćala sam se kući i nisam bila opuštena kao što sam se nadala)

Ja: Hvala ti mnogo što si pričuvao djecu.  Zaista to cijenim. Mislim, iskreno, bilo je jako lijepo odmaći se.

Suprug: Nije problem, bilo kad.

Vidite li šta se događa? Vidite li kako sam bila uskraćena da uživam dok sam bila van kuće? Kako to da i dok sam bila daleko od kuće ja sam bila fokusirana na ono što se dešava kod kuće? Znate li zašto?

To je zato što – u mom umu – je izgledalo kao da mi suprug čini uslugu čuvajući  našu djecu. Prije nego što sam ga pitala, i dok sam bila odsutna, i odmah nakon što sam se vratila kući osjećala sam se kao da sam nešto zgriješila i nisam kažnjena zbog toga. I to je glupo. Zašto?

Moj suprug je jednako odgovoran za našu djecu koliko i ja. Nije mi činio uslugu, samo je ispunjavao  svoju ulogu oca.

• I on je pola odgovoran za njihovo postojanje

Ako se ne varam, nisam sama zatrudnila. Čak i ako ste primarni staratelj djece jer ostajete po cijeli dan sa njima, to ne znači da otac nema odgovornosti. Ovaj tekst nije o našim supruzima koliko o našim razmišljanjima u vezi ovoga. Ukoliko upadnete u zamku razmišljanja- da ste samo vi- odgovorni da se sami brinete o djeci 24 sata na dan, sedam dana nedeljno, 365 dana godišnje do njihove 18 godine onda ste u teškoj poziciji. On je njihov otac. On je pomogao da postanu živo biće. On ih može čuvati bez da osjećate da ste umanjili svoje obaveze.

• On nije dadilja

Kada unajmite dadilju onda vjerovatno ostavljate detaljan spisak, sprovedete sveobuhvatnu pripremu, često provjeravate dok ste odsutni i pobrinete se da dođete kući na vrijeme. To je zato što postoji ugovorna obaveza između vas i dadilje. Otac, sa druge strane, je ključni dio porodice. On je određen da bude vođa i zbog toga vi biste trebali da se čuvate da gledate na njega kao privremenu dadilju.
Zašto? Zato što je on veoma važan za dobrobit i razvoj vaše djece kao što ste i vi. Djeca ga vole. Oni žele da budu s njim. Ne morate žuriti kući nakon što na brzinu pojedete večeru kao da je on 19-godišnji student kojem predstoje ispiti. Dozvolite mu da voli i služi svojojoj porodici i provodi vrijeme sa vašom djecom.

• Budite zahvalni, nemojte puzati

Samo zato što mislim da je suprug i otac odgovoran da se brine o svojoj djeci to ne znači da to trebamo uzimati zdravo za gotovo. U svakom slučaju budite zahvalne i pokažite svoju zahvalnost. Iskoristite svoje vrijeme i poštujte njegovu spremnost da ih čuva uživajući kad ste već izašli iz kuće. Ukoliko morate puzati, moliti i neprestano mu zahvaljivati što je pričuvao djecu na nekoliko sati onda su tu u pitanju drugi bračni problemi koje morate riješiti. Budite ljubazni, prijatni i pokažite zahvalnost. Ali nemojte se ponašati kao da vam je učinio uslugu jer je pričuvao svoj potomke.

• Ne osećajte krivicu, uživajte!

Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da mi suprug nije činio uslugu već da je radio svoj posao. Njemu nikada nije smetalo da pričuva djecu, on je to uvijek htio kada je mogao, i voli da bude sa njima. On nije to shvatao kao problem, već ja. Nisam se mogla osloboditi mentalne odgovornosti čuvanja djece da bih uživala van kuće. Mislila sam da će mi zamjeriti na pitanju. Trčala bih kući kako bi se uvjerila da su sve stvari u redu. To mi je uskratilo da provedem kvalitetno vrijeme van kuće koje bi me okrijepilo.

I on i djeca su uvijek bili dobro, kad god bi izašla. Kada sam počela da gledam na stvari drugačije, jedina stvar koja se promijenila zapravo bila je da sam počela da uživam u vremenu koje mi je suprug dao dok bi čuvao djecu.

• Pripremite se (ili ne), a zatim nek stvari idu svojim tokom

Mislila sam da moram pripremiti svaku sitnicu prije nego što odem. Ne moram. Ne morate ni vi. Vaš suprug je odrastao čovjek i on može riješiti sve probleme na svoj način. Nema maramica? Koristi papirni ubrus.  Nema pelena? Improviziraće. Ako po prirodi volite da sve pripremite onda uradite najbolje što možete i neka bude što bude. Ukoliko znate da to vaš suprug može podnijeti, onda dopustite i njemu da to shvati. Djeca mogu jesti brzu hranu,preskočiti kupanje ili dva, biti obučena odjeću koja se ne slaže, mogu imati zamršenu kosu, …, i znate li šta? Koga briga! To je prilika da duboko udahnete i da ne morate brinuti o tome, dakle mama, opusti se!

 Napisala: Rachel Norman

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba