Četiri godine krvavog rata u Siriji: Ubistva nevinih civila zajednička sudbina BiH i Sirije
Slike stradanja u Siriji i tamošnja tragedija veoma su slični dešavanjima u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, smatraju Sirijci nastanjeni u BiH.
Kao što su slike ubijene djece i civila u BiH obilazile svijet ’90-tih godina, tako i u posljednje četiri godine isti scenarij gledamo i kroz slike iz ratom zahvaćene Sirije. Mrtva nevina djeca, krvave ulice, porušene kuće, škole, bolnice su realnost sirijskog naroda čiji životi su se promijenili 15. marta 2011. godine
– Slike stradanja u Siriji i tamošnja tragedija veoma su slični dešavanjima u Bosni i Hercegovini devedesetih godina, smatraju Sirijci nastanjeni u BiH.
Kao što su slike ubijene djece i civila u BiH obilazile svijet ’90-tih godina, tako i u posljednje četiri godine isti scenarij gledamo i kroz slike iz ratom zahvaćene Sirije. Mrtva nevina djeca, krvave ulice, porušene kuće, škole, bolnice su realnost sirijskog naroda čiji životi su se promijenili 15. marta 2011. godine.
Sve je počelo u gradu Deri tačno prije četiri godine, gdje su održani masovni protesti i gdje su studenti na zid lokalne škole napisali “Narod želi odlazak režima”. Režim nije otišao, nego je uzvratio svim raspoloživim vojnim arsenalima, ubijajući i masakrirajući svoj vlastiti narod.
Pobuna protiv režima predsjednika te države Bashara al-Assada pretvorila se u krvoproliće koje je odnijelo više od 200.000 života. Među mrtvima je i 3.500 djece. Svoje domove je napustilo više miliona ljudi.
– Homs i Srebrenica dijele istu sudbinu
Predsjednik Udruženja “Društveni kongres Sirijaca” Sherif Hakimi rođen u sirijskom gradu Homsu, u BiH je došao 1985. godine kako bi studirao medicinu. Proteklih godina je radio u Bihaću i Sarajevu. Oženjen je Bosankom iz Srebrenice i ima troje djece. U BiH je došao sa 18 godina i nikada se nije vratio u Siriju.
Bio je u BiH tokom rata ’90-tih godina.
“Homs je prvi nastradao. Stalno sam spominjao Homs i Srebrenicu jer su slični zbog stradanja nevinog civilnog stanovništva”, ispričao je Hakimi za Anadolu Agency (AA).
Prema njegovim riječima, u Siriji ima oko 300.000 civilnih žrtava, a oko 11 miliona izbjeglica. Većina sirijskih izbjeglica utočište nalazi u Turskoj.
“Bio sam tamo, vidio sam kako je tamo. To je zemlja koja je najbolje prihvatila sirijske izbjeglice”, poručio je Hakimi.
Od četiri sestre koje su bile u Siriji, dvije su mu ostale tamo, jedna je izbjegla u Njemačku, a druga u Saudijsku Arabiju.
– Tragedija je ista u svakom ratu
Ostale su, pojasnio je Hakimi, zbog domovine.
“Tragedija u svakom ratu je slična. Isto kao i u BiH. Većinom strada nedužni narod”, kazao je Hakimi.
Pojašnjava da narod u Siriji ima dvije opcije, ili biti na strani režima ili opozicije.
U ratu u Siriji je stradao veliki broj Hakimijevih rođaka.
“Narod uglavnom ne zna šta se dešava. Politički ne znaju šta se dešava. Nisu u politici. Situacija je sada komplikovana jer ima nekoliko svjetskih igrača'”, pojasnio je Hakimi.
Dodao je da je sirijski narod izdala međunarodna zajednica i Zapad te da su oni žrtve svjetske politike. U BiH se nalazi više od 50 Sirijaca.
Jedan od Sirijaca u BiH je i Besim Sheha. Kako je kazao za AA u BiH je došao 1998. godine zbog torture koja se sprovodi u Siriji i slobode koje nemaju.
“Prosto, ti u svojoj državi nemaš nikakva prava, osim pristalica režima i njihovih ljudi”, poručio je Sheha.
U Siriji mu je ostala porodica i mnogobrojna rodbina. Jedan dio je izbjegao u Tursku i Egipat dok je većina ostala u Siriji. Shehina majka je također ostala u Siriji. Čuje se sa njom.
“Majka je bolesna, a ne može da se liječi. Nemaju vode po 12 dana, nemaju struje. A da ne pričam o agresiji i vi ste je doživjeli u BiH”, ispričao je Sheha.
On se ne planira vratiti u Siriju, BiH smatra domovinom.
– Masakri, pokolji…
Govoreći o sličnosti između rata u BiH i Siriji Sheha kaže da postoji mnogo sličnosti, masakri koji su se dešavali, pokolji…
“Rat se dešavao ovdje. Nastradalo je dosta nevinih ljudi. Rat je rat i u njemu nastradaju samo nevini ljudi”, poručio je Sheha.
I on smatra da je sirijski narod žrtva svjetske politike.
“Kada se ‘velike sile’ budu dogovorile, tog dana će prestati rat u Siriji. Kada se oni budu dogovorili i opet ćemo upoređivati to sa BiH. Kada su se ‘jače sile’ dogovorile ovdje stao je rat”, pojasnio je Sheha.
Sirijac Nidal Balach od 2001. godine živi u bh. glavnom gradu koji, kako navodi, dijeli sudbinu grada u kojem je rođen, sirijskog Halepa. Ističe da je jako teško gledati uništene ulice kojima je kao dječak šetao, škole, džamije, parkove i domovinu u kojoj bjesni rat.
“Moja je mama Bosanka, a moj otac Sirijac. Živjeli smo u Siriji i odlučio sam nakon srednje škole da ovdje nastavim studije. Bilo je teško ostaviti zemlju, nije jednostavna odluka da napustiš sve”, prisjeća se Nidal.
Kada je odlazio iz Sirije nije ni slutio da toj zemlji prijeti rat koji i danas traje, već četiri godine. Govoreći o domovini, naglašava kako je to zemlja neopisive ljepote i dobrih ljudi.
– Uništene historijske vrijednosti
“To je zemlja koja se ne može opisati, svi smo imali sve za život, ljepota. Moj grad Halep je poznat grad, prvi grad po broju stanovnika: sedam miliona stanovnika. Poznat po tome što je to grad začina, industrije, sve smo imali tada”, kazao je dodajući kako je broj stanovnika Halepa posljednjih godina “prepolovljen”.
Oni koji nisu poginuli, kako kaže, otišli su što dalje iz zemlje u ratu.
Studirajući pravo u Sarajevu Nidal saznaje za ratne strahote koje pogađaju njegovu rodnu zemlju. Od tada putem medija i u komunikaciji sa porodicom prati dešavanja u Siriji.
“Teško je, to je tvoja zemlja u kojoj si se rodio, prijatelji i porodica su ti tamo. Sada kada gledam preko televizije, to se sve promijenilo. Čak ni prijatelje više tamo nemam, svi su napustili zemlju. Nemam nikoga, da sada završi rat i da se vratim, nemam nikoga više tamo, svi su napustili zemlju”, ističe Nidal.
Govoreći o svom rodnom gradu, Nidal napominje kako je Halep posebno krasio stari dio grada u kojem su decenijama čuvane džamije izgrađene za vrijeme Osmanskog carstva, stari hamami i čaršija.
“Ne znam brojke, ali uništeno je dosta toga. Recimo stari dio grada, moj Halep, sve je srušeno. Svi objekti u tom gradu historijske vrijednosti, to je sve srušeno. Halep je bio bogat grad, pola grada ima bogatu historiju”, zaključuje dodajući kako nije lako svakodnevno gledati uništenje grada u kojem je proveo djetinjstvo.
Nadal smatra da je rat isti u svakoj zemlji i za svakog čovjeka koji u takvoj zemlji živi.
“Rat kao rat. Kako su u Bosni preživjeli devedesetih godina, tako i tamo. Nemaš vode, nemaš struje. Teško pada sve to, gledam to, idu suze na oči, ali šta možemo. Nadam se da će što prije Sirija da se vrati i bude kao prije”, dodaje Nidal ističući kako ipak nije optimističan kada je riječ o završeteku rata u toj zemlji.
“Ne vjerujem da će se uskoro završiti i da se sve može vratiti kao prije, za to trebaju godine”, govori Nidal.
Akos.ba/AA
