Da li ste i vi svoj zikr sveli na ”postnamaski”?

Kad sam kao dječak od 12. godina počeo obavljati namaz, svih narednih desetak godina mog druženja sa određenim dervišima, efendijama, mutevelijama i raznim drugim klanjačima i džematlijama, ono što je tad kod mene i kod njih podrazumijevalo riječ zikr, odnosilo se i svodilo uglavnom na zikr ”poslije namaza” koji je u sebi, tradicionalno, sadržavao salavat, Ajetul-kursiju, tespih i zajedničku namasku dovu.

Nikad mi niko nije rekao da je zikr puno širi pojam od onog što smo mi do tada praktikovali.

Kasnije kad me Uzvišeni počastio spoznajom šta je zikrom kojeg nam Uzvišeni naređuje u Kur’anu, a Poslanik, a.s., praktično sprovodi u svom sunnetu, trudio sam se da u svojim kazivanjima i pisanjima detaljno ljudima objasnim pravo značenje zikra, te njegovu važnost, značaj i (potpuni) preporučeni način prakticiranja.

Povezana tema: Uposlimo jezik zikrullahom

Kad isčitavate životopis Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., uvidjećete da je Poslanik za svaku svoju bitniju dnevnu aktivnost imao određeni zikr koji je učio i dove sa kojima je stalno veličao svoga Gospodara i ”stalno” bio misaono vezan za Voljenog Tvorca i Stvoritelja svjetova.

Nije zabilježeno da bi se sa ashabima sastajao u neke određene halke i krugove te s njima zajednički i glasno učio zikrove ponavljajući određen broj puta.

Nije zabilježeno da bi on učio zikr u ime drugih dok bi oni nijemo i formalno posmatrali isti, već bi svakog od vjernika podučavao raznim vidovima zikra, a sve shodno imanskom halu (stanju) dotičnog insana.

Povezana tema: Naučimo doviti

Podučio je ashabe i njihovu čeljad da svakodnevno sami, svako za sebe, uči određene ”virdove”, to jest zikrove, sure i dove.

Ne bi svaki zikr kazivao svakom ashabu, već bi svakog pojedinačno poticao na ovaj ibadet, kako rekosmo, shodno njegovom poznavanju vjere i samom ”stažu” u islamu i imanu.

Bio je jako obazriv u svojim savjetovanjima. One koji su tek počinjali sa namazom i svakodnevnim zikrullahom, ne bi obavezivao onoliko koliko bi to činio sa aktivnim praktičarima i ashabima poznatim po imanu i islamu, te ”imanskom stažu” i jačini istog.

Mi danas nimalo nismo obazrivi niti smo okićeni ovakvim poslaničkim manirima i umjećima postepenosti i fleksibilnosti.

Mi odjednom hoćemo sve. Čim neko počne klanjati mi mu u ruke utrpamo ilmihal ili neki sličan vjeronaučni udžbenik, te od početnika tražimo da nam odmah počne ”sve” klanjati.

Opteretimo ga nijetima, sunetima, sunsunetima, namaskim zikrom, te svim mogućim, fikhski postojećim ili nepostojećim, ibadetima.

Odmah ga opteretimo sa raznim tevhidima, mevludima, dovištima, dugim bradama, zavraćenim hlačama, tekijama, šejhovima, tespihima, i ko zna čim sve ne.

Čovjek se, u tom začaranom mutevelijskom šarenilu, pogubi, te nakon par mjeseci ostavi i namaz, i tekiju, i bradu, i mevlud i sve živo.

Napusti vjeru i ode ”po starom”. Znam mnoštvo osoba koje su uspješno ‘pobjegle’ iz džamije, upravo zbog ovih i ovakvih nestručnih tumača i daija, koji bi odmah sav islam da ubace u glavu svom novom ”bratu ili sestri u vjeri”.

A Poslaniku objava dolazila pune 23. godine. On svoje ashabe odgajao i podučavao propisima postepeno, a mi, želeći da budemo bolji muslimani i daije od Poslanika, pohitimo odmah da svom novom praktičaru kažemo kako se podne uvijek klanja ”od 10 rekata”, i kako nipošto ne smije klanjati teraviju ispod 20, a jaciju ispod 13 rekata.

Povezana tema:  Šta znamo o noćnom namazu?

Jedni svoj akcenat novopridošlim praktičarima stave na keramete i čuda svog mubarek-šejha, koji ga začas poduči nekom svog ”tarikatskom zikru”, dočim drugi sav svoj ‘da’vetski’ napor potroše pričajući o svetosti lijepog bosanskog islama i prefinjenoj bošnjačkoj tradiciji koja je ‘najbolja na svijetu’.

Treći pak, svom novom praktikantu, nametnu priču o štetnosti muzike, duhana, sastajanja sa drugim polom, posebno akcentirajući da se dugom bradom mjeri iman jednog mu’mina, te da nipošto ne smije slijediti nijedan mezheb.

U ovom cirkusu se samo pribrani i posebno sretni snađu. Onaj ko se iskopelja na početku i ne pobjegne od ovakvih daija, on je uistinu veliki sretnik.

Eh, sad. Kako biti u zikr i kako biti blizak Uzvišenom Allahu, a da ne odemo u neku od ovih spomenutih krajnosti?

Povezana tema: Okitimo se zikrom: ”O vi koji vjerujete! Često i mnogo Allaha spominjite!”

Naučimo zikrove koje su Poslanik, a.s., i ashabi kao svoje lične ‘virdove’ prakticirali svakodnevno: nakon jela, nakon namaza, prije spavanja, u toku boravka u čaršiji, i u desetinama drugih prilika.

Ne svodimo zikr samo na onaj ”namaski”, odnosno na onaj ”poslije namaza”, jer je to malo zikrullaha jednoj vjerničkoj duši.

Zikr je lagahan vid ibadeta, ali je na mizanu (vagi) kod Uzvišenog Allaha uistinu vrijedan i poseban.

Zikri gdje god da se nalaziš onim zikrovima (dovama) koje se nalaze u mnogim zbirkama dova Kur’ana i sunneta.

Povezana tema: O vrijednosti donošenja salavata na Poslanika, a.s.

Ne traži hljeba nad pogačom uvodeći neke svoje ili tuđe novitete u ibadete, niti svodi svoj zikr samo na postnamaskih par minuta.

Vjernik će se na Sudnjem danu ponositi svakom minutom provedenom u zikrullahu koji je činio svojim mislima, svojim srcem i svojim jezikom. Iskreno, skrušeno i s ljubavlju, znajući da ne doziva ”ni gluhog ni otsutnog”.

Neka ti ne prođe niti jedan sat u toku dana, a da nisi proučio bar par tahmida, tekbira, tehlila, tesbiha, istigfara i salavata, u sebi, tiho i skrušeno, ali ponekad i poluglasno, uz nijet da time pojačaš eventualno svoju koncentraciju ili nekog drugog insana možda podsjetiš na zikr.

Probaj, vidjećeš koliko ćeš se ljepše i sretnije osjećati!.

Za Akos.ba piše: Admir Iković